Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1709/22 („Nuctech Warsaw Company Limited“ Sp. z.o.o. i „Aviation Solution and Consulting“ d.o.o. Beograd)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Javne nabavke
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine · čl. 24
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1709/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1709/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli „Nuctech Warsaw Company Limited“ Sp. z.o.o. i „Aviation Solution and Consulting“ d.o.o. Beograd, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli „Nuctech Warsaw Company Limited“ Sp. z.o.o. i „Aviation Solution and Consulting“ d.o.o. Beograd protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 041174 21 Uvp od 11. marta 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „Nuctech Warsaw Company Limited“ Sp. z.o.o. i „Aviation Solution and Consulting“ d.o.o. Beograd (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Miloš Kudra advokat iz Banjaluke, podnijeli su 13. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 041174 21 Uvp od 11. marta 2022. godine.
2. Rješenjem Kancelarije za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine od 29. jula 2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba ponuđača „Roaming Networks“ d.o.o. Banjaluka izjavljena u ime grupe ponuđača: apelanata, „Roaming Networks“ d.o.o. Banjaluka i „DSC“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Konzorcijum) protiv odluke ugovornog organa o izboru najpovoljnijeg ponuđača od 11. juna 2021. godine.
3. Rješenjem Suda BiH od 19. oktobra 2021. godine odbačena je kao neuredna tužba apelanata podnesena protiv navedenog rješenja. U obrazloženju rješenja Sud BiH je ukazao da je u postupku prethodnog ispitivanja tužbe utvrdio da je tužba nepotpuna jer uz tužbu nisu dostavljene punomoći za sve članove Konzorcijuma, odnosno nisu dostavljene uredne punomoći za drugoapelanta, „Roaming Networks“ d.o.o. Banjaluka i „DSC“ d.o.o. Sarajevo. Sud BiH je ukazao da je, shodno odredbama člana 24. Zakona o upravnim sporovima BiH (u daljnjem tekstu: ZUS), dopisom od 10. septembra 2021. godine pozvao punomoćnika apelanata da otkloni navedeni nedostatak, te da je punomoćnik apelanata podneskom od 22. septembra 2021. godine dostavio punomoć za zastupanje drugoapelanta, dok nije dostavio punomoći za zastupanje „Roaming Networks“ d.o.o. Banjaluka i „DSC“ d.o.o. Sarajevo. Prema tome, Sud BiH je zaključio da je tužba neuredna, budući da dva člana Konzorcijuma nisu ovlastila svog punomoćnika za podnošenje tužbe.
4. Presudom Suda BiH od 11. marta 2022. godine odbijen je zahtjev apelanata za preispitivanje navedenog rješenja. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je ukazao da je odredbama člana 94. stav (1) Zakona o javnim nabavkama propisano da su stranke u postupku pravne zaštite žalilac, ugovorni organ i odabrani ponuđač, pa je u konkretnom postupku javne nabavke stranka bio Konzorcijum. Sud BiH je zaključio da je tužbu mogao podnijeti isključivo Konzorcijum, a ne njegovi članovi samostalno, te da je stoga pravilno prvostepeni sud odbacio tužbu kao neurednu.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 24. ZUS („Službeni glasnik BiH", br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), postupe po nalogu suda i u ostavljenom roku urede tužbu. Dakle, redovni sud nije odlučivao o osnovanosti tužbe apelanata, već ju je odbacio iz formalnih razloga (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-458/22 od 6. aprila 2022. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić