Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-606/21 (T. S. i S. S.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Služnost
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-606/21
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 606/21, rješavajući apelaciju Tenzile Sejdinović i Salema Sejdinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Tenzila Sejdinović i Salem Sejdinović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zavidovićima u predmetu broj 42 0 P 041867 18 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Zavidovićima da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 42 0 P 041867 18 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da apelantima Tenzili Sejdinović i Salemu Sejdinoviću isplati ukupan iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Zavidovićima da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Tenzila Sejdinović i Salem Sejdinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banovića, koje zastupa Mirad Suljić, advokat iz Zavidovića, podnijeli su 23. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 42 0 P 041867 18 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 3. marta 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju, te je 7. juna 2022. godine od Općinskog suda zatraženo da dostavi informaciju o statusu postupka pred tim sudom.
3. Kantonalni sud je 9. marta 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Općinski sud je 7. aprila 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju, ali nije dostavio traženu informaciju.
5. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima radi eventualnog izjašnjenja 30. marta i 7. jula 2022. godine. Apelanti nisu dostavili izjašnjenje na odgovore u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Općinski sud je Presudom broj 42 0 P 017093 16 P 2 od 24. aprila 2017. godine ustanovio pravo trajne služnosti kolskog i pješačkog puta koji ide preko parcele tuženog (E. A.) u korist parcele apelanata, kao povlasnog dobra, pa je slijedom toga obavezao tuženog da omogući apelantima nesmetan prolaz navedenim putem kolima i pješke i da trpi da se ta služnost upiše u katastarskim knjigama nadležne općine, te da apelantima naknadi parnične troškove u iznosu od 2.124,60 KM. Istom presudom je utvrdio da su apelanti povukli tužbu protiv tuženih A. A. i R. A. Osporeni postupak
8. Apelanti su 14. maja 2018. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (E. A.) na osnovu izvršne isprave – pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 42 0 P 017093 16 P 2 od 24. aprila 2017. godine.
9. Općinski sud je Zaključkom broj 42 0 P 041867 18 I od 11. januara 2019. godine naložio apelantima da u ostavljenom roku urede prijedlog za izvršenje tako da u svemu bude identičan izvršnoj ispravi – Presudi tog suda broj 42 0 P Ol 7093 16 P 2 od 24. aprila 2014. godine.
10. Apelanti su podneskom od 17. januara 2019. godine uredili prijedlog za izvršenje, navodeći da ih izvršenik posredstvom drugog lica, koje brine o spornim nekretninama izvršenika, onemogućava u mirnom korištenju prava služnosti kolskog i pješačkog puta koji ide preko parcele izvršenika.
11. Općinski sud je Rješenjem broj 42 0 P 041867 18 I od 17. aprila 2019. godine odbio kao neosnovan prijedlog za izvršenje od 14. maja 2018. godine. U obrazloženju tog rješenja je, između ostalog, naveo da izvršenik nije lično prekršio obavezu iz izvršne isprave i da se navodno kršenje obaveze posredstvom drugog lica ne može podvesti pod kršenje obaveze od strane samog izvršenika, zbog čega je uređeni prijedlog za izvršenje neosnovan.
12. Apelanti su 26. aprila 2019. godine izjavili žalbu protiv rješenja od 17. aprila 2019. godine.
13. Kantonalni sud je Rješenjem broj 42 0 P 041867 19 Gži od 8. jula 2019. godine uvažio žalbu, ukinuo rješenje od 17. aprila 2019. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju tog rješenja je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud na osnovu nespornog činjeničnog stanja pogrešno zaključio da je prijedlog apelanata neosnovan jer se pravo stvarne služnosti puta, koje je izvršnom ispravom ustanovljeno u korist parcele apelanata i „na štetu” parcele tuženog, odnosi na i vezuje za nekretnine koje su tim pravom obuhvaćene, a ne za lica koja su njihovi vlasnici, sve u skladu sa čl. 198, 199, 204. i 230. Zakona o stvarnim pravima. U tom smislu je naveo da se pravo služnosti ne gasi prometovanjem bilo povlasne bilo poslužne nekretnine, već i dalje ostaje sve dok se odlukom nadležnog organa ne ukine. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je pogrešno označenu služnost puta vezivati za vlasnika poslužnog dobra, kako to čini prvostepeni sud, koji je zaključio da je prijedlog za izvršenje neosnovan jer vlasnik poslužnog dobra faktički ne čini ništa kako bi onemogućio apelante u korištenju prava prolaza, već to čini treće lice, vjerovatno po nalogu izvršenika. Kantonalni sud je naveo da navedeno nisu i ne mnogu biti razlozi za odbijanje prijedloga za izvršenje, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja. Kantonalni sud je dopisom od 16. jula 2019. godine dostavio prvostepenom sudu spis broj 42 0 P 041867 18 I.
14. Općinski sud je u ponovnom postupku održao ročište 27. januara 2022. godine.
15. Apelanti su podneskom od 27. januara 2022. godine dostavili adresu trećeg lica N. S. (koje apelantima onemogućava korištenje utvrđenog prava služnosti kolskog i pješačkog puta).
16. Općinski sud je dopisom od 18. marta 2022. godine uputio poziv strankama, vještaku i trećem licu N. S. na ročište na licu mjesta, koje je zakazao za 21. april 2022. godine.
17. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelanti smatraju da im je zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelanti navode da izvršni postupak traje već tri godine, te da ne postoji garancija da će apelanti u tom izvršnom postupku u razumnom roku moći ostvariti svoje pravo trajne služnosti kolskog i pješačkog puta po presudi od 24. aprila 2017. godine. Također navode da je Općinski sud skoro osam mjeseci od podnošenja prijedloga za izvršenje zaključkom od 11. januara 2019. godine vratio apelantima prijedlog za izvršenje na uređenje, te da je tri mjeseca nakon što su apelanti podneskom 17. januara 2019. godine uredili prijedlog za izvršenje donio rješenje 17. aprila 2019. godine kojim je odbio uređeni prijedlog za izvršenje kao neosnovan.
b) Odgovori na apelaciju
19. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka kako je naveden u činjeničnom dijelu ove odluke.
20. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupak u toku, te da je njegov završetak planiran po okončanju ročišta na licu mjesta zakazanog za 21. april 2022. godine. U tom pogledu je istakao da tokom 2020. godine nije bilo uvjeta za zakazivanje ročišta na licu mjesta zbog pandemije bolesti COVID-19, zatim da početkom i krajem (septembar–decembar) 2021. godine vremenski uvjeti nisu dozvoljavali zakazivanje ročišta na licu mjesta, dok je krajem marta te godine postupajući sudija obolio od težeg oblika bolesti COVID-19, te je po povratku s bolovanja dao prioritet u radu prekršajnim predmetima kako bi spriječio nastupanje zastare u njima. Općinski sud je naveo da je 27. januara 2022. godine održao ročište u sudu na koje nije pristupilo treće lice N. S. zbog neuredne dostave, te da je, nakon što su apelanti dostavili potrebne podatke o trećem licu N. S., zakazao ročište na licu mjesta za 21. april 2022. godine. U konačnici je naveo da u dosadašnjem toku izvršnog postupka nisu povrijeđena ustavna i konvencijska prava apelanata na koja se pozivaju u apelaciji jer izvršni postupak traje manje od četiri godine, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11
– odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
22. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
26. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelanti smatraju da im je zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
I.Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
31. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Hercegovine presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7).
32. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995).
33. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 14. maja 2018. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko četiri godine i četiri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
35. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku. Budući da apelanti nastoje u tom postupku ostvariti svoje pravo trajne služnosti kolskog i pješačkog puta, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak od većeg značaja za apelante.
36. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
37. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud nakon prijema prijedloga za izvršenje prvu procesnu radnju preduzeo tek nakon što je proteklo osam mjeseci kada je zaključkom od 11. januara 2019. godine vratio apelantima prijedlog za izvršenje na uređenje, dok je tri mjeseca nakon dostavljanja uređenog prijedloga za izvršenje donio rješenje 17. aprila 2019. godine kojim je odbio prijedlog za izvršenje kao neosnovan, ali nije ponudio opravdanje za ove periode neaktivnosti. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud ukinuo prvostepeno rješenje od 17. aprila 2019. godine i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak, koji traje već tri godine i oko dva mjeseca, u kojem periodu je taj sud preduzeo samo dvije procesne radnje (održao ročište u sudu i zakazao ročište na licu mjesta za 21. april 2022. godine). Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nakon dvije godine i šest mjeseci, računajući od dana kada je Kantonalni sud dopisom dostavio spis predmeta Općinskom sudu, održao ročište 27. januara 2022. godine. Takvo postupanje Općinskog suda u postupku koji je po zakonu hitne prirode nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, a što je odlučnoj mjeri utjecalo na ukupno trajanje postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je taj sud u odgovoru na apelaciju naveo da je zakazao ročište na licu mjesta za 21. april 2022. godine, ali na traženje Ustavnog suda od 7. juna 2022. godine nije dostavio informaciju o statusu postupka, pa se ne može utvrditi da li je to ročište zaista i održao. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da tokom 2020. godine nije bilo uvjeta za zakazivanje ročišta na licu mjesta zbog pandemije bolesti COVID-19. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je epidemiološka situacija u Bosni i Hercegovini, naročito od marta 2020. godine, utjecala na život i rad u Bosni i Hercegovini, pa samim tim i na blagovremeno odlučivanje u postupcima koji se vode pred sudovima. Međutim, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je Općinski sud naveo u odgovoru na apelaciju ne mogu prihvatiti kao opravdanje za neaktivnost tog suda tokom cijele 2020. godine, s obzirom na to da su preporuke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine povodom novonastale epidemiološke situacije uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 bile ograničene na jedan relativno kratak period u toku 2020. godine u kojem su redovni sudovi otkazivali zakazane glavne rasprave/ročišta/pretrese. Osim toga, Općinski sud period svoje neaktivnosti tokom 2021. godine pravda lošim vremenskim uvjetima, odlaskom postupajućeg sudije na bolovanje, te davanjem prednosti u radu prekršajnim predmetima.
38. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da se navedene okolnosti ne mogu smatrati objektivno prihvatljivim razlogom da bi se opravdalo takvo postupanje, odnosno potpuna neaktivnost tog suda u toku 2021. godine. Naime, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud odluku o žalbi apelanata protiv prvostepenog rješenja donio u roku od oko četiri mjeseca, računajući od dana izjavljivanja žalbe, a takvo postupanje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud nalazi da je dužini predmetnog izvršnog postupka odlučujući doprinos dao Općinski sud koji nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje, a pri tome uopće nije ponudio ili nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za periode pasivnosti.
39. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. II.Ostali navodi
40. Apelanti također navode da im je zbog pretjerane dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu tog prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
41. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka apelantima treba isplatiti ukupan iznos od 1.000,00 KM.
43. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni izvršni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje oko četiri godine i četiri mjeseca, čemu je u odlučnoj mjeri doprinijelo neefikasno postupanje Općinskog suda koji nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje, te nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za periode pasivnosti.
45. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić