Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1723/22 (Forum NVO Sekcija za zaštitu žiranata Lukavac)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Procesna odluka
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1723/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1723/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Forum NVO Sekcija za zaštitu žiranata Lukavac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Forum NVO Sekcija za zaštitu žiranata Lukavac protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 400354 21 Gž od 21. februara 2022. godine, u odnosu na stav I izreke rješenja, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Forum NVO Sekcija za zaštitu žiranata Lukavac protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 400354 21 Gž od 21. februara 2022. godine, u odnosu na stav II izreke rješenja, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Forum NVO Sekcija za zaštitu žiranata Lukavac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasmina Kuduzović iz Lukavca, podnio je 16. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 400354 21 Gž od 21. februara 2022. godine.

2. Pozivom za plaćanje sudske takse Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 400354 21 P od 23. avgusta 2021. godine apelant je naloženo da, u postupku koji se vodi povodom njegove tužbe protiv tuženog (Mikrokreditnog društva „Eki“ Sarajevo, podružnica Tuzla), radi isplate potraživanja, na ime sudske takse na tužbu uplati iznos od 150,00 KM u roku od osam dana od dana prijema poziva.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 400354 21 P od 23. avgusta 2021. godine utvrđeno je da se apelantova tužba smatra povučenom.

4. Odlučujući o apelantovim žalbama podnesenim protiv poziva za plaćanje sudske takse i rješenja Općinskog suda od 23. avgusta 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 P 400354 21 Gž od 21. februara 2022. godine odbacio apelantovu žalbu (stav I izreke rješenja), te odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv rješenja Općinskog suda (stav II izreke rješenja). U odnosu na odluku sadržanu u stavu I izreke osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 8. Zakona o sudskim taksama Tuzlanskog kantona propisano da o visini takse, odnosno o obavezi njenog plaćanja, sud donosi rješenje protiv kojeg je dozvoljena žalba u roku od osam dana od dana prijema tog rješenja. Stoga poziv za plaćanje sudske takse (protiv kojeg je apelant u konkretnom slučaju podnio žalbu) nema snagu odluke suda, pa žalba nije dopuštena. U odnosu na odluku sadržanu u stavu II izreke osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud rješenjem od 16. jula 2021. godine pozvao apelanta da, u roku od 15 dana, ispravi i dopuni tužbu (na način pobliže naznačen navedenim rješenjem) uz upozorenje na posljedice nepostupanja po tom rješenju, shodno odredbama čl. 53. i 66., u vezi sa članom 334. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Budući da je apelant primio navedeno rješenje, te da u ostavljenom roku, a ni naknadno (sve do donošenja prvostepenog rješenja od 23. avgusta 2021. godine) nije postupio po tom rješenju, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud, u smislu odredaba člana 336. stav (3) ZPP, pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

Dopustivost ratione materiae (u odnosu na stav I izreke rješenja Kantonalnog suda od 21. februara 2022. godine)

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. procesnoj dopustivosti pravnog lijeka koji je apelant koristio. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama apelanta“ u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Neiscrpljivanje (u odnosu na stav II izreke rješenja Kantonalnog suda od 21. februara 2022. godine)

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. stav (1) u vezi sa članom 53. stav (2) ZPP („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), postupi po nalogu suda i dostavi sudu uređenu tužbu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1723/22 (Forum NVO Sekcija za zaštitu… | Sudska praksa | Aktio