Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2041/22 (Ć. Đ.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2041/22

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2041/22, rješavajući apelaciju Ćazima Đuzelovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Ćazim Đuzelović zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Banovićima kao predmet broj 127 0 I 056041 22 I 2.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ćazim Đuzelović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 I 056041 21 Gž od 14. marta 2022. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ćazim Đuzelović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 6. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 I 056041 21 Gž od 14. marta 2022. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 127 0 I 056041 22 I 2. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da ne postupa u predmetu broj 127 0 I 056041 22 I 2 do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 23. juna 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su u ostavljenom roku dostavili odgovore na apelaciju.

4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 29. oktobra 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (H.S.) na osnovu izvršnih isprava-pravosnažnih i izvršnih presuda, radi isplate duga u iznosu od 61.215,37 KM i troškova postupka u iznosu od 4.385,41 KM, predlažući da se izvršenje provede na pokretnim stvarima i nekretninama izvršenika, te pljenidbom 1/2 plaće izvršenika, koji je Općinski sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 7. marta 2016. godine, a zatim ga dostavio izvršenikovom poslodavcu na provedbu.

7. U nastavku postupka apelant je (15. juna 2016., te 21. marta i 24. aprila 2017. godine) predložio da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstava (penzije) sa bankovnog računa izvršenika, pa je Općinski sud 29. marta 2017. godine dostavio banci rješenje o izvršenju na provedbu.

8. Nakon što je apelant 29. septembra 2017. godine predložio da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstava (2/3 penzije) sa bankovnog računa izvršenika, te na pokretnim stvarima i na nekretninama izvršenika, Općinski sud je rješenjem od 1. decembra 2017. godine usvojio apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, a zatim ga dostavio banci na provođenje, koja je tokom 2018. i 2019. godine obavještavala Općinski sud da vrši zapljenu i prijenos novčanih sredstava (penzije) sa računa izvršenika na apelantov račun.

9. U daljnjem toku postupka Općinski sud je rješenjem od 21. maja 2021. godine odbio zahtjev izvršenika za obustavu postupka (u kojem je isticala da se u dva druga izvršna postupka pred tim sudom već provodi izvršenje na njenoj penziji). Također je rješenjima od 28. maja 2021. godine ukinuo kao neosnovane klauzule pravosnažnosti i potvrde izvršnosti rješenja o izvršenju i rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja uz obrazloženje da ta rješenja nisu dostavljena izvršeniku u skladu s odredbama člana 10. stav 1. ZIP-a. Sud je, zatim, rješenjem od 12. jula 2021. godine odbio apelantove i prigovore njegovog punomoćnika izjavljene protiv rješenjā od 28. maja 2021. godine, a ta rješenja u cijelosti održao na snazi. Rješenjem od 18. augusta 2021. godine sud je u stavu I odbacio kao preuranjen prigovor izvršenika od 26. maja 2021. godine protiv rješenja o izvršenju, a u stavu II odredio da će o troškovima apelantovog odgovora na prigovor odlučiti posebnim rješenjem.

10. Kantonalni sud je rješenjem od 14. marta 2022. godine odbio apelantovu žalbu protiv rješenja od 12. jula 2021. godine i potvrdio to rješenje, dok je uvažio žalbu izvršenika izjavljenu protiv rješenja od 18. augusta 2021. godine i ukinuo to rješenje u stavu prvom izreke, te je u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

11. Ovaj izvršni postupak se vodi sedam godina i 10 mjeseci i još uvijek je u toku provođenje rješenja o izvršenju pljenidbom novčanih sredstava (penzije) sa bankovnog računa izvršenika. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 14. marta 2022. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja izvršnog postupka, zbog čega traži i naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da izvršni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje sedam godina i sedam mjeseci. Dalje, apelant je predložio da Ustavni sud ukine rješenje Kantonalnog suda od 14. marta 2022. godine, budući da je Kantonalni sud tim rješenjem vratio predmet u fazu odlučivanja o prigovoru izvršenika, proizvoljno zaključivši da je dostava izvršeniku rješenja o izvršenju i rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja bila suprotna članu 10. Zakona o izvršnom postupku. Također je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio Općinskom sudu da ne postupa u konkretnom predmetu do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.

b) Odgovori na apelaciju

13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju isatakao da mu je 13. oktobra 2021. godine dostavljen spis predmeta na postupanje po žalbama apelanta i izvršenika izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda od 12. jula i 18. augusta 2021. godine. Sud je istakao da u cijelosti ostaje kod razloga i stavova iznesenih u rješenju od 14. marta 2022. godine, jer smatra da je doneseno uz pravilnu primjenu odredaba procesnog i materijalnog prava, kao i uz poštivanje apelantovih ustavnih prava.

14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je odgovornost za trajanje postupka u cijelosti na apelantu, a nikako na tom sudu, koji je sve radnje preduzimao u kontinuitetu po apelantovim prijedlozima. Općinski sud je naveo da je 1. decembra 2017. godine dostavio banci rješenje o izvršenju na provođenje, ali da se apelant do danas nije mogao namiriti u cijelosti s obzirom na visinu svog potraživanja prema izvršeniku koja je penzionerka i koja je tokom cijelog perioda trajanja postupka boravila u Libiji, kao i zbog velikog broja drugih izvršnih postupaka koji se vode pred tim sudom protiv izvršenika. Općinski sud je predložio da se apelacija u cijelosti odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 10.

Dostavljanje (1) Po pravilima o dostavljanju tužbe iz Zakona o parničnom postupku, dostavlja se rješenje po prijedlogu za izvršenje, rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz člana 37. ovog zakona.

(2) Kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, niti na adresi odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostava se vrši putem oglasne table suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog člana.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

16. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 127 0 I 056041 21 Gž od 14. marta 2022. godine

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

20. Član 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

21. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

22. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 14. marta 2022. godine odbijena je apelantova žalba protiv rješenja od 12. jula 2021. godine i potvrđeno to rješenje, čime su ukinute kao neosnovane klauzule pravosnažnosti i potvrde izvršnosti rješenja o izvršenju i rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, dok je uvažena žalba izvršenika i ukinuto rješenje Općinskog suda od 18. augusta 2021. godine u stavu prvom izreke (kojim je odbačen prigovor izvršenika kao preuranjen), te je u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Dakle, u konkretnom slučaju, prema stanju spisa, pred Općinskim sudom u toku je ponovni postupak radi odlučivanja o prigovoru izvršenika. S obzirom na to Ustavni sud ukazuje da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu. Dopustivost apelacije u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na dužinu izvršnog postupka

24. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

25. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

30. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine, presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7).

31. U vezi s konkretnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine).

32. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 29. oktobra 2014. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od sedam godina i 10 mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

34. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud primjećuje da je izvršenje predlagano na različitim predmetima izvršenja (novčana sredstva-plaća, pokretne stvari i nekretnine), te da se izvršenje trenutno provodi na penziji izvršenika koja je opterećena obustavama po nalozima Općinskog suda iz drugih izvršnih postupaka koji se pred tim sudom vode protiv izvršenika. Navedeno ukazuje da se izvršni postupak može smatrati složenim. Pri tome Ustavni sud zapaža da se u izvršnom postupku radi o naplati novčanog potraživanja iz izvršnih isprava koji je od značaja za apelanta.

35. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja izvršnog postupka.

36. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud od podnošenja prijedloga za izvršenje pa do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda preduzeo niz procesnih radnji u skladu sa prijedlozima apelanta i izvršenika radi okončanja tog postupka, pa je tako donio rješenje o izvršenju, rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, rješenje kojim je odbio zahtjev izvršenika za obustavu postupka, proveo izvršnu radnju dostavom rješenja o izvršenju i rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja na provođenje banci, koja po njima postupa, zatim, rješenja kojima je ukinuo kao neosnovane klauzule pravosnažnosti i potvrdu izvršnosti rješenja o izvršenju i rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, te rješenje kojim je odbacio prigovor izvršenika kao preuranjen, koje je u roku od oko pet mjeseci nakon što je primio predmet rješenjem ukinuo Kantonalni sud i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.

37. Stoga, imajući u vidu da je Općinski sud bez nepotrebnog odgađanja u kontinuitetu preduzimao niz procesnih radnji radi okončanja tog postupka, te da se kroz cijeli tok postupka rješenje o izvršenju i rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja provode, pri čemu za dinamiku namirenja Općinski sud ne može biti odgovoran, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku, kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka, jer je Općinski sud bez nepotrebnog odgađanja preduzeo niz procesnih radnji radi okončanja postupka, pri čemu za dinamiku namirenja apelanta Općinski sud ne može biti odgovoran.

40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, Ustavni sud neće posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

41. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2041/22 (Ć. Đ.) | Sudska praksa | Aktio