Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2600/22 (N. P.)
Odluka donesena 18. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 2. Protokola 4 uz EK i član II/3.m) Ustava BiH (Sloboda kretanja)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Proporcionalnost
- Obezbjeđivanje plaćanja poreza,doprinosa i kazni
- Miješanje u imovinu
- Sloboda kretanja
- Izdržavanje
- Propisano zakonom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2600/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobar 2022. godine, u predmetu broj AP-2600/22, rješavajući apelaciju Nedeljka Panića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nedeljko Panić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 020168 22 Gži od 12. aprila 2022. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nedeljko Panić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 020168 22 Gži od 12. aprila 2022. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na slobodu kretanja iz člana II/4.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedeljko Panić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, sa privremenim boravkom u Švedskoj, kojeg zastupa Đorđe Krčmar advokat iz Gradiške, podnio je 8. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 020168 22 Gži od 12. aprila 2022. godine.
2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 P 020168 17 I od 28. novembra 2017. godine, po prijedlogu za izvršenje apelantovog sina (D.P.), zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici (V.D.), protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave - presude tog suda od 21. oktobra 2011. godine, određeno je izvršenje pljenidbom, procjenom i prodajom apelantovih pokretnih stvari, te određeno oduzimanje putne isprave od apelanta.
3. Rješenjem Ambasade Bosne i Hercegovine u Štokholmu od 22. avgusta 2018. godine apelantu je oduzeta putna isprava u smislu člana 23. u vezi sa članom 21. stav 1. tačka 3) Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o putnim ispravama).
4. Rješenjem Osnovnog suda od 12. novembra 2021. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju.
5. Rješenjem Okružnog suda od 12. aprila 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 12. novembra 2021. godine. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi da prvostepeni sud nije mogao, prije pravosnažnosti rješenja o izvršenju, to rješenje o dostaviti organu nadležnom za oduzimanje putne isprave. Naime, Okružni sud je ukazao da je, u smislu odredaba člana 23. u vezi sa članom 21. stav 1. tačka 3) Zakona o putnim ispravama, osnov za oduzimanja putne isprave izvršna isprava kojom je utvrđena obaveza izdržavanja djeteta, u slučaju izbjegavanja postupanja po toj izvršnoj ispravi. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je prije pravosnažnosti rješenja o izvršenju obavijestio nadležni organ o potrebi oduzimanja putne isprave u cilju obezbjeđenja efikasnog provođenja izvršenja na osnovu izvršne isprave, u smislu odredbe člana 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršnom postupku).
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na slobodu kretanja iz člana II/3. m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznio tokom postupka, te posebno ističe da Osnovni sud nije mogao rješenje o izvršenju dostaviti organu nadležnom za oduzimanje putnih isprava prije njegove pravosnažnosti, a što je Okružni sud potpuno zanemario prilikom odlučivanja o njegovoj žalbi.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Okružnog suda se odlučivalo o žalbi koju je podnio apelant kao izvršenik u izvršnom postupku u kojem se isključivo odlučivalo o izvršenju pravosnažne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelanta, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na navode o povredi ostalih prava
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, predstavka broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur- Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. U vezi sa navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, u konkretnom slučaju, radi se o prinudnoj naplati izdržavanja koje je apelant obavezan plaćati za svoje maloljetno dijete. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima, pozivajući se na odredbe člana 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku, u obrazloženju osporene odluke dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda (vidi, tačka 5. ove odluke). Imajući u vidu detaljno obrazloženje koje je dao Okružni sud u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu bilo i proporcionalno, odnosno da je uspostavljena pravična ravnoteža između opšteg interesa i apelantovog prava na imovinu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Nadalje, u vezi sa navodima o kršenju prava na slobodu kretanja, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o ograničenju apelantovog prava na slobodu kretanja koje je propisano Zakonom o putnim ispravama, koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je zaštita prava tražioca izvršenja u izvršnom postupku, u smislu člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima, pozivajući se na odredbe člana 21. stav 1. tačka 3) Zakona o putnim ispravama, u obrazloženju osporene odluke dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda (vidi, tačka 5. ove odluke). Imajući u vidu detaljno obrazloženje koje je dao Okružni sud u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je ograničenje apelantovog prava na slobodu kretanja bilo i proporcionalno, odnosno da je uspostavljena pravična ravnoteža između opšteg interesa i apelantovog prava na slobodu kretanja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na slobodu kretanja očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Osim toga, imajući u vidu da je apelant imao i koristio mogućnost podnošenja zakonom propisanih pravnih lijekova, Ustavni sud ukazuje da činjenica da korišteni pravni lijekovi nisu rezultirali apelantovim uspjehom u postupku, ne pokreće pitanje kršenja prava na djelotvoran pravni lijek.
14. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić