Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2099/22 (J. I.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2099/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5.listopada 2022. godine, u predmetu broj AP-2099/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Jovan Ilić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jovan Ilić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Pr 058904 22 Pžp od 23. ožujka 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovan Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Mileta Bošković, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 7. lipnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 Pr 058904 22 Pžp od 23. ožujka 2022. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 Pr 058904 21 Pr 2 od 9. veljače 2022. godine apelant je oglašen odgovornim što se kretao putničkim motornim vozilom brzinom od 112 km/h, na dijelu ceste gdje je ograničenje 80 km/h, kako je to pobliže opisano u izreci presude, čime je postupio protivno odredbama članka 234a. st. (1) i (2) točka 5. u vezi s člankom 44. st. (3) Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u BiH (u daljnjem tekstu: ZOOSP), pa mu je izrečena novčana kazna, određeni kazneni bodovi i izrečena zaštitna mjera.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Osnovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije sporno da se putničko motorno vozilo, koje je vlasništvo pravne osobe, u kojoj je apelant odgovorna osoba, kretalo brzinom većom od dozvoljene. Osnovni sud je dalje naveo da nije sporno ni to da je Policijska postaja Modriča dopisom od 1. prosinca 2020. godine, koji je vlasnik vozila primio 11. prosinca 2020. godine, tražila podatke o osobi koja je kritične prilike upravljala navedenim vozilom, te da te podatke vlasnik vozila nije dostavio. U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao da je odredbama članka 172. stavak 6. ZOOSP propisana obveza vlasnika vozila da na zahtjev ovlaštene osobe dostavi podatke o identitetu osobe kome je dao vozilo na upravljanje. Naime, Osnovni sud je naveo da se podrazumijeva da vlasniku vozila treba biti poznato kome je dao vozilo na upravljanje, te da u slučaju da vlasnik ne dostavi podatke o toj osobi, onda se smatra da je vlasnik upravljao vozilom. Slijedom navedenog, Osnovni sud je zaključio da su neosnovani apelantovi navodi da u konkretnom postupku nije nesumnjivo dokazano tko je kritične prilike upravljao navedenim vozilom, jer se ima smatrati da je vozilom upravljao vlasnik, odnosno u konkretnom slučaju apelant, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je vlasnik navedenog vozila.
4. Okružni sud je rješenjem od 23. ožujka 2022. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud, nasuprot apelantovim žalbenim navodima, na osnovu provedenog dokaznog postupka, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te izveo pravilan zaključak da je apelant počinio navedeni prekršaj za koji oglašen odgovornim. Nadalje, Okružni sud je naveo da je apelant u žalbi ukazao na povredu materijalnog propisa o prekršaju, ali da nije precizirao u čemu se ogleda ta povreda, tako da taj sud nije ni mogao ispitati pobijano rješenja po tom osnovu. Pri tome, Okružni sud je ukazao da nije uočio povredu materijalnog propisa o prekršaju, na koju pazi po službenoj dužnosti.
5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tijekom prekršajnog postupka, a naročito da u provedenom postupku nije nesumnjivo dokazano da je on kritične prilike upravljao navedenim vozilo, te da su stoga redoviti sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. veljače 2019. godine, stavak 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. travnja 2021. godine, stavak 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. U vezi navoda o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Europskog i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. ožujka 2018. godine, stavak 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima.
9. Na temelju činjenica konkretnog predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi, dovodeći u vezu utvrđeno činjenično stanje sa relevantnim odredbama ZOOSP, u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant u suštini ponavlja navode koje je isticao u toku postupka, ali da su redoviti sudovi dali jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, odnosno jasno obrazložili zbog čega apelantovi navodi da nije nesumnjivo dokazano da je on upravljao vozilom, ne mogu uticati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju. Također, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić