Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4619/20 (J. D.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravo na imovinu
- Penzija
- Proporcionalnost
- Miješanje u imovinu
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
- Legitiman cilj
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4619/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4619/20, rješavajući apelaciju Jasminke Došenović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (1) tačke h) i m), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Jasminke Došenović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 164558 20 Gži 3 od 19. avgusta 2020. godine, u dijelu u kojem je žalba odbijena, u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Došenović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 164558 20 Gži 3 od 19. avgusta 2020. godine, u dijelu u kojem je žalba odbijena, u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Došenović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 164558 20 Gži 3 od 19. avgusta 2020. godine, u dijelu u kojem je odbačen podnesak, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jasminka Došenović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Dragomir Došenović iz Sarajeva, apelantkinjin suprug i staralac, podnijela je 21. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 164558 20 Gži 3 od 19. avgusta 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) i Pravobranilaštva Republike Srpske – Sjedište zamjenika Foča, kao zastupnika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), zatraženo je 26. i 28. aprila 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud i tražilac izvršenja su 5. i 9. maja 2022. godine dostavili svoje odgovore na apelaciju. Opštinski sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 25. jula 2022. godine dostavio odgovore na apelaciju apelantkinjinom zastupniku na izjašnjenje, ali on se u ostavljenom roku nije izjasnio.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodna napomena
6. Tražilac izvršenja je Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv apelantkinje radi naplate troškova postupka po pravosnažnoj presudi u iznosu od 3.420,00 KM, koji je Opštinski sud usvojio Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 164558 10 I od 2. jula 2012. godine.
7. Rješenjem Opštinskog suda broj 65 0 I 164558 10 I od 16. januara 2014. godine odbijen je apelantkinjin prigovor kao neosnovan i rješenje o izvršenju je održano na snazi. Istim rješenjem je usvojen prijedlog tražioca izvršenja da se izvršenje sprovede pljenidbom dijela apelantkinjine penzije koju ostvaruje kod FZPIO Mostar, i to ½ iznosa penzije.
8. Apelantkinja je protiv navedenog rješenja izjavila prigovor, navodeći da je nesporan dug prema tražiocu izvršenja, ali da bi izvršenjem odnosno pljenidbom dijela penzije od ½ bila ugrožena njena egzistencija i egzistencija cijele njene porodice.
9. Rješenjem Opštinskog suda broj 65 0 I 164558 10 I od 14. oktobra 2014. godine odbijen je apelantkinjin prigovor kao neosnovan.
10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 164558 15 Gži od 22. februara 2016. godine apelantkinjina žalba podnesena protiv rješenja Opštinskog suda od 2. jula 2012. godine odbačena je kao nedopuštena, protiv rješenja od 16. januara 2014. godine kao neblagovremena, a protiv rješenja od 14. oktobra 2014. godine žalba je odbijena kao neosnovana.
11. U obrazloženju rješenja, vezano za neosnovanost žalbe podnesene protiv rješenja Opštinskog suda od 14. oktobra 2014. godine, Kantonalni sud je istakao da su u konkretnoj situaciji pravilno primijenjene odredbe Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kada je određeno izvršenje u smislu odredbe člana 138 stav 1 ZIP-a jer je izvršenje na novčanim potraživanjima moguće sprovesti do određene granice. Sud je ukazao da je ta granica u konkretnoj situaciji određena do iznosa ½ apelantkinjinog primanja (penzije). Takođe, Kantonalni sud je ukazao i da apelantkinjini navodi izneseni u prigovoru nisu zakonski razlozi koji sprječavaju izvršenje (propisani u članu 47 ZIP-a u tač. od 1 do 10). U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da apelantkinjina teška materijalna situacija ne predstavlja zakonski razlog koji sprječava izvršenje, niti to predstavlja razlog koji bi uticao na donošenje drugačije odluke u odnosu na odluku prvostepenog suda. Odluka Ustavnog suda u predmetu broj AP 2183/16
12. Apelantkinja je 23. maja 2016. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda od 22. februara 2016. godine i rješenja Opštinskog suda od 14. oktobra 2014. godine. Ustavni sud je, odlučujući o podnesenoj apelaciji, donio Odluku broj AP 2183/16 od 11. septembra 2018. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je utvrdio kršenje apelantkinjinog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, Ustavni sud je zaključio da je miješanje u apelantkinjino pravo na imovinu bilo zasnovano na zakonu i u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja, ali da su redovni sudovi propustili da, u svjetlu apelantkinjinih ličnih prilika, na koje okolnosti je dostavila dokaze, ispitaju da li je to miješanje zadovoljilo princip proporcionalnosti. U skladu s tim, ukinuto je rješenje Kantonalnog suda i predmet vraćen tom sudu koji je bio dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s garancijama prava na imovinu.
Ponovni postupak u kojem je donesena osporena odluka
13. Nakon navedene odluke Ustavnog suda, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 I 164558 18 Gži 2 od 15. novembra 2018. godine kojim je uvažio apelantkinjine žalbe, te prvostepena rješenja broj 65 0 I 164558 10 I od 16. januara 2014. godine i broj 65 0 I 164558 10 I od 14. oktobra 2014. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
14. Rješenjem Opštinskog suda broj 65 0 I 164558 10 I od 7. oktobra 2019. godine odbijen je apelantkinjin prigovor kao neosnovan, te je određeno sprovođenje rješenja o izvršenju pljenidbom 1/3 penzije koju apelantkinja ostvaruje kod FZPIO.
15. U obrazloženju rješenja Opštinski sud je istakao da je rješavajući o prijedlogu tražioca izvršenja, u smislu člana 8 stav 3 ZIP-a, a na osnovu čl. 138 i 141 istog zakona, donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, a radi namirenja potraživanja tražioca izvršenja, koje apelantkinja i ne spori. Uvidom u dokumentaciju priloženu uz prigovor Opštinski sud je istakao da je utvrdio da je apelantkinja lošeg zdravstvenog stanja, da živi sa nezaposlenim suprugom, da visina penzije iznosi 392,01 KM, te da joj se nakon odbitaka (kredit i sudska zabrana) isplaćuje iznos od 198,88 KM. Shodno navedenom, Opštinski sud je odredio da se izvršenja sprovede pljenidbom 1/3 penzije koju apelantkinja ostvaruje kod FZPIO, u skladu sa odredbama člana 138 stav 1 ZIP-a kojim je propisano da se izvršenje na penziji može sprovesti do iznosa od 1/2. Dakle, u konkretnim zakonskim odredbama nije izričito određeno da se mora odrediti do iznosa od 1/2, tako da je odredio izvršenje pljenidbom 1/3 apelantkinjine penzije, imajući u vidu ograničenje izvršenja u skladu s navedenim članom 138 stav 1 ZIP-a, i to na način da se ne ugrozi osnovna egzistencija apelantkinje koja je bolesna, penzioner s gotovo najnižom penzijom u Federaciji BiH, od koje živi sa suprugom koji je nezaposlen. Takođe, sud je istakao da je prilikom donošenja navedene odluke imao u vidu kako navedenu zakonsku odredbu tako i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
16. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 164558 20 Gži 3 od 19. avgusta 2020. godine odbijena je apelantkinjina žalba kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. Takođe, navedenim rješenjem je odbačen apelantkinjin podnesak od 4. novembra 2019. godine.
17. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao, između ostalog, da je prvostepeni sud, cijeneći odredbu člana 138 stav 1 ZIP-a i životne, socijalne i imovinske okolnosti i stvarno materijalno stanje apelantkinje i lica iz njenog domaćinstva dozvolio izvršenje na 1/3 apelantkinjine penziji za prinudnu naplatu potraživanja sadržanih u izvršnom naslovu (pravosnažnoj Presudi Opštinskog suda u Višegradu broj P-138/05). Sud je obrazložio da je utvrdio proporcionalnost te mjere u odnosu na apelantkinjinu imovinu, čime su žalbeni navodi da je ponovljeno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine i apelantkinjinog zaštićenog prava na ličnu imovinu neosnovani. Zatim je Kantonalni sud ukazao da je prvostepeni sud, primjenom odredbe člana 21 ZIP-a, na osnovu prijedloga za izvršenje podnesenog na osnovu pravosnažne presude – izvršnog naloga, bio u obavezi da odredi izvršenje u ovoj pravnoj stvari, čime su neosnovani žalbeni navodi da sud nije uzeo u obzir nijednu relevantnu činjenicu (tj. porijeklo i visinu zasnovanog potraživanja po konkretnom izvršenju, nastalog u vezi s dosuđenim troškovima postupka i kamatama), jer prvostepeni sud ne može ispitivati pravilnost niti zakonitost pravosnažne presude. Takođe, sud je istakao da je zbog navedenog neosnovan i žalbeni prijedlog da se proglasi neosnovanim i pogrešnim utvrđena visina zapljene novčanih sredstava apelantkinjine penzije, pobijano rješenje stavi van snage i prekine ili obustavi izvršenje u predmetnom dijelu i ukinu sprovedene radnje u odnosu na zapljenu apelantkinjine penzije budući da bi neizvršenje pravosnažne i izvršne sudske odluke značilo povredu prava na pravično suđenje s obzirom na to da je izvršenje presude integralni dio „suđenja“.
18. Kantonalni sud je istakao i da je odbacio kao neblagovremen apelantkinjin podnesak od 4. novembra 2019. godine, nazvan ,,dopuna žalbe od 23. oktobra 2019. godine“. Naime, pobijano rješenje apelantkinjin staralac primio je 15. oktobra 2019. godine, a 4. novembra 2019. godine dostavio sudu podnesak nazvan „dopuna žalbe od 23. oktobra 2019. godine“. Kantonalni sud je istakao da, s obzirom na to da je navedeni podnesak dostavljen sudu po isteku roka za izjavljivanje žalbe navedenog u pouci o pravnom lijeku (rok je istekao 23. oktobra 2019. godine), taj je podnesak odbacio kao neblagovremen, primjenom odredbe člana 225 ZPP-a, jer to, u granicama svojih ovlašćenja, nije učinio prvostepeni sud.
19. Zaključkom Opštinskog suda broj 65 0 I 164558 19 I 2 od 17. septembra 2020. godine konstatovano je da je postupak u konkretnoj pravnoj stvari dovršen u smislu člana 64 ZIP-a s obzirom na to da je rješenje o izvršenju u cijelosti sprovedeno shodno podnesku tražioca izvršenja od 3. avgusta 2020. godine.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
20. Apelantkinja se u predmetnoj apelaciji pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
21. Apelantkinja je istakla da je u ponovnom postupku prvostepeni sud odredio izmijenjeni iznos zapljene na njenoj penziji u visini od 1/3 te penzije, koja se redovno vršila zaključno sa penzijom za maj 2020. godine, kada se tražilac izvršenja i namirio. Naime, navedenim obustavama je od apelantkinje ukupno oduzet iznos od 1.026,64 KM, što je predstavljalo izuzetno veliki i nepotreban teret za njenu egzistenciju, kao i egzistenciju njene porodice. Apelantkinja smatra da tako određenom visinom zapljene, bez uzimanja u obzir i tačnog iznosa zapljene koji se dobije kada se izračuna koliko iznosi ta 1/3 penzije, nije pravilno postignuta proporcionalnost miješanja države u njena imovinska prava, kako je to naložio Ustavni sud u ranijoj odluci. Pri tome, apelantkinja je naglasila da je Kantonalni sud prilikom razmatranja blagovremene žalbe nedozvoljeno isključio razmatranje dostavljenih novih dokaza podnesenih sudu 4. novembra 2019. godine, pogrešno ocjenjujući neblagovremenost tog podneska. Apelantkinja je istakla da je navedeni podnesak sadržavao jedini relevantan dokaz – obavijest Fonda PIOFBiH o apelantkinjinoj penziji za oktobar 2019. godine, kojim je tek službeno proglašen nominalan iznos izmijenjene visine zapljene njene penzije. Naime, dobijeni nominalni iznos visine zapljene u ponovljenom postupku (127,58 KM), po obavijesti o penziji za oktobar 2019. godine, praktički se pokazao jednakim (čak i većim) nominalnom iznosu visine zapljene određene u prethodnom postupku (126,67 KM), po odlukama redovnog suda, koje su ukinute ranijom odlukom Ustavnog suda radi postojanja kršenja apelantkinjinog prava na imovinu. Apelantkinja je istakla da je njen podnesak od 4. novembra 2020. godine blagovremen, odnosno da je podnesen u roku trajanja postupka po žalbi i takav je sadržavao nove, tek tada nastale i stranci dostupne relevantne dokaze. Dakle, apelantkinja smatra da je „sud“ samo formalno primijenio zakon u pogledu određivanja visine obustave njene penzije, ne ulazeći u nominalne iznose visine zapljene penzije i ne ocjenjujući tako dobijene nominalne iznose sa aspekta stvarnih potreba egzistencije i zdravstvenog stanja apelantkinje i njene porodice.
b) Odgovor na apelaciju
22. Kantonalni sud je istakao da se predmetni postupak vodio u skladu sa zakonom, te da nisu povrijeđena prava na koja se poziva apelantkinja u apelaciji.
23. Tražilac izvršenja je, u suštini, istakao da je apelantkinjina apelacija neosnovana, te da su redovni sudovi u konkretnom postupku uspostavili pravičnu ravnotežu između prava tražioca izvršenja i apelantkinjinog prava na imovinu, dosuđujući znatno manji iznos od zakonom propisane gornje granice do koje se izvršenje na novčanim potraživanjima izvršenika može sprovesti.
V.Relevantni propisi
24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH).
25. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 8. stav 3.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 12. stav 4.
Pravni lijekovi (4) Protiv rješenja donešenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.
Član 21. stav 1.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 138. stav 1.
Ograničenje izvršenja (1) Izvršenje nad: platom, nadoknadom umjesto plate, nadoknadom za skraćeno radno vrijeme i nadoknadom zbog umanjenja plate i penzije, primanjima po osnovu nadoknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanjima po osnovu socijalne pomoći, primanjima po osnovu privremene nezaposlenosti, primanjima po osnovu dodatka na djecu, primanjima po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima i nadoknadom za rad osuđenika može se provesti do iznosa od jedne polovine.
26. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 225. stav 1.
(1)Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostepeni sud rješenjem, ako to nije učinio prvostepeni sud.
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost vezano za osporeno rješenje Kantonalnog suda, u dijelu u kojem je žalba odbijena, u odnosu na pravo na pravično suđenje
29. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18 stav 3 tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
30. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantkinja ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se sprovodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
31. U konkretnom slučaju, osporeno rješenje je doneseno u izvršnom postupku na osnovu pravosnažne i izvršne sudske presude. U vezi s tim, a imajući u vidu i apelacione navode kojima se, u suštini, ne osporava postojanje obaveze prema tražiocu izvršenja, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „apelantkinjina nova građanska prava i obaveze“, već da su ona ranije utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnom slučaju, apelantkinja kao izvršenik ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dopustivost vezano za osporeno rješenje Kantonalnog suda, u dijelu u kojem je žalba odbijena, u odnosu na pravo na imovinu
32. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 164558 20 Gži 3 od 19. avgusta 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 22. oktobra 2020. godine, a apelacija je podnesena 21. decembra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
Dopustivost vezano za osporeno rješenje Kantonalnog suda u dijelu u kojem je odbačen podnesak
34. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u pogledu osporenog rješenja Kantonalnog suda, u dijelu u kojem je odbačen apelantkinjin podnesak, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
35. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
36. Član 18 st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
37. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
38. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 12 ZIP-a, dostavi u zakonskom roku podnesak nazvan ,,dopuna žalbe od 23. oktobra 2019. godine“, odnosno da navedeni podnesak dostavi u zakonskom roku za izjavljivanje žalbe navedenom u pouci o pravnom lijeku prvostepenog rješenja. Dakle, Ustavni sud zapaža da je apelantkinjin podnesak odbačen iz formalnih razloga, s obzirom na to da nije u zakonom propisanom roku podnesen nadležnom sudu, čime je propustila da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
VII.Meritum
39. Apelantkinja smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu
40. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
k) Pravo na imovinu.
41. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesom, ili da bi obezbijedila plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
42. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja, u suštini, ukazala da joj je u osporenom izvršnom postupku samo određeno izvršenje pljenidbom 1/3 iznosa penzije koju apelantkinja ostvaruje kod FZPIO, pri čemu redovni sudovi nisu uzeli u obzir i sami iznos zapljene koji se dobije kada se izračuna koliko iznosi ta 1/3 penzije, odnosno ne ulazeći u nominalne iznose visine zapljene i ne ocjenjujući tako dobijene nominalne iznose obustava sa aspekta stvarnih potreba egzistencije i zdravstvenog stanja apelantkinje i njene porodice. S obzirom na navedeno, apelantkinja, u suštini, smatra da nije pravilno postignuta proporcionalnost miješanja države u njena imovinska prava, te da nije postupljeno u skladu sa uputstvima iz Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 2183/16 od 11. septembra 2018. godine.
43. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je povodom istog pravnog pitanja u svojoj prethodnoj Odluci broj AP 2183/16 od 11. septembra 2018. godine već zaključio da apelantkinjina penzija na kojoj je određeno izvršenje nesumnjivo predstavlja njenu imovinu koja uživa zaštitu u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (op. cit. AP 3381/14, stav 32), da se u konkretnom slučaju radi o miješanju u apelantkinjino pravo na imovinu, da je miješanje u apelantkinjino pravo na imovinu izvršeno u skladu sa zakonom, kao i da je nesumnjivo postojao legitiman cilj od javnog interesa (vidi citiranu Odluku broj AP 2183/16, tač. 28–36, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se navedeni stavovi u cijelosti mogu primijeniti i u konkretnom slučaju.
44. Prema tome, u vezi s novodonesenom odlukom Kantonalnog suda koja je osporena konkretnom apelacijom, a imajući u vidu apelacione navode, Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje da li je miješanje u apelantkinjinu imovinu bilo u skladu s principom „proporcionalnosti“, odnosno da li je postignuta pravična ravnoteža između zaštite njenog prava na imovinu i zahtjeva za zaštitu javnog interesa. U vezi s tim, Ustavni sud, slijedeći svoju praksu i praksu Evropskog suda, ukazuje na to da u svakom pojedinom slučaju mora postojati pravičan odnos između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant mora snositi poseban i pretjeran teret (op. cit. James i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, st. 46 i 50). Naravno, pitanje da li je pravična ravnoteža zaista postignuta postaje relevantno samo ako se i kada utvrdi da je miješanje u pitanju zadovoljilo navedeni uslov zakonitosti i da nije bilo proizvoljno (vidi Evropski sud, Iatridis protiv Grčke [VV], broj 31107/96, stav 58, ECHR 1999-II). S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da je miješanje u apelantkinjino pravo na imovinu bilo zakonito i u javnom interesu, Ustavni sud treba dalje utvrditi da li je u konkretnom slučaju uspostavljena pravična ravnoteža između apelantkinjinog prava i opšteg interesa.
45. Prije svega, Ustavni sud zapaža da iz apelacionog spisa proizlazi da je konkretni izvršni postupak okončan (rješenje o izvršenju je u cijelosti sprovedeno), i to prije podnošenja apelacije (apelacija podnesena 21. decembra 2020. godine, a Opštinski sud je 17. septembra 2020. godine donio zaključak kojim je konstatovao da je konkretni izvršni postupak dovršen). Takođe, iz apelacionih navoda proizlazi da je zapljena 1/3 apelantkinjine penzije vršena u periodu od oktobra 2019. godine do maja 2020. godine, odnosno da je tražilac izvršenja svoja potraživanja u cijelosti namirio nakon osam mjeseci.
46. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj prethodnoj Odluci broj AP 2183/16 od 11. septembra 2018. godine ukazao da apelantkinja u prigovoru nije osporila postojanje obaveze prema tražiocu izvršenja (postojanje duga na ime troškova sudskog postupka), ali je osporila sredstvo i predmet izvršenja pljenidbom na penziji u visini od ½, pri čemu je istakla neke, za nju i njenu porodicu specifične okolnosti, odnosno da je apelantkinja dostavljanjem dokumentacije vezano za njenu ličnu situaciju u kontekstu prijedloga za izvršenje na ½ njene penzije zapravo pred redovne sudove postavila pitanje poštovanja njenog prava na imovinu u kontekstu proporcionalnosti tog miješanja. Međutim, tim pitanjem se, kako proizlazi iz obrazloženja odluka (osporenih apelacijom broj AP 2183/16), redovni sudovi nisu bavili, pa je Ustavni sud u navedenoj odluci konstatovao da su na taj način redovni sudovi zapravo onemogućili Ustavni sud da ispita da li je u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na apelantkinjinu ličnu situaciju, navedeno miješanje u apelantkinjinu imovinu ispunilo i kriterijum proporcionalnosti.
47. S druge strane, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja Opštinskog suda od 7. oktobra 2019. godine, kao i osporenog rješenja Kantonalnog suda, koja su donesena u ponovnom postupku, proizlazi da su redovni sudovi odredili sprovođenje izvršenja na 1/3 apelantkinjine penzije, cijeneći kako odredbu člana 138 stav 1 ZIP-a tako i životne, socijalne i imovinske okolnosti apelantkinje i lica iz njenog domaćinstva, odnosno da su zaključili da je na taj način postignuta proporcionalnost te mjere u odnosu na apelantkinjinu imovinu. Dakle, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u ponovnom postupku cijenili apelantkinjine specifične okolnosti, za razliku od odluka koje su ukinute Odlukom broj AP 2183/16. Zatim, Ustavni sud zapaža da iz rješenja Opštinskog suda od 7. oktobra 2019. godine proizlazi da apelantkinjina penzija iznosi 392,01 KM, te da je pored sudske zabrane opterećena i kreditom, pa joj se nakon tih odbitaka isplaćuje iznos od 198,88 KM. U vezi s tim, bitno je ukazati da je, iako Opštinski sud nije istakao koliki tačno dio apelantkinjine penzije odlazi na isplatu kredita, apelantkinja u slučaju podizanja kredita morala biti svjesna svojih finansijskih mogućnosti i sposobnosti da primljena novčana sredstava na ime kredita vrati pod uslovima utvrđenim ugovorima o kreditu, odnosno da se podizanjem kredita svjesno dovodi u tešku finansijsku situaciju, imajući u vidu visinu svoje penzije i redovne obaveze koje ima s obzirom na svoju specifičnu situaciju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 2690/17 od 11. oktobra 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
48. Ustavni sud podsjeća da se u kontekstu proporcionalnosti, pored apelantkinjinog, uzima u obzir i interes tražioca izvršenja koji u konkretnom slučaju potražuje uplatu na osnovu pravosnažne i izvršne sudske presude. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenom postupku, u skladu sa odredbama člana 138 stav 1 ZIP-a, kojim je propisano da se izvršenje na penziji može sprovesti do iznosa od ½, odredili izvršenje pljenidbom 1/3 apelantkinjine penzije, upravo cijeneći njene prigovore o egzistencijalnoj ugroženosti (kao i člana njenog domaćinstva). Stoga, u okolnostima konkretnog predmeta, pogotovo imajući u vidu da je sporna zapljena 1/3 apelantkinjine penzije trajala osam mjeseci, te da je u cijelosti namireno potraživanje tražioca izvršenja koje je zasnovano na pravosnažnoj i izvršnoj sudskoj odluci, Ustavni sud smatra da je određivanjem izvršenja pljenidbom 1/3 penzije, suprotno apelacionim navodima, uspostavljena pravična ravnoteža između zahtjeva za zaštitu apelantkinjinog prava i zahtjeva tražioca izvršenja, odnosno da u ponovnom postupku nije narušen princip proporcionalnosti između apelantkinjinog prava na imovinu i legitimnog cilja koji se želi postići.
49. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantkinjino pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je sud, vodeći računa o apelantkinjinim ličnim okolnostima, odredio izvršenje pljenidbom 1/3 njene penzije, čime je uspostavljena pravična ravnoteža između apelantkinjinog prava na imovinu i legitimnog cilja koji se miješanjem u njeno pravo želio postići, o čemu su sudovi dali dovoljna i jasna obrazloženja.
51. Na osnovu člana 18 stav (1) tačke h) i m) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić