Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1847/22 (R. G., L. Š. i D. J.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1847/22
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1847/22, rješavajući apelaciju Ranka Gurdeljevića i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ranka Gurdeljevića, Laze Škiljevića i Darka Jokića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 054971 22 Kž 2 od 21.
aprila 2022. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ranko Gurdeljević, Lazo Škiljević i Darko Jokić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zvornika, koje zastupa Dejan Bogdanović, advokat iz Bijeljine, podnijeli su 23. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 K 054971 22 Kž 2 od 21. aprila 2022. godine i Opštinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 25 0 K 054971 22 Kv 2 od 7. aprila 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Posavskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 25. maja 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Učesnici u postupku su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 13. do 16. juna 2022. godine.
4. Odgovori na apelaciju su dostavljeni punomoćniku apelanata na odgovor 22. juna 2022. godine. U ostavljenom roku punomoćnik apelanata nije dostavio odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. U postupku kontrole opravdanosti daljnjeg pritvora koji je apelantima određen rješenjem sudije za prethodni postupak Opštinski sud je donio Rješenje broj 25 0 K 054971 22 Kv 2 od 7. aprila 2022. godine kojim je apelantima produžena mjera pritvora na osnovu odredbe člana 146 stav 1 tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) i određeno da pritvor može trajati do 7. juna 2022. godine ili do nove odluke suda.
7. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Tužilaštvo 1. februara 2022. godine Opštinskom sudu podnijelo optužnicu kojom je apelantima stavljeno na teret da su počinili krivično djelo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 358 stav 3 u vezi sa stavom 1 i u vezi sa članom 31 Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). U optužnici je sadržan prijedlog da se apelantima produži mjera pritvora prema članu 146 stav 1 tačka c) ZKPFBiH, jer postoji opasnost da bi puštanjem na slobodu mogli ponoviti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna.
8. Pri ocjeni osnovanosti ovog prijedloga vijeće Opštinskog suda je imalo u vidu dokaze koje je Tužilaštvo dostavilo na zahtjev suda (pobrojani na str. 2 i 3 obrazloženja rješenja) i podnesak punomoćnika apelanata kojim je predloženo da se pritvor ukine i odredi neka od blažih mjera kojima se može obezbijediti prisustvo apelanata u krivičnom postupku. Nakon ocjene dokaza, detaljno navedenih na str. 4-8. obrazloženja rješenja, Opštinski sud je zaključio da postoji osnovana sumnja da su apelanti počinili krivično djelo koje im se optužnicom stavlja na teret, čime je ispunjen opšti uslov za mjeru pritvora iz člana 146 stav 1 ZKPFBiH. Osim toga, ocijenjeno je da postoji i poseban razlog za mjeru pritvora iz tačke c) navedene zakonske odredbe. U tom pravcu su za svakog od apelanata pojedinačno, na strani 10. obrazloženja rješenja, navedeni podaci iz kaznene evidencije o ranijoj osuđivanosti na osnovu čega je sud utvrdio da su svi apelanti ranije osuđivani za razna krivična djela, pa je zaključio da su stoga skloni vršenju krivičnih djela i protivpravnom ponašanju. U kontekstu konkretnog krivičnog djela koje im je stavljeno na teret naročito je ocijenjena okolnost da je djelo počinjeno prema službenom licu i da su apelanti službeno lice pokušali spriječiti u izvršenju službene radnje (pokušali sa da pobjegnu) pri čemu su iskazali posebnu upornost i bezobzirnost. Stoga je zaključeno da bi na slobodi mogli počiniti krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora tri godine ili teža kazna.
9. Kantonalni sud je Rješenjem broj 25 0 K 054971 22 Kž 2 od 21. aprila 2022. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelanata izjavljenu protiv rješenja od 7. aprila 2022. godine. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je, između ostalog, istakao sljedeće: glavni žalbeni prigovor se odnosi na tvrdnju da ne postoji osnovana sumnja da su apelanti počinili krivično djelo za koje se optužnicom terete i da ne postoji poseban razlog za produženje pritvora, iz obrazloženja prvostepenog rješenja utemeljenog na izvedenim dokazima proizilazi osnovana sumnja da su apelanti počinioci krivičnog djela iz optužnice, pri čemu su dati jasni i potpuni razlozi koje u potpunosti prihvata i Kantonalni sud, postoji poseban razlog za produženje pritvora i u tom pravcu je u potpunosti prihvaćena argumentacija prvostepenog suda zasnovana na okolnostima izvršenja konkretnog krivičnog djela i podacima iz kaznene evidencije za sve apelante o njihovoj ranijoj osuđivanosti, u okolnostima konkretnog slučaja prvostepeni sud je pravilno zaključio da nema uslova za izricanje blažih mjera i da se isti cilj ne bi mogao postići drugim mjerama. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
11. Obrazlažući navode o povredi prava na ličnu slobodu i bezbjednost, u apelaciji je navedeno da su osporena rješenja donesena proizvoljnom primjenom procesnog prava i paušalnim utvrđenjem o ispunjenosti posebnih uslova za mjeru pritvora. Ocijenjena je isključivo ranija osuđivanost apelanata, ali ne i konkretno djelo koje im je optužnicom stavljeno na teret. Opasnost od ponovnog počinjenja krivičnog djela mora biti uvjerljivo utvrđena, a u konkretnom slučaju ta okolnost nije utvrđena, već je bazirana na dokazima Tužilaštva, što predstavlja proizvoljnu primjenu procesnog prava. Dalje, nije dato dovoljno i jasno obrazloženje zbog čega se u okolnostima konkretnog slučaja nisu mogle izreći mjere zabrane umjesto mjere pritvora. U tom kontekstu je napomenuto da sud ne može samo pretpostaviti mogućnost ponavljanja djela, već da mora imati argumente koji ukazuju na objektivnu mogućnost ponavljanja krivičnog djela. Pošto su ovi argumenti izostali, predloženo je da se apelacija usvoji i pobijana rješenja ukinu.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je istakao da je apelacija neosnovana, da su isti navodi već bili izneseni u žalbi protiv prvostepenog rješenja koji su ocijenjeni neosnovanim, uz razloge koji su jasni i argumentovani i kod kojih je taj sud u cijelosti ostao.
13. Opštinski sud je ponovio relevantne dijelove rješenja koje se pobija apelacijom ukazujući da garantovana ustavna i konvencijska prava apelanata nisu povrijeđena i da je stoga apelacija neosnovana.
14. Tužilaštvo smatra da je apelacija neosnovana, jer se zakonska odredaba kojom se pritvor određuje/produžava zbog iteracijske opasnosti ne ograničava na opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog krivičnog djela, već na sprečavanje kriminalne aktivnosti.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03 - ispravka, 56/03 - ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 146. stav (1) tačka c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:
c) ako naročite okolnosti opravdavaju strah da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od najmanje "od tri godine" ili teža kazna, Član 151.
Pritvor poslije potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i poslije potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
(...)
b) jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina;
(...)
(3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 25 0 K 054971 22 Kž 2 od 21. aprila 2022. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 27. aprila 2022. godine a apelacija je podnesena 23. maja 2022. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelanti ukazuju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost;
Član 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u sladu sa postupkom propisanim zakonom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja.
[…].
21. U konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizilazi da je apelantima u postupku redovne kontrole produžena mjera pritvora zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 358 stav 3 u vezi sa stavom 1 KZFBiH. Dalje, iz osporenih rješenja proizilazi da pritvor apelantima prema navedenim rješenjima traje do 7. juna 2022. godine ili do nove odluke suda.
22. Ustavni sud konstatuje da apelanti osporavaju rješenja kojima im je produžen pritvor prema članu 146 stav 1 tačka c) ZKPFBiH.
23. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se pravo na ličnu slobodu i bezbjednost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5 Evropske konvencije garantuje da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se, u prvom redu, u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva procesnog prava, odnosno, u konkretnom slučaju, ZKPFBiH kao nacionalnog prava, koje mora biti usklađeno sa standardima Evropske konvencije. Pritvor je dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji „osnovana sumnja“ da je lice počinilo krivično djelo, te, načelno, samo radi obezbjeđenja njegove prisutnosti i uspješnog vođenja krivičnog postupka. Stoga, ZKPFBiH za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje opšteg uslova, dakle, „osnovane sumnje“ da je lice počinilo krivično djelo, i postojanje barem jednog od posebnih razloga, taksativno nabrojanih u članu 146 stav 1 tač. a), b), c) i d).
24. Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5 stav 1c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštivanje člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi sa pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora. Međutim, to nakon određenog vremena nije dovoljno, pa se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stanovištu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje opšteg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos pretpostavci nevinosti, preteže nad načelom poštovanja slobode pojedinca.
25. Kad je riječ o apelacionim navodima koji se tiču zakonitosti produženja pritvora, Ustavni sud primjećuje da apelanti nisu osporili postojanje osnovane sumnje kao opšteg uslova za produženje pritvora. Imajući u vidu eksplicitna obrazloženja redovnih sudova o tom pitanju, utemeljena na dokazima dostavljenim uz optužnicu i na zahtjev suda, uz jasne i dovoljne razloge u pogledu njenog postojanja, Ustavni sud se pitanjem osnovane sumnje neće posebno baviti.
26. Apelanti su suštinski istakli da su u konkretnoj situaciji izostali konkretni razlozi za postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKPFBiH, te da je u tom pravcu isključivo ocijenjena njihova ranija osuđivanost, a ne konkretno krivično djelo koje im je stavljeno na teret.
27. S tog aspekta Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini dalja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti navedene osobe (vidi, Evropski sud, Clooth protiv Belgije, 12. decembar 1991., stav 40, Serija A br. 225, i Paradisz protiv Francuske, aplikacija broj 17020/05, stav 71, 29. oktobar 2009. godine). Nadalje, određivanje, odnosno produženje pritvora iz ovog razloga zahtijeva čvršću osnovu kako bi pokazalo ne samo da postoji istinska „opravdana sumnja” nego i da postoje ostali ozbiljni razlozi od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad pravom na slobodu (vidi, pored ostalih, Evropski sud, I.A. protiv Francuske, 23. septembar 1998., stav 102, Izvještaji 1998-VII, i Šuput protiv Hrvatske, aplikacija broj 49905/07, stav 102, 31. maja 2011. godine).
28. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud produženje pritvora utemeljio na dokazima dostavljenim uz optužnicu iz kojih, po ocjeni tog suda, proizilaze određeni, jasni i dovoljni razlozi za zaključak da i dalje postoji posebni uslov za pritvor iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKPFBiH. U tom kontekstu su na strani 10. obrazloženja rješenja navedene naročite okolnosti za svakog od apelanata pojedinačno koje opravdavaju mjeru pritvora. Pri tome je, osim objektivnog uslova koji se odnosi na visinu zaprijećene kazne, ocijenjena prethodna osuđivanost apelanata (za svakog pojedinačno navedeno za koja krivična djela i koje kazne su im tim presudama izrečene) na osnovu čega je zaključeno da su osuđivani za razna krivična djela i da su skloni vršenju krivičnih djela. Što se tiče konkretnog krivičnog djela, ocijenjena je okolnost da je djelo počinjeno protiv službenog lica, sprečavanjem tog lica u izvršenju službene radnje, te da su pri izvršenju djela apelanti pokazali naročitu upornost i bezobzirnost, jer su odbili stati na zahtjev policijske kontrole, što, po ocjeni redovnih sudova, opravdava bojazan da bi apelanti puštanjem na slobodu mogli ponoviti krivično djelo.
29. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, suprotno navodima iz apelacije, pri ocjeni opravdanosti produženja mjere pritvora imali u vidu, s jedne strane, značaj osnovnog prava na slobodu i bezbjednost i, s druge strane, naročite okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“ (vidi, Evropski sud Bigović protiv Crne Gore, broj 48343/16, od 19. marta 2019. godine, stav 204) i ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima (u zakonskoj definiciji nisu taksativno navedene) koje u cijelosti opravdavaju bojazan da bi apelanti, u slučaju puštanja na slobodu, mogli ponoviti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. U tom smislu Ustavni sud smatra da su redovni sudovi pri ocjeni naročitih okolnosti naveli jasne i argumentovane razloge koji u sveukupnosti predstavljaju ozbiljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno o pretpostavci nevinosti, pretežu nad pravom na slobodu. U tom kontekstu su, takođe, navedeni potpuni i određeni razlozi zbog kojih je zaključeno da blaže mjere nisu cjelishodne.
30. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koje su redovni sudovi imali u vidu prilikom donošenja odluke o produženju pritvora ne mogu ocijeniti proizvoljnim, jer sve navedene okolnosti koje su u osporenim rješenjima ocijenjene u vezi s cjelokupnim događajem i na taj način konkretizovane, i prema ocjeni Ustavnog suda, opravdavaju navedenu mjeru, pa su apelacioni prigovori u ovom pravcu neosnovani.
31. Stoga, Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjima nije povrijeđeno pravo apelanata na ličnu bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije kada su redovni sudovi dali jasne i argumentovane razloge kako za postojanje osnovane sumnje, tako i za postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKPFBiH zbog kojih je apelantima produžen pritvor.
33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić