Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1735/22 (M.K.)
Odluka donesena 18. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1735/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-1735/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela M. K.
protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 P 033110 21 Rev od 24. februara 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, koju zastupa Jovan Gotovac advokat iz Zvornika, podnijela je 16. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 P 033110 21 Rev od 24. februara 2022. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 P 033110 20 P 2 od 25. septembra 2020. godine obavezan je tuženi (S.M.) da apelantici na ime naknade materijalne štete na ime izgubljene zarade zbog povređivanja i troškova liječenja, te na ime naknade nematerijalne štete, isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Presudom Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 033110 20 Gž 2 od 30. decembra 2020. godine uvažena je žalba tuženog kao osnovana, pa je prvostepena presuda preinačena tako da se u cijelosti odbija apelantičin tužbeni zahtjev.
4. Presudom Vrhovnog suda od 24. februara 2022. godine odbijena je apelantičina revizija izjavljena protiv drugostepene presude.
5. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da je apelantičin tužbeni zahtjev zasnovan na činjeničnim navodima da je određene večeri bila sa Ž.K, koja je zaposlena u firmi Sara d.o.o. Zvornik, čiji je osnivač tuženi. Tom prilikom Ž.K. je parkirala svoje vozilo u poslovnom krugu firme, pa nakon što je izvezla vozilo, apelantica je pokušala da zatvori metalnu kapiju, koja je tom prilikom pala na apelanticu, usljed čega je zadobila tešku tjelesnu povredu lijeve noge. Vrhovni sud je naveo da je u postupku pred nižestepenim sudovima utvrđeno, na osnovu iskaza tuženog i naredbe navedene firme (kojom je propisano da radnicima nije dozvoljeno da svoja vozila parkiraju u poslovnom krugu), te nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke, da je apelantica neovlašteno bila u poslovnom krugu firme, te da je neovlašteno rukovala kapijom. Pri tome, Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni sud, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka mašinske struke, jasno ukazao da kapija sama po sebi nije opasna stvar, već da to svojstvo dobija samo kod nasilnog rukovanja, kao što je u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Vrhovni sud je ukazao da je pravilan zaključak drugostepenog suda da je rizik od štetnih posljedica stvorila sama apelantica, dok je tuženi shodno odredbi člana 177. stav (2) Zakona o obligacionim odnosima oslobođen odgovornosti.
6. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ponavlja navode koje je isticala i tokom postupka, a naročito smatra da je nepravilan zaključak Vrhovnog suda da kapija koja ju je povrijedila nije opasna stvar, s obzirom na to da se radi o kapiji koja je teška više stotina kilograma i koja je iskočila iz šina. Pri tome, kako navodi, apelantica nije upotrijebila neku naročitu silu, jer je ona „žena slabije tjelesne građe“. Također, apelantica je ukazala na to da je vještačenje po vještaku mašinske struke urađeno tri godine nakon štetnog događaja, te da je tuženi imao mogućnost da kapiju doradi i popravi kako bi je dodatno obezbjedio da ne bi pričinjavala štetu trećim licima.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa navodima koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Okružni sud i Vrhovni sud u obrazloženju svojih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud dao jasno obrazloženje zbog čega je prihvatio kao pravilan zaključak drugostepenog suda da tuženi nije odgovoran za štetu koju je pretrpjela apelantica. Ovakvo obrazloženje, nasuprot apelantičinim navodima, ne ostavlja bilo kakav utisak proizvoljnosti. U vezi sa apelantičinim navodima da je vještačenje putem vještaka mašinske struke izvršeno tri godine nakon štetnog događaja i da je tuženi u međuvremenu popravio ogradu, Ustavni sud zapaža da iz osporenih odluka ne proizlazi da je apelantica te navode isticala u toku postupka, te da ni u apelaciji, osim paušalnih navoda, nije ponudila relevantne argumente i dokaze u prilog takvim tvrdnjama. Također, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantičinog prava na pravično suđenje.
11. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću pitanje prava na pravično suđenje, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić