Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2788/22 (M.H. i drugi)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2788/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2788/22, rješavajući apelacije M. H. i Raiffeisen Bank d.d. BiH Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
M. H. protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 185452 21 Rsž od 13. januara 2022. godine;
Raiffeisen Bank d.d. BiH Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 539655 18 Rsž od 20. februara 2020.
godine;
zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2788/22
1. M. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Almin Hrustić advokat iz Zenice, podnio je 19. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 Rs 185452 22 Rev od 15. marta 2022. godine, kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Rs 185452 21 Rsž od 13. januara 2022. godine.
2. Presudom Općinskoga suda u Zenici broj 43 0 Rs 185452 20 Rs od 18. novembra 2021. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 13. januara 2022. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su nezakonite odluke tuženog („Orman Oil“ d.o.o. Zenica) i da se slijedom toga obaveže tuženi da apelanta vrati na radno mjesto „prodavač“, kao i da mu na ime naknade plate isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom, te da izvrši uplatu obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
3. Rješenjem Vrhovnog suda od 15. marta 2022. godine apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude je odbačena kao nedopuštena u smislu člana 237. stav (2), (3) i (4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP)
4. Ustavni sud zapaža da revizija protiv drugostepene presude nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 15. marta 2022. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku primio prije tog datuma.
2. AP-2805/22
5. Raiffeisen Bank d.d. BiH (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Alen Nakić advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 539655 20 Rev od 24. februara 2022. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantičina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 539655 18 Rsž od 20. februara 2020. godine.
6. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 539655 15 Rs od 14. avgusta 2018. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice (M.S.) kojim je tražila da se obaveže apelantica da joj isplati razliku plate s naknadom za minuli rad, razliku naknade za godišnji odmor i jubilarnu nagradu, te da joj uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, u iznosima preciziranim u izreci presude.
7. Presudom Kantonalnog suda od 20. februara 2020. godine žalba tužiteljice je djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena tako što je apelantica obavezana da tužiteljici isplati razliku plate sa naknadom za minuli rad i razliku naknade za godišnji odmor, sa zakonskom zateznom kamatom, te da za tužiteljicu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i potvrđena prvostepena presuda.
8. Rješenjem Vrhovnog suda od 24. februara 2022. godine apelantičina revizija izjavljena protiv drugostepene presude je odbačena u smislu člana 237. stav (2), (3) i (4) ZPP.
9. Ustavni sud zapaža da revizija protiv drugostepene presude nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 24. februara 2022. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostepenu odluku primila prije tog datuma.
10. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2788/22.
11. U svim podnesenim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, dok je apelantica u predmetu broj AP-2805/22 istakla povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
13. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u navedenim predmetima, protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su odlukama nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene, zbog čega, kako je već navedeno, revizija u tim slučajevima nije bila efektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, pa su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Budući da su sve apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić