Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2084/22 (S.B.)
Odluka donesena 18. 10. 2022.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2084/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2084/22, rješavajući apelaciju koju je podnio S. B, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. B.
protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031670 22 Uvp 2 od 12. maja 2022. godine i Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 031670 21 Gž od 10. maja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Suada Halilagić advokat iz Sarajeva, podnio je 7. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 031670 22 Uvp 2 od 12. maja 2022. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 3 P 031670 21 Gž od 10. maja 2021. godine.
2. Rješenjem Ministarstva vanjskih poslova BiH od 31. januara 2018. godine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) apelant, koji je kao državni službenik u Ministarstvu vanjskih poslova BiH bio raspoređen na rad u Ambasadu BiH u Teheranu na poziciji savjetnika, povučen je sa rada. Rješenjem Odbora državne službe za žalbe (u daljnjem tekstu: Odbor za žalbe) od 27. februara 2018. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.
3. Rješenjem vijeća za upravne sporove Suda BiH broj S1 3 U 028543 18 U od 20. juna 2018. godine odbačena je apelantova tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja kao neblagovremena. Presudom apelacionog upravnog vijeća Suda BiH broj S1 3 U 028543 18 Uvp od 21. septembra 2018. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja od 20. juna 2018. godine.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 031670 19 P od 9. februara 2021. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenjâ Ministarstva od 31. januara 2018. godine i Odbora za žalbe od 27. februara 2018. godine. Rješenjem drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH broj S1 3 P 031670 21 Gž od 10. maja 2021. godine ukinuta je presuda Suda BiH od 9. februara 2021. godine i predmet vraćen sudiji u parničnom postupku radi dostavljanja kompletnog spisa vijeću za upravne sporove Suda BiH na nadležno postupanje.
5. Rješenjem vijeća za upravne sporove Suda BiH broj S1 3 U 031670 22 U 2 od 3. marta 2022. godine odbačena je apelantova tužba podnesena protiv rješenjâ Ministarstva od 31. januara 2018. godine i Odbora za žalbe od 27. februara 2018. godine. U obrazloženju rješenja, vijeće za uprave sporove Suda BiH je navelo da su ponovo ispitani procesno-pravni uslovi za meritorno odlučivanje, kojim se traži ukidanje istih rješenja, pa je zaključio da ne postoje, jer je donesena odluka u upravnom sporu kojim je tužba odbačena kao neblagovremena.
6. Presudom apelacionog odjeljenja Suda BiH broj S1 3 U 031670 22 Uvp 2 od 12. maja 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke, rješenja od 3. marta 2022. godine. U obrazloženju osporene odluke, apelaciono odjeljenje Suda BiH je ocijenilo da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, a zahtjev za njegovo preispitivanje neosnovan.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na webstranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem od 10. maja 2021. godine ukinuta presuda Suda BiH od 9. februara 2021. godine i predmet vraćen sudiji u parničnom postupku radi dostavljanja kompletnog spisa vijeću za upravne sporove Suda BiH na nadležno postupanje. Također, Ustavni sud zapaža da je osporenom presudom od 12. maja 2022. godine odbijen apelantov zahtjev za preispitivanje rješenja od 3. marta 2022. godine kojim je odbačena apelantova tužba, jer je u upravnom sporu povodom istog činjeničnog i pravnog pitanja donijeta odluka kojim je tužba protiv pobijanih rješenja odbačena kao neblagovremena. S tim u vezi ukazuje da iz navedenog slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o stvarnoj nadležnosti građanskog vijeća Suda BiH, odnosno ispunjenosti formalnih uslova za odlučivanje povodom apelantove tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud ukazuje da se u ovom postupku ni na koji način nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.
10. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić