Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2656/22 ("Inter-Metal" d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 10. EK i član II/3.h) Ustava BiH (Sloboda izražavanja)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2656/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2656/22, rješavajući apelaciju koju je podnio "Inter-Metal" d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Inter- Metal" d.o.o. Banjaluka protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 037155 22 Uvp od 5. maja 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Inter-Metal" d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Njegoš Petrović advokat iz Banjaluke, podnio je 12. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 037155 22 Uvp od 5. maja 2022. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 037155 22 U od 3. marta 2022. godine.

2. Rješenjem Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH (u daljnjem tekstu: Agencija) od 30. juna 2020. godine, odbijen je apelantov zahtjev za pristup informacijama iz evidencije registrovanih motornih vozila za lice M.V. Rješenjem Ministarstva civilnih poslova BiH, Sektor za državljanstvo i putne isprave (u daljnjem tekstu: tuženi) od 6. avgusta 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv navedenog rješenja.

3. Presudom Suda BiH od 3. marta 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog od 6. avgusta 2020. godine. Presudom Suda BiH od 5. maja 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje navedene presude.

4. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je apelantov punomoćnik podnio zahtjev Agenciji da mu odobri pristup informacijama iz evidencije registrovanih motornih vozila za lice M.V. radi pokretanja izvršnog postupka na osnovu pravosnažne presude kojom je navedeno lice obavezano da apelantu na ime duga isplati određeni novčani iznos. Sud BiH je naveo da je nadležni organ uprave utvrdio da u zahtjevu nije naveden matični broj apelantovog punomoćnika, niti je dostavljen dokaz o postojanju pravnog osnova tj. rješenja o izvršenju navedene presude, slijedom čega je odbio apelantov zahtjev. U vezi s tim, Sud BiH je ukazao da je odredbom čl. 9. stav 3. tačka e) Zakona o Agenciji za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o Agenciji) propisano da je obavezni sadržaj zahtjeva, između ostalog, matični broj lica koje podnosi zahtjev. Pri tome, Sud BiH je ukazao da advokat nije oslobođen obaveze navođenja matičnog broja zbog činjenice da dobijene podatke koristi u postupku zastupanja stranke, niti zbog dužnosti čuvanja advokatske tajne u smislu odredbe člana 15. tačka 3) Zakona o advokaturi Republike Srpske. Nadalje, Sud BiH je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je pravosnažna presuda bila dovoljan osnov za pristup ličnim podacima navedenog fizičkog lica, iz razloga što se odobravanje pristupa ličnim podacima fizičkog lica, u fazi kada izvršni postupak protiv tog lica nije još ni pokrenut, protivi načelima zaštite ličnih podataka, u smislu odredbe člana 4. Zakona o zaštiti ličnih podataka.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, te na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznio tokom postupka, naročito da njegov punomoćnik nije bio u obavezi da uz zahtjev za dostavu podataka dostavi matični broj i da je pravosnažna presuda bila dovoljan osnov za odobravanje pristupa podacima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, tačka 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, tačka 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava u konkretnom slučaju odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju osporene odluke, pozivajući se na odredbe Zakona Agenciji i Zakona o zaštiti ličnih podataka, dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim niti očigledno nerazumnim. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH posebno ukazao da pravosnažna presuda nije osnov za odobravanje pristupa podacima fizičkog lica zato što na osnovu nje još nije određeno izvršenje protiv tog lica. Takođe, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje.

10. Dalje, apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu i prava na slobodu izražavanja. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da su navedena prava došla u pitanje na način koji bi vodio potrebi da ih Ustavni sud posebno ispita prema standardima iz člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 10. Evropske konvencije, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

11. Konačno, u odnosu na apelantove navode kojima ukazuje na diskriminaciju, Ustavni sud ukazuje da apelant nije naveo bilo šta što bi njegovu tvrdnju o diskriminaciji moglo učiniti vjerovatnom, niti to očigledno proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu.

12. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2656/22 ("Inter-Metal" d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio