Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1726/22 (Hercegovačko-neretvanski kanton, Ministarstvo saobraćaja i veza)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
  • Pasivna legitimacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1726/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1726/22, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstva saobraćaja i veza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstva saobraćaja i veza podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 55 0 Mal 000760 22 Gž 2 od 5. aprila 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačko-neretvanski kanton, Ministarstvo saobraćaja i veza (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona iz Mostara, podnio je 16. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 55 0 Mal 000760 22 Gž 2 od 5. aprila 2022. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Čitluku broj 55 0 Mal 000760 19 Mal 2 od 15. novembra 2021. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca (N.V.) da mu apelant, na ime naknade štete na vozilu, isplati iznos od 748,12 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Odlučujući o tužiočevoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je Presudom broj 55 0 Mal 000760 22 Gž 2 od 5. aprila 2022. godine žalbu uvažio, preinačio prvostepenu presudu i obavezao apelanta da tužiocu isplati iznos od 748,12 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

4. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je 17. decembra 2012. godine vozilo tužioca, krećući se iz pravca Širokog Brijega prema Međugorju na dijelu regionalne ceste u mjestu Krstine, naišlo na rupu na kolovozu koja je bila puna vode, usljed čega je došlo do oštećenja prednjeg lijevog točka i pneumatika tužiočevog vozila. Kantonalni sud je ukazao da je pravilno prvostepeni sud odbio prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao apelant jer ista proizlazi iz čl. 20. i 40. Zakona o cestama Federacije BiH i čl. 7. i 11. Zakona o javnim cestama Hercegovačko-neretvanskog kantona. Naime, činjenica da je apelant povjerio održavanje cesta Preduzeću „Ceste“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: umješač na strani apelanta) ne oslobađa apelanta od odgovornosti za naknadu štete ako ceste nisu održavane u takvom stanju da se na njima može sigurno odvijati saobraćaj. Međutim, Kantonalni sud je istakao da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da tužilac nije dokazao da je šteta nastala na način kako je tužilac u tužbi naveo. Naime, činjenica da je do nezgode došlo nakon patrole zaposlenika umješača na strani apelanta koji je izvršio pregled sporne dionice u vremenu od 7.00 do 15.00 časova, konstatujući vedro vrijeme u dnevniku izvršene patrole, ne isključuje promjenu meteoroloških prilika i vremenskih uslova u večernjim satima (kada se nezgoda dogodila). Na naprijed navedeno ukazuje i fotodokumentacija Policijske stanice Čitluk od 17. decembra 2012. godine na kojoj se jasno uočava mokra saobraćajnica i oštećenje prednjeg lijevog pneumatika na tužiočevom vozilu. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da nije sporno da u službenoj zabilješci nije fotografisano lice mjesta jer je apelant pomjerio vozilo, a budući da u nezgodi nije bilo drugih učesnika, niti je bilo tragova, upravo se sačinjava (samo) službena zabilješka i fotodokumentacija oštećenja (što je u konkretnom slučaju i učinjeno). Konačno, Kantonalni sud je naveo da je pogrešno prvostepeni sud odbio da pokloni vjeru nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne i mašinske struke A.Ć. smatrajući da je isti zasnovan na pretpostavkama jer je navedeni vještak u svom nalazu u mišljenju potvrdio da je sporna šteta mogla nastati na način kako je navedeno u tužbi. Naime, vještak je naveo da se prepreke, odnosno objekti na kolovozu mogu uočiti ako postoje kontrasti između jasnoće gledanog objekta i pozadine, te da veliku ulogu u smanjenju kontrasta imaju magla i padavine, pa je zaključio da nailazak vozača na neobilježenu udarnu rupu prekrivenu vodom predstavlja iznenadnu i neočekivanu prepreku koju vozač nije mogao uočiti.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da on nije pasivno legitimisan u konkretnom postupku, budući da je povjerio održavanje cesta Preduzeću „Ceste“ d.d. Mostar ugovorom od 31. decembra 2009. godine i aneksom tog ugovora od 30. novembra 2012. godine. Dalje navodi da „ne postoji policijski zapisnik o uviđaju saobraćajne nezgode sa lica mjesta kao najvjerodostojniji i najpouzdaniji dokaz i polazište toka i nastanka nezgode“. Također osporava nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne i mašinske struke smatrajući da je to vještačenje zasnovano na pretpostavkama.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Prije svega Ustavni sud primjećuje da je u konkretnoj apelaciji apelant nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u apelaciji, odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (ibid, AP 992/15), zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava u postupku pred redovnim sudovima.

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje ili da je došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu na način koji bi vodio utvrđivanju kršenja tog prava, niti je apelant pružio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1726/22 (Hercegovačko-neretvanski kanton… | Sudska praksa | Aktio