Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2688/22 (M. C. i Z. C.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Nematerijalna šteta
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2688/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2688/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Miladin Cvjetinović i Zorka Cvjetinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Miladin Cvjetinović i Zorka Cvjetinović protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 025534 22 Gž od 21. aprila 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Miladin Cvjetinović i Zorka Cvjetinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bratunca, koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijeli su 14. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 P 025534 22 Gž od 21. aprila 2022. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 P 025534 20 P od 23. decembra 2021. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tužena („Fabrika za pocinčavanje" d.o.o. Srebrenica) da im, na ime naknade nematerijalne štete, isplati određeni novčani iznos.
3. U obrazloženju prvostepene presude Osnovni sud je naveo da među parničnom stankama nije sporno da je sin apelanata (S.C.) bio zaposlen kod tužene na poslovima bravara, te da mu je određenog dana „pozlilo“ na poslu, te da je nakon nekoliko dana preminuo u bolnici. Osnovni sud je naveo da je među parničnim strankama sporno da li postoji odgovornost tužene za smrt sina apelanata, odnosno da li je njegova smrt posljedica povrjeđivanja na radnom mjestu, te da li u vezi s tim apelantima, kao bliskim srodnicima, pripada pravo na pravičnu naknadu nematerijalne štete zbog duševnih bolova. U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao da je na okolnost nastanka povrede sina apelanata proveden dokaz čitanjem nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine C.Z, koji je sačinjen u krivičnom postupku pred Okružnim javnim tužilaštvom u Bijeljini. Osnovni sud je naveo da je, na osnovu nalaza i mišljenja navedenog vještaka, utvrdio da je povreda koju je zadobio apelantov sin u predjelu glave mogla biti posljedica pada izazvanog epileptičnim napadom, potpomognutim slabošću i nemoći usljed teškog oboljenja jetre. Takođe, Osnovni sud je naveo da iz iskaza saslušanih svjedoka, radnih kolega apelantovog sina, proizlazi da se S.C. navedenog dana nije osjećao dobro, te su se izjasnili o simptomima koje je ispoljavao u smislu slabosti i nemoći. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je naveo da, na osnovu izvedenih dokaza, nije mogao izvesti pouzdan zaključak u pogledu odgovornosti tužene, slijedom čega je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata u smislu odredaba čl. 7. i 123. Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbama čl. 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima.
4. Presudom Okružnog suda od 21. aprila 2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanata i potvrđena prvostepena presuda. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno ukazao da u konkretnom slučaju nije dokazano da je smrt apelantovog sina nastupila kao posljedica povrede na radu, odnosno da nije dokazano da postoji veza između njegove povrede i neke opasne stvari ili opasne djelatnosti tužene. S obzirom na to, Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da tužena nije odgovorna za nastalu štetu u smislu odredaba čl. 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima.
5. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su isticali tokom parničnog postupka, te posebno ističu da su redovni sudovi proizvoljno cijenili nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, te da nisu utvrdili način nastanka povrede, odnosno da nisu dovoljno obrazložili odluke.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljnoj ocjeni dokaza, te u vezi s tim proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacijskih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud, što je kao pravilno prihvatio i drugostepeni sud, jasno obrazložio da na osnovu izvedenih dokaza nije mogao utvrditi da je smrt apelantovog sina posljedica povrjeđivanja na radnom mjestu, kako su to apelanti tvrdili, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev apelanata shodno odredaba čl. 7. i 123. Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbama čl. 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelanti, osim paušalnih navoda da nisu pravilno cijenjeni provedeni dokazi i da osporene odluke nisu obrazložene, nisu ponudili bilo kakve relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je u provedenom postupku došlo do kršenja njihovog prava na pravično suđenje. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavno pitanje na koje su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić