Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-479/21 (I. K.)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje - nepristrasan sud
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-479/21

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 479/21, rješavajući apelacije Ibrahima Kličića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Ibrahima Kličića.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 K 012159 20 Kž od 8. decembra 2020. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ibrahim Kličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Goran Bradarić,advokat iz Livna, podnio je 15. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 K 012159 20 Kž od 8. decembra 2020. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 K 103290 19 K od 3. jula 2020. godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP 479/21. Apelant je u više navrata dopunjavao apelaciju.

2. Apelant je, posredstvom istog advokata, 11. februara 2021. godine podnio Ustavnom sudu apelaciju protiv istih presuda. Apelacija je evidentirana pod brojem AP 490/21. Apelant je u više navrata dopunjavao apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP 479/21 i AP 490/21 odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 479/21.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužiteljstva Unsko-sanskog kantona zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.

5. Odgovori na apelaciju su dostavljeni na izjašnjenje apelantovom branitelju. Apelant je dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Presudom Općinskog suda broj 17 0 K 103290 19 K od 3. jula 2020. godine apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo prevara iz člana 294. stav 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. Istom je presudom, zbog zastare kaznenog gonjenja, odbijena optužba za apelantove radnje opisane na str. 2-6. presude.

8. Apelant je proglašen krivim što je, s namjerom da za sebe pribavi protupravnu imovinsku korist, sa A. K. (u daljnjem tekstu: oštećeni) dogovorio da će mu srediti zaposlenje u Republici Njemačkoj i čvrsto obećao posao pod uvjetom da mu donese 600,00 KM, što je oštećeni i učinio. Nakon toga apelant je popunio uplatnicu Western Union na ime F. H. kao da njemu šalje novac kako bi oštećenom osigurao posao iako novac nije poslao, niti je razgovarao sa F. H. da nađe posao za oštećenog, nego je, ustvari, oštećenog doveo u zabludu i novac prisvojio za sebe. Dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem činjenica doveo je osobu u zabludu i naveo je da nešto učini na štetu svoje imovine.

9. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je optužnicama Tužiteljstva (označenima u presudi, na strani 6) apelant optužen da je počinio kaznena djela prevara i prevara u stjecaju. Sudac za prethodno saslušanje Općinskog suda u Cazinu je potvrdio navedene optužnice, nakon čega se apelant na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da nije kriv, pa je zakazan glavni pretres. Općinski sud u Cazinu je spojio navedene predmete, te odredio da će se pred tim sudom provesti jedinstven postupak i donijeti jedna presuda. Općinski sud je, također, naveo da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) odbio apelantov zahtjev za prenošenje mjesne nadležnosti na drugi stvarno nadležni sud na području drugog kantona, kao i da je Kantonalni sud u Bihaću uvažio apelantov prijedlog postavljen tijekom glavnog pretresa za prenošenje nadležnosti Općinskog suda u Cazinu na drugi stvarno nadležni sud na području istog kantona, pa je za vođenje kaznenog postupka kao mjesno nadležan sud određen Općinski sud u Bihaću.

10. Dalje, Općinski sud je naveo da je apelant, prije početka glavnog pretresa, podnio zahtjev za izuzeće postupajućeg suca. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da se u spisu predmeta nalazi zapisnik s glavne rasprave iz kojeg proizlazi da je apelant tražio izuzeće postupajućeg suca zbog toga što je, nekada fizički nasrnuo na apelanta i htio da se tuče sa njim u zgradi Općinskog suda u Cazinu.

11. Sud je, zatim, donio rješenje kojim je glavni pretres odgođen dok opća sjednica suda ne odluči o zahtjevu za izuzeće. Opća sjednica Općinskog suda je Rješenjem broj 017-0-Su-20-000786 od 1. jula 2020. godine odbila apelantov zahtjev za izuzeće. U obrazloženju rješenja opće sjednice je navedeno da je apelant podnio zahtjev za izuzeće suca E. J. zbog toga što je taj sudac ranije, dok je radio kao sudac u Općinskom sudu u Cazinu, pokušao fizički nasrnuti na apelanta, te da je u drugom kaznenom predmetu odbio apelantov zahtjev za postavljanje branitelja, a da je po žalbi protiv tog rješenja odlučivao ujak suca E.J., koji je sudac Kantonalnog suda u Bihaću. U izjašnjenju na apelantov zahtjev za njegovo izuzeće sudac E. J. je naveo „da je navode optuženog da je on navodno pokušao fizički nasrnuti na optuženog uopće nepotrebno komentirati i upuštati se u suštinu ovakvih neistinitih navoda, dok su navodi da je kao postupajući sudac u nekom drugom kaznenom predmetu odbio zahtjev za postavljanje branitelja točni, s tim da je po žalbi optuženog ista odbijena i rješenje potvrđeno odlukom Kantonalnog suda Bihać, a navode da je po žalbi odlučivao sučev srodnik je također nepotrebno komentirati jer su neutemeljeni. Smatra da je zahtjev optuženog usmjeren na odugovlačenje kaznenog postupka a sve radi ishodovanja zastare kaznenog progona“. Imajući u vidu navedeno, opća sjednica je odlučila da se apelantov zahtjev za izuzeće odbije kao neosnovan zbog toga što ne postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u nepristranost suca propisane u tački f) člana 39. ZKPFBiH.

12. U nastavku obrazloženja presude Općinskog suda prezentiran je tijek glavnog pretresa, pobrojani su dokazi i opisan proces njihove ocjene, na temelju čega je sud zaključio da je apelant počinio kazneno djelo za koje je optužen.

13. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 K 012159 20 Kž od 8. decembra 2020. godine odbijene su, kao neosnovane, žalbe koje su podnijeli apelant i Tužiteljstvo, pa je potvrđena presuda Općinskog suda od 3. jula 2020. godine.

14. Kantonalni sud je naveo da u postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na obranu odbijanjem njegovog prijedloga za saslušanje svjedoka F. H. budući da je prvostepeni sud vrlo detaljno obrazložio zbog čega taj prijedlog nije prihvaćen, što je Kantonalni sud u cijelosti podržao. U pogledu apelantovih navoda da se prvostupanjska presuda ne može temeljiti na iskazu oštećenog i da sud nije u dovoljnoj mjeri ocijenio dokaznu građu, Kantonalni sud je ukazao da je Općinski sud vrlo logično obrazložio zbog čega je prihvaćen iskaz oštećenog i koji dokazi potvrđuju njegovo svjedočenje, pa Kantonalni sud nije imao nikakvu dilemu o prihvaćanju i podržavanju zaključka prvostupanjskog suda o tome da je apelant počinio kazneno djelo za koje je osuđen. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da se prvostupanjska presuda ne temelji isključivo na iskazu oštećenog, jer njegovo svjedočenje potvrđuju i drugi dokazi materijalne prirode koje je prihvatio prvostupanjski sud. Kantonalni sud je, u pogledu apelantovih navoda iz žalbe – da je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom povrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku, ukazao da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito izveo dokaznu građu na glavnom pretresu, ne prekoračivši optužbu, odnosno da niti jednim pitanjem nije izašao iz okvira predmeta. Osim toga, navedeno je da prvostupanjski sud prilikom donošenja osporene presude nije povrijedio načela in dubio pro reo i pretpostavke nevinosti, budući da je imao dovoljno relevantnih dokaza da apelanta proglasi krivim, pri čemu je detaljno obrazložena i analizirana dokazna građa, te jasno obrazloženo zbog čega je došlo do odbijanja pojedinih dokaza, što je Kantonalni sud u cijelosti prihvatio. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je u iscrpnim navodima u apelacijama ponovio tvrdnje o tome da mu je povrijeđeno pravo na obranu, da je tijekom postupka povrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku, kao i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Apelant je, također, osporio odluku o kazni, tvrdeći da je sud proizvoljno postupio kada je njegove ranije presude ocijenio u okviru otežavajućih okolnosti, budući da su te presude trebale biti brisane po sili zakona.

16. Dalje, u opširnim apelacionim navodima je ukazivao na pristranost suca E. J., pa je ponovio navode koje je u vezi s tim iznio i u zahtjevu za izuzeće tog suca. Apelant navodi i da je opća sjednica suda o njegovom zahtjevu za izuzeće postupajućeg suca „postupala neobično ažurno i pod cijenu teških povreda“ apelantovog prava na obranu i procesnih prava koja su garantirana odredbama kaznenog postupka.

b)Odgovor na apelaciju

17. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je prilikom donošenja drugostupanjske presude riješio sva sporna činjenična i pravna pitanja iz podnesenih žalbi u pogledu kojih ostaje kod obrazloženja koje je dao u presudi. Sud je naveo da tijekom postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

18. Općinski sud je opisao tijek postupka u ovom predmetu, ne izjašnjavajući se posebno o apelantovim navodima iz apelacije.

19. Tužiteljstvo je u svom odgovoru podržalo postupke i odluke redovitih sudova i predložilo Ustavnom sudu da apelaciju odbije.

20. Apelant je u izjašnjenju na odgovore na apelaciju predložio Ustavnom sudu da odbaci odgovore na apelaciju i usvoji predmetne apelacije.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 39. stav 1. tačka f) Razlozi za izuzimanje Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost:

f) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama je Presuda Kantonalnog suda broj 04 0 K 012159 20 Kž od 8. decembra 2020. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 15. decembra 2020. godine, a apelacije su podnesene 11. i 15. februara 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. (…)

29. Iz sadržaja apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da su u postupku povrijeđeni brojni aspekti prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da je cjelishodno da prvo razmotri apelantove navode u vezi s kršenjem standarda nepristranosti suda. Ovakav pristup u konkretnom slučaju je nužan, budući da je ispitivanje ostalih navoda o kršenju prava na pravično suđenje bespredmetno ukoliko Ustavni sud utvrdi povredu apelantovog prava koje se tiče procesnih propusta u smislu nepristranosti suda (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 719/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, stav 31).

30. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, postojanje nepristranosti se, u svrhu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, mora ocijeniti prema subjektivnom testu prema kojem se utvrđuje postoje li osobne predrasude suca koji je sudio u određenom predmetu, te prema objektivnom testu prema kojem se utvrđuje je li sud, između ostalog, i svojim sastavom pružio dovoljne garancije da se isključi opravdana sumnja u vezi s njegovom nepristranošću (vidi, Evropski sud, Mežnarić protiv Hrvatske, presuda od 15. jula 2005. godine, aplikacija broj 71615/01, tačka 29, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1785/06 od 30. marta 2006. godine).

31. Apelant je u zahtjevu za izuzeće tvrdio da je sudac E. J. ranije pokušao fizički nasrnuti na njega, kao i da je u drugom postupku odbio njegov zahtjev za postavljanje branitelja, a da je o žalbi protiv te odluke odlučivao sudac koji je u bliskom srodstvu sa sucem E. J. Međutim, Ustavni sud najprije zapaža da se sudac E.J. u izjašnjenju na zahtjev za izuzeće, u suštini, nije decidirano izjasnio na ovakve apelantove navode, već da je samo izjavio da takve navode „ne treba komentirati“, jer su „neistiniti“, odnosno „neutemeljeni“. Na temelju ovoga, opća sjednica Općinskog suda je odbila apelantov zahtjev za izuzeće kao neosnovan zbog toga što je zaključeno da „ne postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u nepristranost suca“. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da okolnosti koje je apelant iznio u zahtjevu za izuzeće izazivaju razumnu sumnju u nepristranost sudije, pa je apelantove navode i one koje je iznio sudac trebalo podrobnije ispitati i o njima se jasno i konkretno odrediti. Međutim, iz obrazloženja rješenja opće sjednice Općinskog suda ne može se utvrditi da je ovo pitanje ispitano sa dužnom pažnjom, niti kojim se razlozima opća sjednica rukovodila kada je zaključila da „ne postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u nepristranost suca“. Ustavni sud ukazuje da obrazloženje rješenja opće sjednice ne odgovara na pitanje da li su apelantovi navodi tačni, odnosno iz kojih razloga je prihvaćeno izjašnjenje suca E.J. da su apelantovi navodi neutemeljeni, kada sudac te navode u suštini nije želio komentirati. Stoga, u ovakvim okolnostima obrazloženje rješenja opće sjednice, koje je kasnije preuzeto u obrazloženjima osporenih odluka Općinskog i Kantonalnog suda, nije pružilo dovoljne garancije da se isključi opravdana sumnja u vezi sa nepristranošću suca (ibid., Mežnarić protiv Hrvatske), već ostavlja utisak proizvoljnosti u odlučivanju.

32. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što redoviti sudovi nisu, u obrazloženju osporenih odluka, dali dovoljno razloga na temelju kojih bi se mogla isključiti objektivna sumnja o postojanju pristranosti suca.

33. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je, radi zaštite apelantovih ustavnih prava, potrebno ukinuti osporenu odluku Kantonalnog suda, te predmet vratiti Kantonalnom sudu kako bi donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ostali navodi

34. S obzirom na to da je utvrđena povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na nepristrani sud, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ispituje apelantove navode o kršenju ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti ostalih prava na čiju povredu je ukazao u apelaciji.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na nepristrani sud kao jedne od garancija prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što redoviti sudovi nisu, u obrazloženju osporenih odluka, dali dovoljno razloga na temelju kojih bi se mogla isključiti objektivna sumnja o postojanju pristranosti suca.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-479/21 (I. K.) | Sudska praksa | Aktio