Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2088/22 (H. A.)
Odluka donesena 18. 10. 2022.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2088/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2088/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Hamdija Ališković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hamdija Ališković protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 088216 22 Kž od 18. maja 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdija Ališković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 7. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 K 088216 22 Kž od 18. maja 2022. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 088216 18 K od 29. novembra 2021. godine optuženi M.M. je oslobođen od optužbe da je počinio krivične djelo Teška tjelesna ozljeda u pokušaju iz člana 156. stav (1) u vezi sa članom 20. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), dok je apelant, kao oštećeni, u pogledu imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnični postupak.
3. Presudom Okružnog suda od 18. maja 2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru i potvrđena prvostepena presuda.
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnom slučaju na apelanta primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupak u kojem je donesena osporena presuda Okružnog suda, odnosi na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojem se apelant pojavljuje u ulozi oštećenog. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi npr. odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, AP- 3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
7. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1343/22 od 7. septembra 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. Nadalje, apelant je naveo da mu je u postupku povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, te pravo da ne bude podvrgnut mučenju iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je članom II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2. Evropske konvencije zajamčeno pravo na život svakom pojedincu u smislu garancija da pojedinac neće biti arbitrarno lišen života, dok je u članu II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 3. Evropske konvencije propisana zabrana mučenja u smislu garancija da niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da iz činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi bilo šta što bi ukazalo na kršenje navedenih garancija, slijedom čega su i navodi o kršenju tih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu sa apelantovim pravom na ličnu slobodu i sigurnost, odnosno pravom na slobodu kretanja i prebivališta, te su stoga i navodi o povredi prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić