Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1860/22 (E. H.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1860/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-1860/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Edin Hadžagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Edin Hadžagić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 890198 22 Mož od 7. marta 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Edin Hadžagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa ZAK Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić iz Sarajeva, podnio je 26. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 890198 22 Mož od 7. marta 2022. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 890198 21 Mo od 4. januara 2022. godine, na prijedlog predlagateljke mjere osiguranja (M. Ž.) protiv protivnikâ mjere osiguranja („Šipad Inženjering“ d.o.o. Sarajevo i apelanta), određena je mjera osiguranja i odložen postupak izvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda od 10. decembra 2015. godine određen na nekretnini pobliže označenoj u izreci rješenja o izvršenju (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina).
3. Kantonalni sud je rješenjem od 7. marta 2022. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je ukazao da je predlagateljka podnijela tužbu radi utvrđivanja nedopuštenosti izvršenja određenog navedenim rješenjem o izvršenju i radi utvrđivanja prava vlasništva na spornoj nekretnini. Također je podnijela i prijedlog za određivanje mjere osiguranja odlaganjem navedenog postupka izvršenja, pa je sud zaključio da je tužbeni zahtjev predlagateljke u funkcionalnoj vezi sa prijedlogom za određivanje mjere osiguranja jer se mjera osiguranja odnosi na odlaganje prodaje sporne nekretnine. U vezi s tim, Kantonalni sud je, pozivajući se na odredbe člana 273. stav (1) tačka 3) Zakona o parničnim postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i na odredbe člana 53. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), naveo da je predlagateljka u konkretnom slučaju dokazala da su kumulativno ispunjeni uslovi za određivanje sudske mjere osiguranja propisani odredbama člana 269. ZPP. Naime, predlagateljka je ugovorom o kupoprodaji sporne nekretnine od 9. decembra 2005. godine učinila vjerovatnim svoje pravo na toj nekretnini, a prijetnja prodajom u izvršnom postupku jeste opasnost koja prijeti pravu predlagateljke. Također, Kantonalni sud je naveo da nisu od značaja za odlučivanje o mjeri osiguranja apelantovi navodi koji se tiču „realizacije prava predlagateljke upisom vlasništva u zemljišne knjige“, jer će o tim navodima sud meritorno odlučiti u postupku po tužbi predlagateljke.
4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, osporava način na koji su sudovi u konkretnom slučaju primijenili odredbe ZPP i ZIP, dovodeći ih u vezu sa Zakonom o zemljišnim knjigama. Naime, apelant ponavlja navode koje je isticao u postupku pred redovnim sudovima, a naročito da je predlagateljka, od zaključivanja ugovora o kupoprodaji sporne nekretnine 2005. godine, bila pasivna, o čemu svjedoči činjenica da u zemljišnim knjigama nije bila upisana ni eventualna zabilježba o njenom potencijalnom pravu na spornoj nekretnini, čime se potpuno zanemaruje načelo povjerenja u zemljišne knjige.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno i procesno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima..
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u osporenoj odluci odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluke. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP i ZIP, dao jasne razloge za zaključak da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjeni uslovi za određivanje mjere osiguranja propisani odredbama člana 269. ZPP. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud ukazao da nisu od značaja za odlučivanje o mjeri osiguranja apelantovi navodi koji se tiču „realizacije prava predlagateljke upisom vlasništva u zemljišne knjige“, jer će o tim navodima sud meritorno odlučiti u postupku po tužbi predlagateljke. Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, takvo obrazloženje Kantonalnog suda ne smatra proizvoljnim. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje ili da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić