Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2029/22 (F.L.)

Odluka donesena 05. 10. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2029/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2029/22, rješavajući apelaciju koju je podnio F. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio F. L.

protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 052957 20 Gž od 17. marta 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. F. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Odvjetničko društvo „Kvesić&Martinović“ d.o.o. Široki Brijeg, podnio je 8. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 052957 20 Gž od 17. marta 2022. godine i Presude Općinskog suda u Širokom brijegu broj 64 0 P 052957 19 P od 10. oktobra 2020. godine.

2. U postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi („Euroherc osiguranje“ d.d. Sarajevo) da apelantu, na ime naknade materijalne štete na vozilu, isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, na osnovu temeljne analize i ocjene izvedenih dokaza (saslušanja svjedoka, čitanja službene zabilješke PU Široki Brijeg od 4. aprila 2019. godine sa foto dokumentacijom, uviđaja na licu mjesta, te nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke i dopune navedenog nalaza i mišljenja), utvrdio da je u konkretnom slučaju vozač apelantovog vozila započeo radnju preticanja u momentu kada je vozač vozila osiguranog kod tuženog već bio u fazi skretanja ulijevo. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da je za konkretnu saobraćajnu nezgodu odgovoran isključivo vozač apelantovog vozila, te da je stoga pravilno postupio kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da su nalaz i mišljenja vještaka saobraćajne struke, kao i dopuna navedenog nalaza i mišljenja stručni, objektivni i sačinjeni u skladu sa pravilima struke, te da je vještak odgovorio na sva sporna pitanja, zbog čega su neosnovani apelantovi žalbeni navodi u pogledu povrede odredaba čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku. Također, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je vještak zasnovao svoj nalaz i mišljenje isključivo na iskazu svjedoka, vozača vozila osiguranog kod tuženog, jer iz nalaza i mišljenja tog vještaka proizlazi da je isti sačinjen na osnovu materijalne dokumentacije u spisu, uviđaja na licu mjesta i iskaza saslušanih svjedoka, sve u skladu sa prijedlozima stranaka i rješenjem prvostepenog suda kojim je određeno vještačenje. Apelacioni navodi

3. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, osporava nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke koji je „u obzir uzeo isključivo iskaz tuženog“ pa je svoj nalaz i mišljenje sačinio prema projekciji koju je napravio na osnovu tog iskaza. Apelant dalje navodi da nalaz i mišljenje navedenog vještaka, kao i dopune tog nalaza i mišljenja, nisu sačinjeni u skladu sa pravilima struke, pri čemu je dopuna nalaza i mišljenja „nepotpuna i nerazumljiva“.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na pravično suđenje i imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

7. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, sa posebnim osvrtom na apelantove navode kojima je osporavao nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke, tako da Ustavni sud, imajući u vidu detaljne i jasne razloge koje je dao taj sud za svoje odlučenje, ne vidi bilo kakvu proizvoljnost u postupanje tog suda. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje, niti da je došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu na način koji bi vodio utvrđivanju kršenja tog prava, niti je apelant pružio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2029/22 (F.L.) | Sudska praksa | Aktio