Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-831/21 (E.F.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Propisano zakonom
- Zastara
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Obligaciono- pravni odnosi
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 71
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-831/21
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 831/21, rješavajući apelaciju E. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija E.F.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 671091 18 Gži od 5. februara 2021. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da E. F. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka uz obavezu da, nakon isteka tog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija E. F. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 671091 18 Gži od 5.
februara 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. E. F. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 11. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 671091 18 Gži od 5. februara 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 24. maja 2022. godine zatraženo je od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Kantonalnog suda, te Federalnog pravobranilaštva, kao zakonskog zastupnika izvršenika Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: izvršenik), da dostave odgovore na apelaciju.
3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 27. maja do 13. juna 2022. godine.
4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su 14. juna 2022. godine apelantovom zastupniku na izjašnjenje, ali on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 5. oktobra 2017. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu rješenja JU Centar za socijalni rad Živinice (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) od 30. juna 2010. godine. Apelantica je kao sredstvo izvršenja predložila zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim transakcionim računima, preciznije navedenim u prijedlogu za izvršenje. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 671091 17 I od 16. oktobra 2017. godine određeno je predloženo izvršenje.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 671091 17 I od 16. aprila 2018. godine usvojen je izvršenikov prigovor, rješenje o izvršenju stavljeno van snage, ukinute su sve provedene radnje i obustavljen je izvršni postupak. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je izvršenik istakao prigovor zastarjelosti potraživanja. S tim u vezi, ukazano je da se apelanticino potraživanje zasniva na izvršnoj ispravi, rješenju Centra za socijalni rad, koje je postalo izvršno 18. oktobra i pravosnažno 3. novembra 2010. godine. Dalje je ukazano da apelantica potražuje dug za ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć drugog lica, ortopedski dodatak od 10 % za period od 30. juna 2010. do 1. jula 2012. godine u određenom iznosu, zatim, troškove izvršnog postupka i troškove pribavljanja klauzule pravosnažnosti (sve preciznije navedeno u rješenju). Dalje, ukazano je da apelanticina potraživanja predstavljaju povremena potraživanja, jer dospijevaju mjesečno, ubuduće, u tačno određenom iznosu, i da, u skladu sa odredbama člana 372. stav (1) i člana 379. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Također, ukazano je da u odnosu na period za koji se traži naplata potraživanja po izvršnoj ispravi posljednje davanje zastarijeva 2. jula 2015. godine, te s obzirom na to da je prijedlog za izvršenje podnesen 5. oktobra 2017. godine, Općinski sud je zaključio da su apelanticina potraživanja zastarjela. U skladu sa navedenim, Općinski sud je usvojio izvršenikov prigovor kao osnovan i odlučio kao u izreci rješenja u skladu sa odredbama člana 47. stav (1) tačka 10) i člana 49. st. (1) i (2) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 671091 18 Gži od 5. februara 2021. godine apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju je navedeno da lična invalidnina, dodatak za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak predstavljaju novčana primanja koja se utvrđuju u skladu sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite). Dalje je ukazano da je članom 71. navedenog zakona propisano da se novčana primanja utvrđena na osnovu tog zakona isplaćuju u mjesečnim iznosima, i to unazad, iz čega proizlazi da se radi o povremenim potraživanjima. Zatim, ukazano je da apelantica u izvršnom postupku potražuje dug za period od 30. juna 2010. godine do 1. jula 2012. godine, a da je prijedlog za izvršenje podnijela 10. oktobra 2017. godine (tehnička greška u pisanju, prijedlog za izvršenje je podnesen 5. oktobra 2017. godine), pa je zaključeno da je protekao rok od tri godine propisan odredbom člana 372. stav (1) ZOO.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
9. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Apelantica smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 372. stav (1) i člana 379. ZOO i odredbe člana 71. Zakona o osnovama socijalne zaštite, te da dug koji potražuje od izvršenika ne predstavlja povremena potraživanja zbog čega se u konkretnom slučaju nije mogao primijeniti rok zastare od tri godine, već rok od 10 godina. Apelantica, također, ističe da je postupak dugo trajao, te da je zbog toga povrijeđeno i njeno pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka uslijed čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM. II.Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud je istakao da nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
12. Kantonalni sud je istakao da je detaljno preispitao prvostepeno rješenje, da je utvrdio da navodi žalbe nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost prvostepenog rješenja, te da u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporene odluke. Kantonalni sud je naveo da, s obzirom na broj predmeta u Građanskom odjeljenju, broj sudija raspoređenih za rad koji su obavezni da ostvare mjesečnu normu i da tromjesečno ispunjavaju Plan starih predmeta, sudije nemaju mogućnost da u zakonskom roku rasprave i zakonito završe predmet, niti imaju mogućnost da biraju jednostavnije predmete za rješavanje.
13. Izvršenik je istakao da tokom postupka nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva, da su odluke donesene u skladu sa važećim propisima, da nisu u suprotnosti sa Ustavom BiH, niti Evropskom konvencijom, te predložio da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH" br. 29/03 i 42/11) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima, jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Povremena potraživanja Član 372. stav (1) (1) Potraživanja povremenih davanja koja dospevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarevaju za tri godine od dospelosti svakog pojedinog davanja.
Član 379.
(1) Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarelosti.
(2) Međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospevaju ubuduće, zastarevaju u roku predviđenom za zastarelost povremenih potraživanja.
15. Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije BiH" br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 17/13 - OUSBiH, 5/14 - Rješenje USBiH, 45/16 i 40/18) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije BiH" br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 17/13 - OUSBiH, 5/14 - Rješenje USBiH i 45/16), koji u relevantnom dijelu glasi: Član 71.
Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad.
16. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18 - Rješenje USBiH i 25/20 - OUSBiH) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje USBiH, 46/16 i 36/17 - OUSBiH), koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav (1) Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 671091 18 Gži od 5. februara 2021. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 5. marta 2021. godine, a apelacija je podnesena 11. marta 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
21. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
24. Ustavni sud ukazuje da se predmetni izvršni postupak odnosi na prinudno izvršenje izvršne isprave organa uprave, te da stoga apelantica, kao tražilac izvršenja, uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
U odnosu na osporene odluke
25. Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02, i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska.
26. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja slijedi da je usvojen prigovor izvršenika i da je izvršni postupak obustavljen jer je apelanticino potraživanje zastarjelo u skladu sa odredbom člana 372. stav (1) i članom 379. ZOO. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud detaljno razmotrio apelanticine prigovore da njeno potraživanje ne predstavlja povremena potraživanja, te prigovore o primjeni odredaba ZOO u vezi sa zastarom potraživanja, koje ponavlja i u apelaciji, pa da ih je ocijenio neosnovanim. O tome je Kantonalni sud u osporenom rješenju dao detaljno obrazloženje, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelanticinu štetu, niti je apelantica pružila dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
27. Imajući u vidu praksu Ustavnog suda, kao i sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporene odluke. U odnosu na suđenje u razumnom roku
28. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine, presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7).
29. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je relevantan period od podnošenja prijedloga za izvršenje (5. oktobar 2017. godine) do donošenja rješenja Kantonalnog suda (5. februar 2021. godine). Dakle, period koji će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju su tri godine i četiri mjeseca.
30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo raspraviti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom postupku. Također, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je apelantica svojim postupcima utjecala na dužinu trajanja postupka, koji je za nju od većeg značaja jer je putem suda pokušavala da namiri potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom Centra za socijalni rad.
31. Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio 11 dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, te da je o izvršenikovom prigovoru odlučio u roku od šest mjeseci. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je žalbeni postupak trajao približno dvije godine i 10 mjeseci (računajući od dana donošenja prvostepenog rješenja 16. aprila 2018. godine). U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se pozvao na veliki broj predmeta, mali broj sudija raspoređenih za rad koji su obavezni da ostvare mjesečnu normu, te da tromjesečno ispune Plan starih predmeta, zbog čega je naveo da sudije „nemaju mogućnost u zakonskom roku raspraviti i zakonito završiti predmet“. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, primijetio da su redovni sudovi obavezni postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba), kao i da opravdanja koja je Kantonalni sud iznio u odgovoru nisu dovoljna i prihvatljiva. Imajući u vidu navedeno, posebno da se u konkretnom slučaju radilo o postupku koji je po zakonu hitne prirode, te da je postupak za apelanticu od većeg značaja, Ustavni sud smatra da je do kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ došlo zbog neažurnog postupanja Kantonalnog suda koji nije ponudio objektivno prihvatljive razloge koji bi mogli utjecati na drugačiji zaključak Ustavnog suda.
32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
37. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelantica istakla u vezi sa pravom na pravično suđenje (proizvoljna primjena prava), a koje je Ustavni sud već razmotrio i obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, te zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, također, neosnovani.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji je trajao tri godine i četiri mjeseca i koji je po zakonu hitan i od većeg značaja za apelanticu, od čega pred Kantonalnim sudom dvije godine i 10 mjeseci, ali da taj sud nije ponudio objektivno prihvatljive razloge za ovakvu dužinu postupka.
39. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale segmente prava na pravično suđenje, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada su sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali argumentirane i jasne razloge za svoje odlučenje, a nema ništa što ukazuje da je postupak proveden na apelanticinu štetu u smislu prava na pravično suđenje, niti da je došlo do miješanja u njeno pravo na imovinu na način koji bi vodio zaključku o kršenju tog prava.
40. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić