Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2090/22 (E. G. i drugi)

Odluka donesena 05. 10. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2090/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobar 2022. godine, u predmetu broj AP-2090/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Ekrem Gazić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ekrem Gazić protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 066630 21 Gž 2 od 1. septembra 2021. godine;

A. S. protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 Rs 035408 20 Rsž od 10. novembra 2021. godine;

Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 439854 20 Gž 2 od 27. januara 2022. godine;

Nina Humačkić protiv rješenjâ Kantonalnog suda u Mostaru br.

58 0 P 192289 21 Mo 2 od 1. decembra 2021. godine i 58 0 V 212334 20 Mož od 27. septembra 2021. godine;

“Osiguranje Aura” a.d. Banjaluka protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 310027 21 Gž od 8. novembra 2021.

godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2090/22

1. Ekrem Gazić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Ivica Dragun advokat iz Bugojna, podnio je 7. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 46 0 P 066630 21 Rev od 20. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 066630 21 Gž 2 od 1. septembra 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 066630 20 P 4 od 15. januara 2021. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda od 1. septembra 2021. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev da se obavežu tuženi (N. Z. i S. H.) da apelantu solidarno isplate ukupan iznos od 26.441,75 KM. Rješenjem Vrhovnog suda FBiH od 20. januara 2022. godine apelantova revizija protiv drugostepene presude je odbačena u smislu člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Ustavni sud zapaža da revizija protiv drugostepene presude nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 20. januara 2022. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku primio prije tog datuma.

2. AP-2909/22

4. A. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Aleksandra Metlić advokat iz Banjaluke, podnio je 21. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 73 0 Rs 035408 22 Rev od 18. marta 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 Rs 035408 20 Rsž od 10. novembra 2021. godine.

5. Presudom Osnovnog suda u Kotor Varošu broj 73 0 Rs 035408 20 Rs od 30. oktobra 2020. godine (vrijednost predmeta spora 5.200,00 KM) poništena su kao nezakonita rješenja tuženog („Mehanička konstrukcija“ d.o.o. Kotor Varoš) od 5. jula 2019. godine i 30. avgusta 2019. godine, te je obavezan tuženi da apelanta vrati na rad. Presudom Okružnog suda od 10. novembra 2021. godine uvažena je žalba tuženog i prvostepena presuda preinačena na način da je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Rješenjem Vrhovnog suda RS od 18. marta 2022. godine apelantova revizija protiv drugostepene presude je odbačena u smislu člana 237. st. (2) i (3) ZPP.

6. Ustavni sud zapaža da revizija protiv drugostepene presude nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Okružnog suda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 18. marta 2022. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku primio prije tog datuma.

3. AP-3001/22

7. Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Federalno pravobranilaštvo Federacije BiH, podnijela je 1. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 65 0 P 439854 22 Rev od 10. maja 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantkinjina revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 439854 20 Gž 2 od 27. januara 2022. godine.

8. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 439854 14 P od 25. februara 2020. godine (vrijednost predmeta spora 10.500,00 KM), koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 27. januara 2022. godine, ukinute su sve provedene radnje u tom postupku, te su apelantkinjina tužba i apelantkinjin prijedlog za određivanje mjere osiguranja odbačeni. Rješenjem Vrhovnog suda FBiH od 10. maja 2022. godine apelantkinjina revizija je odbačena u smislu člana 237. st. (2), (3) i (4) ZPP.

9. Ustavni sud zapaža da revizija protiv drugostepenog rješenja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka u konkretnom slučaju rješenje Kantonalnog suda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 10. maja 2022. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu odluku primila prije tog datuma.

4. AP-3012/22

10. Nina Humačkić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Mostara, koju zastupa Mladenka Puljić advokat iz Mostara, podnijela je 28. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 58 0 P 192289 22 Rev od 10. maja 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantkinjina revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 192289 21 Mo 2 od 1. decembra 2021. godine, te protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 V 212334 20 Mož od 27. septembra 2021. godine.

11. Rješenjem Kantonalnog suda od 1. decembra 2021. godine odbijen je apelantkinjin prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja (opisane u izreci rješenja). Rješenjem Vrhovnog suda FBiH 10. maja 2022. godine apelantkinjina revizija protiv drugostepenog rješenja je odbačena u smislu člana 247. stav (2) ZPP jer je izjavljena protiv odluke protiv koje se revizija po zakonu ne može izjaviti. Ustavni sud zapaža da revizija u konkretnom slučaju nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka u konkretnom slučaju rješenje Kantonalnog suda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum prijema tog rješenja, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 10. maja 2022. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja rješenje Kantonalnog suda primila prije tog datuma.

12. Rješenjem Kantonalnog suda od 27. septembra 2021. godine ukinuto je rješenje Općinskog suda u Mostaru od 11. decembra 2019. godine kojim je, po apelantkinjinom prijedlogu, bila određena mjera objezbjeđenja. Apelantkinja je u obrascu apelacije navela da je osporeno rješenje Kantonalnog suda primila 4. oktobra 2021. godine.

5. AP-3020/22

13. „Osiguranje Aura“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Dragan Stanišić advokat iz Banjaluke, podnijela je 29. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 71 0 Mal 310027 22 Rev od 29. aprila 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantkinjina revizija izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 310027 21 Gž od 8. novembra 2021. godine.

14. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 310027 19 Mal od 26. novembra 2020. godine obavezana je apelantkinja da tužiocu (B. K.) naknadi štetu u određenom novčanom iznosu, te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 986,85 KM. Rješenjem Okružnog suda od 8. novembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina žalba izjavljena protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u prvostepenoj presudi. Rješenjem Vrhovnog suda RS od 29. aprila 2022. godine apelantkinjina revizija protiv drugostepenog rješenja je odbačena u smislu člana 247. st. (1) i (2) ZPP, u vezi sa odredbama člana 254. st. (1) i (4) navedenog zakona jer je izjavljena protiv odluke protiv koje se revizija po zakonu ne može izjaviti.

15. Ustavni sud zapaža da revizija protiv drugostepenog rješenja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka u konkretnom slučaju rješenje Okružnog suda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 29. aprila 2022. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu odluku primila prije tog datuma.

16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2090/22.

17. U svim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u predmetu broj AP-2909/22 ističe da mu je prekršeno i pravo iz člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava), dok apelantkinja u predmetu broj AP-3012/22 ističe i povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

19. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u predmetima br. AP-2090/22, AP-2909/22, AP-3001/22 i AP-3020/22 protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su odlukama nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene, zbog čega, kako je već navedeno, revizija u tim slučajevima nije bila efektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, pa su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Ustavni sud također ukazuje da je apelantkinja u predmetu broj AP-3012/22 protiv rješenja Kantonalnog suda od 1. decembra 2021. godine izjavila reviziju koja nije bila efektivan pravni lijek, pa je konačna odluka osporeno rješenje Kantonalnog suda 1. decembra 2021. godine, dok je u odnosu na osporeno rješenje Kantonalnog suda od 27. septembra 2021. godine apelantkinja navela da je to rješenje primila 4. oktobra 2021. godine. Prema tome, budući da su sve apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2090/22 (E. G. i drugi) | Sudska praksa | Aktio