Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2104/22 (A. i S. V.)

Odluka donesena 05. 10. 2022.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Dokazni postupak
  • Dokaz
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2104/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2104/22, rješavajući apelaciju koju su podnijele Amela Vrbanjac i Sanela Vrbanjac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Amela Vrbanjac i Sanela Vrbanjac protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 009761 21 Uvp 3 od 7. marta 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Amela Vrbanjac i Sanela Vrbanjac (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Banjaluke i Sarajeva, podnijele su 9. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 009761 21 Uvp 3 od 7. marta 2022. godine.

2. Rješenjem Službe za urbanizam, građenje, katastar i imovinskopravne poslove Općine Travnik od 29. aprila 2016. godine investitoru (A. H.) je data urbanistička saglasnost za dogradnju poslovnog prostora, izmjenu stambenog u poslovni prostor i ugradnju potrebne opreme. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova Srednjebosanskog kantona od 28. juna 2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba prednice apelantkinja (S. V.).

3. Presudom Kantonalnog suda od 7. juna 2019. godine odbijena je tužba prednice apelantkinja podnesena radi poništenja naprijed navedenog drugostepenog rješenja. Presudom Kantonalnog suda od 7. marta 2022. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev prednice apelantkinja za vanredno preispitivanje prvostepene presude.

4. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je prednica apelantkinja učestvovala u ispitnom (upravnom) postupku, kao i na javnoj raspravi pred prvostepenim sudom, te da joj je bilo omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su bile važne za donošenje odluke. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 140. st. (2) i (3) Zakona o upravnom postupku propisano da službena osoba koja vodi upravni postupak odlučuje o prijedlozima za izvođenje dokaza koji su potrebni za pravilno rješavanje konkretne upravne stvari, tako da činjenica da određeni dokazni prijedlozi prednice apelantkinja nisu prihvaćeni ne znači da joj je onemogućeno da učestvuje u postupku. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom postupku Zakon o prostornom uređenju lex specialis, te da su tim zakonom detaljno i sveobuhvatno propisani postupak i uslovi za izdavanje urbanističke saglasnosti. Slijedom toga, sud je zaključio da je neosnovano pozivanje prednice apelantkinja na Zakon o građevinskom zemljištu, Zakon o zaštiti od požara, Zakon o zaštiti od buke i Zakon o zaštiti okoliša. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da su prvostepenim rješenjem utvrđene konkretne obaveze investitora u odnosu na objekat za koji je izdata urbanistička saglasnost, dok će apelantica, u pogledu prigovora koji se odnose na moguće buduće posljedice, odnosno njihov eventualni nastanak u smislu prekomjerne buke i nedozvoljene emisije dima, imati mogućnost zaštite svojih prava kod nadležne inspekcije i drugih organa ovlašćenih za kontrolu izvršenja obaveza koje su utvrđene investitoru rješenjem o urbanističkoj saglasnosti.

5. Apelantkinje se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije Apelantkinje, u suštini, ponavljaju navode koje je njihova prednica iznosila u postupku pred organom uprave i redovnim sudom, a naročito da njihovoj prednici nije omogućeno učestvovanje u postupku jer nije uvažen njen prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem, te da u konkretnom slučaju nisu primijenjene odredbe Zakona o građevinskom zemljištu, Zakona o zaštiti od požara, Zakona o zaštiti od buke i Zakona o zaštiti okoliša.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelantkinje pozvale odnose isključivo na način na koji su organi uprave i Kantonalni sud primijenili pozitivnopravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ovo posebno imajući u vidu da apelantkinje u apelaciji ponavljaju navode koje je njihova prednica isticala u zahtjevu za vanredno preispitivanje prvostepene presude, koje je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o zahtjevu, te jasno obrazložio zašto njeni prigovori ne mogu uticati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje ili da je došlo do miješanja u pravo apelantkinja na imovinu i pravo na dom na način koji bi vodio utvrđivanju kršenja tih prava, niti su apelantkinje pružile dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinja pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinje imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2104/22 (A. i S. V.) | Sudska praksa | Aktio