Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1447/21 (D. P.)

Odluka donesena 05. 10. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pretpostavka nevinosti
  • In dubio pro reo
  • Krivični postupak
  • Dokazni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1447/21

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1447/21, rješavajući apelaciju Denisa Peranovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Denisa Peranovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 363969 20 Kž 5 od 4. februara 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Denis Peranović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirnes Ajanović, advokat iz Tuzle, podnio je 26. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 K 363969 20 Kž 5 od 4. februara 2021. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 K 363969 19 K od 8. maja 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 7. aprila 2022. godine je od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 14. do 19. aprila 2022. godine.

4. Odgovori na apelaciju su 20. aprila 2022. godine dostavljeni apelantovom zastupniku radi eventualnog izjašnjenja, ali on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda broj 32 0 K 363969 19 K od 8. maja 2020. godine apelant je proglašen krivim da je na način bliže opisan u izreci presude učinio krivično djelo nasilničkog ponašanja iz člana 362. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od godinu i dva mjeseca, u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Istom presudom apelant je oslobođen optužbe da je na način bliže opisan u izreci presude učinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZFBiH.

7. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je oštećena M. K. (u daljnjem tekstu: oštećena) na glavnom pretresu opisala da ju je apelant grubo vrijeđao i zlostavljao, odnosno da se nasilnički ponašao prema njoj. Navedeno je da je iskaz oštećene potvrđen i iskazom svjedokinje R. V. (apelantova komšinica) koja je izjavila da je od apelantove majke – svjedokinje M. P. dobila SMS poruku (da zove policiju jer ih apelant drži zaključane i da tuče „neku djevojku“). Također, svjedok B. K. (otac oštećene) izjavio je da je nakon događaja došao u policiju i zatekao oštećenu s modricama i povredama po rukama, licu i s oteklinama na glavi. Dalje je istaknuto da su povrede oštećene utvrđene objektivnom i provjerljivom medicinskom dokumentacijom koju je analizirao vještak sudske medicine i utvrdio da je oštećena zadobila više lakih tjelesnih povreda koje odgovaraju sadržaju iskaza oštećene. Osim toga, navedene povrede su vidljive i na fotodokumentaciji koju su sačinili službenici policije nakon što su intervenirali na licu mjesta.

8. Nadalje, Općinski sud je naveo da je oštećena objasnila razlike u iskazima iz istrage i s glavnog pretresa. Naime, oštećena je izjavila da je taj događaj traumatično utjecao na nju, da je pretrpjela veliki strah i poniženje, pa da se nekih detalja nije odmah sjetila i nije ih navodila. Općinski sud je naveo da je to logično jer je događaj trajao relativno dugo (od 9 do 19 sati), pa je prosječnoj osobi neposredno nakon događaja u stanju uznemirenosti bilo teško da se sjeti svih detalja i redoslijeda preduzetih apelantovih radnji.

9. U odnosu na protivrječne iskaze apelanta i svjedokinje M. P. Općinski sud je naveo da su potpuno neuvjerljivi. Naime, navedeno je da se apelantov iskaz ne podudara s činjenicama koje su bez sumnje utvrđene, jer on negira bilo kakvo nasilje, vrijeđanje i zaključavanje oštećene i svoje majke u stanu, a provedeni dokazi potvrđuju suprotno. U odnosu na iskaz svjedokinje M. P., koja je negirala da je vidjela povrede na oštećenoj, kao i da ih je apelant zaključao u stanu, Općinski sud je ukazao na poruku koju je svjedokinja M. P. poslala svjedokinji R. V. Imajući sve to u vidu, Općinski sud je zaključio da su njihovi iskazi usmjereni prvenstveno na izbjegavanje krivične odgovornosti, odnosno na pokušaj apelantove majke da apelantu svojim iskazom pomogne. S obzirom na izneseno, Općinski sud je zaključio da su u apelantovim radnjama ostvareni elementi krivičnog djela nasilničkog ponašanja, koje je apelant učinio s direktnim umišljajem.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 K 363969 20 Kž 5 od 4. februara 2021. godine odbijena je apelantova žalba, dok je žalba Tužilaštva u odnosu na osuđujući dio presude djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena u odluci o kazni tako što je apelantu izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru (u izreci presude detaljno je precizirano izricanje jedinstvene kazne zatvora – izvršen opoziv ranije izrečene uvjetne osude presudom od 20. aprila 2018. godine). U ostalom dijelu prvostepena presuda je u osuđujućem dijelu ostala neizmijenjena. Istom presudom Kantonalnog suda uvažena je žalba Tužilaštva, pa je prvostepena presuda u odnosu na krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZFBiH ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

11. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud određeno naveo iz kojih razloga je utvrdio da su se u apelantovim radnjama stekli objektivni i subjektivni elementi konkretnog krivičnog djela. Istaknuto je da je prvostepeni sud naveo određene i jasne razloge zbog kojih je utvrdio da su iskazi svjedokinje M. P. i apelanta protivrječni u pogledu odlučnih činjenica, pozivajući se pri tome na iskaz, nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, medicinsku dokumentaciju oštećene i iskaz svjedokinje R. V. U odnosu na žalbene navode da postoji sumnja u samopovređivanje oštećene i da povrede oštećene nisu evidentirane u zapisniku o uviđaju, Kantonalni sud je naveo da je fotodokumentacija sastavni dio zapisnika o uviđaju, te da su na određenim fotografijama prikazane vidne tjelesne povrede u predjelu glave i lijeve nadlaktice oštećene. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je o povredama oštećene svjedočio i njen otac. Kantonalni sud je dalje istakao da je medicinski pregled oštećene izvršen istog dana, te je ukazao na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine koji se detaljno izjasnio u pogledu vrste i načina nastanka povreda oštećene. Također je naveo da to što je vještak, na pitanje odbrane, izjavio da su određene povrede oštećene (ne sve) mogle nastati samopovređivanjem, kod postojanja drugih dokaza, ne može voditi zaključku da postoji opravdana sumnja u samopovređivanje oštećene.

12. U vezi sa žalbenim prigovorom da je u konkretnom slučaju trebalo postupiti prema načelu in dubio pro reo, Kantonalni sud je istakao da je tačno da u konkretnom slučaju, osim apelanta i dijelom i njegove majke, nema neposrednih očevidaca događaja, ali da prvostepeni sud odluku o apelantovoj krivici nije zasnovao isključivo na iskazu oštećene, nego je njen iskaz doveo u čvrstu vezu sa svim ostalim dokazima, prvenstveno nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine, dajući pri tome jasne i određene razloge kojim dokazima vjeruje. Iz toga slijedi da je prvostepeni sud pouzdano utvrdio odlučne činjenice koje su in peius apelanta, čime nije ni moglo doći do nepravilne primjene odredbe člana 3. stav 2. ZKPFBiH, odnosno do kršenja načela in dubio pro reo. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

13. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je odluka o njegovoj krivici zasnovana isključivo na iskazu oštećene, koji nije potkrijepljen drugim dokazima, te navodi da niko od svjedoka nije imao neposredna saznanja o inkriminiranom događaju. U vezi s tim, apelant ukazuje na različitosti u iskazima oštećene, te ističe da su on i svjedokinja M. P. svjedočili suprotno od oštećene. Također, apelant ukazuje da vještak nije mogao utvrditi kada su tačno nastale povrede kod oštećene, kao i da je izjavio da su povrede mogle nastati i samopovređivanjem. U vezi s tim, apelant ističe da policijski službenici u zapisniku o uviđaju nisu evidentirali povrede kod oštećene. Imajući to u vidu, apelant smatra da je odluka o njegovoj krivici paušalna i proizvoljna, te da je sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo i osloboditi ga. Osim toga, apelant navodi da u toku postupka nije dokazano da je apelantovim radnjama ostvareno biće krivičnog djela, te navodi da osporena odluka ne sadrži razloge da je apelant s umišljajem učinio krivično djelo. II.Odgovori na apelaciju

14. Kantonalni sud je naveo da u postupku pred tim sudom nisu povrijeđena apelantova prava, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Općinski sud je naveo da nisu osnovane apelantove tvrdnje da se presuda zasniva samo na iskazu oštećene, kao i da nisu osnovani navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

16. Tužilaštvo je navelo da su redovni sudovi potpuno i pravilno utvrdili činjenično stanje i na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeli pravilne i na zakonu zasnovane sudske odluke. V.Relevantni propisi

17. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17) u relevantnom dijelu glasi: Član 362.

Nasilničko ponašanje (1) Ko grubim vrijeđanjem ili zlostavljanjem drugog, nasiljem prema drugom, izazivanjem tuče ili naročito drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava građanski mir, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(2) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini u sastavu grupe ljudi, ili ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana prouzrokovano teško poniženje više osoba, ili je neka osoba lako tjelesno ozlijeđena, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

18. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o krivičnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo (1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivica.

(2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima zavisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog.

Član 16.

Slobodna ocjena dokaza Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Član 296.

Dokazi na kojima se zasniva presuda (1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.

(2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 32 0 K 363969 20 Kž 5 od 4. februara 2021. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 18. marta 2021. godine, a apelacija je podnesena 26. aprila 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

23. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokaže njegova krivica u skladu sa zakonom.

26. Ustavni sud ukazuje da se postupak odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te da stoga apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije.

27. Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02, i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

28. Nadalje, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj je zadatak redovnih sudova, a prvenstveno prvostepenog suda, da ocijene izvedene dokaze i njihovu relevantnost u konkretnom predmetu. Ustavni sud, stoga, neće procjenjivati kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu procjene dokaza ukoliko ova procjena ne djeluje očigledno proizvoljno. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 26. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78, i Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 19/05).

29. Razmatrajući apelantove navode kojima ukazuje na proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu ocjenu dokaza, Ustavni sud ukazuje da iz obrazloženja prvostepene presude slijedi da je Općinski sud detaljno analizirao sve provedene dokaze, pojedinačno i u međusobnoj vezi, te da je dao argumentirane razloge zbog čega je zaključio da je apelant učinio konkretno krivično djelo. Naime, Općinski sud je obrazložio da je zaključak o apelantovoj krivici zasnovao na iskazu oštećene koji je potvrđen provedenim dokazima – iskazom i nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine, iskazom svjedokinje R. V., iskazom svjedoka B. K., te materijalnom dokumentacijom – medicinskim nalazima oštećene i fotodokumentacijom koju su sačinili policijski službenici. Ustavni sud ističe da je Općinski sud vrlo detaljno analizirao iskaz oštećene, da ga je doveo u vezu s drugim izvedenim dokazima, te da je zaključio da je njen iskaz uvjerljiv, objektivno provjerljiv i vjerodostojan. Također, Općinski sud je vrlo detaljno analizirao iskaze svjedokinje M. P. i apelanta i dao jasne razloge zbog čega ove iskaze nije prihvatio. Ustavni sud, dalje, zapaža da su apelantovi navodi bili predmet dodatne analize Kantonalnog suda koji je zaključio da su u prvostepenoj presudi dati razlozi o svim odlučnim činjenicama relevantnim za presuđivanje, uz detaljnu analizu svih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, na osnovu koje je prvostepeni sud izveo pravilan zaključak da je van svake razumne sumnje dokazano da je apelant učinio konkretno krivično djelo. Osim toga, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud odgovorio apelantu i na njegove ostale prigovore (vidi činjenični dio odluke), koje ponavlja i u apelaciji (da su povrede mogle nastati i samopovređivanjem, da policijski službenici u zapisniku o uviđaju nisu evidentirali povrede kod oštećene), pa je o tome dao relevantno i dovoljno obrazloženje koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju presuda dali jasne i precizne razloge za svoje stavove, zatim da su za svaki dokaz koji su prihvatili, kao i one koje nisu prihvatili dali logično i uvjerljivo obrazloženje, tako da ocjena izvedenih dokaza ni u jednom dijelu, sama po sebi, ne izgleda proizvoljna ili neprihvatljiva, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu.

31. U pogledu apelantovih tvrdnji da mu je u postupku povrijeđeno načelo in dubio pro reo iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju načela pretpostavke nevinosti i in dubio pro reo vezuju isključivo za ocjenu dokaza na osnovu kojih proizlazi da je apelant učinio konkretno krivično djelo. Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud sve izvedene dokaze ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te je na osnovu brižljive i savjesne ocjene tih dokaza izveo zaključak da je apelant učinio konkretno krivično djelo. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su neosnovane apelantove tvrdnje o kršenju načela in dubio pro reo, jer iz presuda ne proizlazi ništa što bi ukazivalo da su redovni sudovi imali sumnju u pogledu postojanja bilo koje činjenice koja čini obilježje konkretnog krivičnog djela, pa da bi tu sumnju rješavali presudom na način koji je povoljniji za apelanta kao optuženog. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo in dubio pro reo iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije, pa je i u ovom dijelu apelacija neosnovana.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije kada su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu ocjene izvedenih dokaza, te kada nema elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu. Osim toga, iz obrazloženja presuda ne proizlazi ništa što bi ukazivalo da su redovni sudovi imali sumnju u pogledu postojanja bilo koje činjenice koja čini obilježje krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret, pa da bi tu sumnju rješavali presudom na način koji je povoljniji za apelanta kao optuženog.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1447/21 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio