Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2999/22 (H. O.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2999/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-2999/22 rješavajući zahtjev Hrvoja Osenka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Hrvoja Osenka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Hrvoje Osenk (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk advokat iz Sarajeva, podnio je 1. augusta 2022. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 272805 22 Rev od 31 marta 2022. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 946022 22 I od 9. maja 2022. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje navedenog rješenja Općinskog suda do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 272805 14 P 2 od 16. novembra 2020. godine obavezan je apelant da tužitelju „Saplast“ d.o.o Sarajevo ( u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati iznos od 2.107,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od datuma preciziranog u presudi pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 5.068,50 KM dok je preko dosuđenog iznosa glavnog duga zahtjev tužitelja odbijen (stav 1. ). Presudom je odbijen u cjelosti apelantov zahtjev da sud naloži tužitelju: da ukloni postojeće prozore i vrata na apelantovom stanu koji se nalaze u kuhinji i koji su postavljeni po ponudi sa predračunom preciziranim u presudi i da ugradi nove ispravne prozore i vrata koje po kvalitetu odgovaraju ugovorenom poslu; da tužitelj vrati apelantu uplaćeni iznos sa pripadajućom zateznom kamatom počev od datuma preciziranog u presudi kao dana podnošenja protivtužbe pa do isplate; da tužitelj vrati apelantu naovac uplaćen na ime ugradnje tende u iznosu preciziranom u presudi; da naknadi apelantu materijalnu štetu sa zakonskim zateznim kamatama, prouzrokovanu neispravnim prozorima i vratima koje je tužitelj ugradio; da apelantu isplati iznos od 234,00 KM na ime zamjene okova na vratima sa pripadajućom zateznom kamatom počev od datuma preciziranog u presudi i da mu naknadi troškove postupka (stav 2.).

3. Nakon toga, Općinski sud je donio rješenje broj 65 0 P 272805 14 P2 od 25. januara 2021. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za oslobađanje od obaveze plaćanja sudske takse (stav 1.). Rješenjem je apelant obavezan da plati sudsku taksu preciziranu u presudi za radnje i u pojedinačnim iznosima također precizirane u presudi (stav 2.).

4. Protiv navedene presude apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je presudom broj 65 0 P 272805 21 Gž 3 od 24. novembra 2021. godine žalbu djelimično uvažio tako da je rješenje o troškovima postupka sadržano u osporenoj prvostepenoj presudi preinačio na način da je apelant obavezan da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu preciziranom u presudi koji je manji od prvobitno dosuđenog, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena (stav 1.). Presudom je odbijena kao neosnovana žalba podnesena protiv rješenja Općinskog suda od 25. januara 2021. godine i to rješenje je potvrđeno (stav 2.).

5. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 272805 21 Gž 3 od 24. novembra 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja je registrirana pod brojem AP-341/22. U navedenom predmetu apelant nije tražio donošenje privremene mjere.

6. Protiv navedene presude Kantonalnog suda od 24. novembra 2021. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 65 0 P 272805 22 Rev od 31 marta 2022. godine reviziju odbacio kao nedopušteno zbog neispunjavanja imovinskog cenzusa iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i nepostojanja uvjeta za izuzetnu reviziju iz člana 237. st. 3. i 4. ZPP.

7. U međuvremenu Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 65 0 I 946 022 22 I od 7. marta 2022. godine kojim je određeno predloženo izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja tužitelja-tražitelja izvršenja na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda od 16. novembra 2020. godine koja je preinačena presudom Kantonalnog suda od 24. novembra 2021. godine.

8. Protiv navedenog rješenja apelant je kao izvršenik podnio prigovor koji je rješenjem Općinskog suda od 9. maja 2022. godine (osporenim u ovoj apelaciji) odbijen kao neosnovan. Ovim rješenjem je određeno da se izvršenje djelomično obustavlja za uplaćeni iznos od 260,00 KM koji će se prilikom provođenja izvršenja uračunati na ime zakonske zatezne kamate na glavni dug i to u pojedinačnim iznosima i za periode kako je precizirano u rješenju, kao i da se ukidaju provedene radnje koje se odnose na obustavljeni dio. U preostalom dijelu rješenje je ostalo neizmijenjeno. Zahtjev tražitelja izvršenja za naknadu troškova za sastav odgovora na prigovor je odbijen kao neosnovan. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je nakon podnošenja prijedloga za izvršenje apelant počeo sa otplaćivanjem duga tužitelju na način da je u dva navrata uplatio iznose precizirane u presudi, a tu činjenicu sada koristi kao potvrdu tvrdnje da je donošenje rješenja o izvršenju neosnovano. S tim u vezi Općinski sud je naveo da je rok za dobrovoljno izvršenje navedene presude protekao 21. januara 2022. godine i do tada je trebalo da bude plaćen cjelokupan iznos dugovanja. Kako do toga nije došlo, tražitelj izvršenja-tužitelj je podnio prijedlog za donošenje rješenja o izvršenju.

9. Općinski sud je dalje naveo da je odredbama člana 25. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem postupku: ZIP) propisano da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko činjenje ili davanje izvršna ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno izvršenje. Iz toga, prema mišljenju tog suda, proizlazi da je apelant kao izvršenik obavezan da plati dug tužitelju kao tražitelju izvršenja, jer do proteka roka za dobrovoljno izvršenje to nije učinio. Općinski sud je naveo da je neosnovan apelantov prigovor da bi provođenjem izvršenja na njegovom računu bez ograničenja koja se odnose na apelantovu penziju bile povrijeđene odredbe ZIP, obzirom da je to jedini račun koji apelant ima i preko kojeg mu se isplaćuje penzije. Ovo stoga jer se, kako je obrazložio taj sud, na novčanim sredstvima na računu kod banaka ne primjenjuju odredbe o ograničenju koje se odnose na novčana primanja u skladu sa odredbom člana 138. Zakona o izvršnom postupku budući da nije određeno izvršenje na apelantovoj plaći odnosno penziji. Naime, kako je obrazloženo, apelant nije dokazao da je navedeni račun njegov jedini račun i da se na isti uplaćuje isključivo penzija, niti je dokazao da penzija predstavlja njegov jedini prihod, da nema druge imovine odnosno da ni apelant niti članovi njegove porodice nemaju drugih prihoda, čime bi provođenje izvršenja ugrozilo njegovu i egzistenciju članova njegove porodice. Općinski sud je obrazložio da je neosnovan i apelantov prigovor da je tražitelj izvršenja-tužitelj neosnovano prouzrokovao dodatne troškove podnošenjem prijedloga za izvršenje. Ovo stoga jer, kako je obrazložio Općinski sud, apelant nije izvršio svoju obavezu iz izvršne isprave, pa je tako prouzročio dodatne troškove postupka.

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava i nerazumnoj dužini trajanja postupka. Navodi da shodno relevantnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima nije bio u obavezi da plati izvedene radove kojim nije bio zadovoljan i koji nisu imali kvalitet u skladu sa ponuđenim. Navodi i da je bio „žrtva prevare“ jer je na osnovu certifikata koje mu je tužitelj prezentirao „mislio da tužitelj izvodi kvalitetne radove da bi se ispostavilo da certifikati i nisu tužiteljevi“. Navodi da je redovnim sudovima trebalo čak tri godine da zakažu prvo ročište u predmetu.

11. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi obustavio izvršenje do okončanja postupka po apelaciji jer se „suprotno svim zakonskim odredbama“ izvršenje provodi na njegovoj cjelokupnoj penziji. Navodi i da je Općinski sud, čak i prije izvršnosti rješenja o izvršenju, počeo sa njegovim provođenjem na jedinom apelantovom računu u banci, čime je povrijedio i član 138. ZIP kojim je zabranjeno izvršenje na cjelokupnoj penziji umjesto u iznosu od ½. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi i da mu je redovni sud propustio dostaviti odgovor tražitelja izvršenja-tužitelja na prigovor kao i da se iz osporenog rješenja kojim je odbijen njegov prigovor ne može zaključiti na osnovu koje zakonske odredbe je precizirani iznos uračunat na ime zakonske zatezne kamate.

12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

13. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

14. U vezi s navedenim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.

15. Ustavni sud zapaža da apelant zahtjevom za donošenje privremene mjere traži da se obustavi provođenje rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažne i izvršne presude. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se, u suštini, odnose na meritum apelacije i tiču se načina provođenja izvršenja, predmeta i sredstva izvršenja i načina uračunavanja već uplaćenog iznosa na ime tužiteljevog potraživanja.

16. S tim u vezi Ustavni sud ponavlja da razlozi za donošenje privremene mjere različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da navodi koji je apelant ponudio u korist donošenja privremene mjere a koji se, kako je već rečeno, odnose isključivo na navode vezane za meritum odnosno suštinu apelacije, ne mogu predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Odnosno, apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

17. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2999/22 (H. O.) | Sudska praksa | Aktio