Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3233/22 (Stranka Demokratske Akcije BiH Sarajevo i Kantonalna organizacija Stranke demokratske akcije BiH, Srednjobosanskog kantona)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3233/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-3233/22, rješavajući zahtjev Stranke Demokratske Akcije BiH Sarajevo, sa sjedištem u Sarajevu i Kantonalne organizacije Stranke Demokratske Akcije BiH Srednjobosanskog kantona, sa sjedištem u Travniku za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Stranke Demokratske Akcije BiH Sarajevo, sa sjedištem u Sarajevu i Kantonalne organizacije Stranke demokratske akcije BiH Srednjobosanskog kantona, sa sjedištem u Travniku, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Stranka Demokratske Akcije BiH Sarajevo, sa sjedištem u Sarajevu i Kantonalna organizacija Stranke demokratske akcije BiH, Srednjobosanskog kantona, sa sjedištem u Travniku (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Mirsad Sipović advokat iz Sarajeva, podnijeli su 17. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 Rs 088051 16 I od 13. jula 2022. godine.

2. Apelanti su istovremeno zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo provođenje zaključka Općinskog suda broj 51 0 Rs 088051 16 I od 13. jula 2022. godine do konačne odluke Ustavnog suda u ovom predmetu.

Uvodne napomene

3. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 51 0 Rs 088051 16 I od 3. februara 2016. godine određeno izvršenje protiv apelanata, kao izvršenika, na osnovu prijedloga tražitelja izvršenja Besima Ajanović iz Travnika (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) od 5. januara 2016. godine utemeljenog na izvršnoj ispravi – pravomoćnoj presudi Općinskog suda broj 51 0 Rs 088051 14 Rs od 24. jula 2015. godine, radi vraćanja tražitelja izvršenja na poslove izvršnog sekretara na kojima je radio kod drugoapelanta ili druge odgovarajuće poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kvalifikaciji i sposobnostima, pod prijetnjom izricanja novčane kazne drugoapelantu i odgovornim licima kod istog i radi namirenja novčanog potraživanja, koji se odnose na troškove parničnog postupka sve sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem su određen troškovi izvršenja u preciziranom iznosu. Također je određeno da će se izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja provesti pljenidbom novčanih sredstava na računu drugoapelanta i prijenosom zapljenjenog iznosa na transakcijski račun tražitelja izvršenja.

4. Općinski sud je Zaključkom broj 51 0 Rs 088051 16 I od 31. marta 2016. godine naložio apelantima da obavijeste taj sud da li je provedeno Rješenje o izvršenju od 3. februara 2016. godine, u pogledu vraćanja tražitelja izvršenja na rad. Također je utvrđeno da su apelanti dužni u slučaju neprovođenja rješenja da navedu razloge a koje rješenje je postalo pravosnažno 25. februara 2016. godine.

Osporena odluka

5. Zaključkom Općinskog suda broj 51 0 Rs 088051 16 I od 13. jula 2022. godine apelantima je naloženo da tražitelja izvršenja vrate na poslove izvršnog sekretara drugoapelanta u roku od 15 dana po prijemu zaključka a u protivnom će im biti izrečena novčana kazna u iznosu od 5.0000,00 KM a odgovornoj osobi istog u iznosu od 2.000,00 KM, shodno odredbi člana 17. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). U obrazloženju zaključka je navedeno da su apelanti 11. februara 2016. godine donijeli rješenje o rasporedu tražitelja izvršenja na radno mjesto vozača, dakle prema kojem rješenju apelanti nisu postupili u skladu sa rješenjem izvršenju o čemu je tražitelj izvršenja obavijestio Općinski sud. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da zaključka „nema mjesta pravnom lijeku“.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim zaključkom povrijeđeno načelo vladavine prava, prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana II/2, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Osim toga, apelanti također smatraju da su im povrijeđena i prava iz Aneksa IV i VI, čl. 7., 10. i 17. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima UN-a i član 2. tačka 3. a), b) i c) te člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

7. Apelanti u suštini smatraju da su im navedena prava povrijeđena s obzirom na činjenicu da im protiv osporenog zaključka nije dozvoljeno ulaganje djelotvornog pravnog lijeka (redovnih i vanrednih pravnih lijekova), kao elementa prava na pravično suđenje i prava na zabranu od diskriminacije. U vezi s tim dalje ukazuju na arbitrarnu i pogrešnu primjenu procesnog i materijalnog prava, zbog čega predlažu da se apelacija usvoji i ukine osporeni zaključak Općinskog suda.

8. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelanti navode da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za donošenje privremene mjere kojom bi se odgodilo provođenje osporenog zaključka do donošenja konačne odluke Ustavnog suda u ovom predmetu.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta čiji je nastanak nedvosmisleno nije naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

11. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti zahtjev za donošenje privremene mjere prvenstveno temelje na tvrdnji da im je osporenim zaključkom uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek kao elementu prava na pravično suđenje, što je pitanje koje će Ustavni sud razmotriti prilikom rješavanja predmetne apelacije u kontekstu prigovora vezanih za kršenje ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u apelaciji. Ustavni sud u vezi s tim ukazuje na ranije izneseni stav da razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, budući da apelanti nisu ponudili argumente i dokaze koji ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3233/22 (Stranka Demokratske Akcije… | Sudska praksa | Aktio