Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2869/22 (M. D.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2869/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-2869/22 rješavajući zahtjev Milana Deurića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Milana Deurića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Deurić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Dane Končar advokat iz Banja Luke, podnio je 20. jula 2022. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 157115 22 Gž 5 od 11 maja 2022. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 157 115 17 I 2 od 25. februara 2022. godine. Apelant je predložio spajanje ove apelacije sa apelacijom broj AP-2997/21, obzirom da su u objema osporene odluke donesene u istom postupku. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere.

2. Ustavni sud ukazuje da je ranijom apelacijom koja je zavedena pod brojem AP-2997/21, apelant osporio rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 157115 17 I 2 od 16. januara 2019. godine..

3. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda propisano da kada se Ustavnom sudu dostavi više zahtjeva/apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud će, u pravilu, donijeti odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant samo u predmetu broj AP-2869/22 podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, dok takav zahtjev nije podnesen u predmetu broj AP-2997/21. Obzirom na navedeno, Ustavni sud neće u ovoj fazi postupka spojiti navedene predmete, već će zahtjev za donošenje privremene mjere riješiti samo u odnosu na predmet broj AP-2869/22.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 157 115 12 I od 29. marta 2017. godine određeno je izvršenje na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda od 24. septembra 2007. godine te je obavezan tuženi-izvršenik Republika Srpska, Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu kao tražitelju izvršenja isplati plate za vremenski period od 1. maja 2007. godine do 30. aprila 2015. godine. Rješenjem istog suda od 16. januara 2019. godine odbijen je prigovor izvršenika izjavljen protiv navedenog rješenja o izvršenju te je rješenje o izvršenju ostalu na snazi u cjelosti.

5. Protiv navedenog rješenja izvršenik je podnio žalbu Okružnom sudu koji je, rješenjem broj 71 0 I 157115 19 Gž 2 od 5. aprila 2019. godine, djelimično uvažio žalbu i navedeno rješenje preinačio na način da je djelimično uvažen prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju ukinuto u dijelu u kojem je naloženo izvršeniku da apelantu isplati neisplaćene plate za period od 1. maja 2007. godine do 15. maja 2008. godine, pa je u odnosu na taj period prijedlog za izvršenje odbijen. Prigovor izvršenika u ostalom dijelu je odbijen i rješenje o izvršenju u tom dijelu je održano na snazi.

6. Nakon toga apelant je protiv navedenog rješenja podnio apelaciju Ustavnom sudu koji je odlukom broj AP-2704/19 (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-2704/19 od 17. februara 2021. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) djelimično usvojio apelaciju, ukinuo osporeno rješenje Okružnog suda u dijelu u kojem je naveden krajnji datum do kojeg je izvršenik obavezan apelantu isplatiti naknade plata i predmet vratio Okružnom sudu na ponovni postupak.

7. U ponovnom postupku, Okružni sud je donio rješenje broj 71 0 I 157115 21 Gž 4 od 7. aprila 2021. godine kojim je potvrdio rješenje Osnovnog suda od 16. januara 2019. godine u dijelu u kojem je odbijen prigovor izvršenika (navedena rješenja su osporena apelacijom broj AP- 2997/21) i rješenje o izvršenju od 29. marta 2017. godine u dijelu u kojem je izvršeniku naloženo da apelantu isplati plate za period od 15. maja 2008. godine do 19. aprila 2017. godine sa obračunatim zateznim kamatama. Nakon toga je pravosnažno rješenje o izvršenju dostavljeno Ministarstvu finansija RS, Sektoru trezora. To rješenje je izvršeno 13. augusta 2019. godine i 7. jula 2021. godine.

8. Nakon toga, Osnovni sud je donio rješenje broj 71 0 I 157 115 17 I 2 od 25. februara 2022. godine kojim je obavezao izvršenika da apelantu nadoknadi naknadno prouzrokovane troškove izvršnog postupka u ukupnom iznosu preciziranom u rješenju, dok je apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu preko dosuđenog odbijen kao neosnovan. Također je doneseno rješenje isti broj i istog datuma kojim je odbijen apelantov zahtjev za donošenje novog rješenja o izvršenju.

9. Protiv navedenog rješenja i apelant i izvršenik su podnijeli žalbe Okružnom sudu koji je rješenjem broj 71 0 I 157115 22 Gž 5 od 11 maja 2022. godine odbio kao neosnovane žalbe kao i zahtjeve za naknadu troškova za sastave žalbi.

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava i nerazumnoj dužini trajanja postupka. Navodi da Ustavni sud treba donijeti „privremenu mjeru iz člana 64. Pravila Ustavnog suda posebno zbog višegodišnjeg uzurpiranja ustavotvorne, zakonodavne i izvršne vlasti i Osnovnog suda u izvršnom postupku“.

11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

12. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

13. U vezi s navedenim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.

14. Ustavni sud zapaža da apelant zahtjevom za donošenje privremene mjere traži da Ustavni sud “odredi privremenu mjeru iz člana 64. Pravila Ustavnog suda posebno zbog višegodišnjeg uzurpiranja ustavotvorne, zakonodavne i izvršne vlasti i Osnovnog suda u izvršnom postupku“. Ustavni sud zapaža da apelant, dakle, ne navodi u čemu bi se privremena mjera sastojala i koji su razlozi koji bi opravdali njeno donošenje. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da navodi koji je apelant ponudio u korist donošenja privremene mjere ne mogu predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Odnosno apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2869/22 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio