Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4569/20 (M. M.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4569/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP 4569/20, rješavajući apelaciju Marka Marinkovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Marinkovića podnesena protiv zaključka Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 329838 20 I od 8. prosinca 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Marinković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZAK „ Milorad i Dejan Đukić“ iz Banja Luke, podnio je 17. prosinca 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 329838 20 I od 8. prosinca 2020. godine i rješenja o ovrsi Osnovnog suda broj 71 0 I 329838 20 I od 10. rujna 2020. godine.
2. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom će odložiti ovrhu zaključka Osnovnog suda broj 71 0 I 329838 20 I od 8. prosinca 2020. godine i rješenja o ovrsi broj 71 0 I 329838 20 I od 10. rujna 2020. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.
3. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri AP 4569/20 od 15. siječnja 2021. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
Relevantne činjenice
4. Tražiteljica ovrhe „MF banka“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražiteljica ovrhe) podnijela je Osnovnom sudu prijedlog za ovrhu (nije precizirano kada) protiv ovršenika M.J. (u daljnjem tekstu: ovršenik) na temelju ovršne isprave – Potvrde o registraciji pokretne imovine kod Registra zaloga Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Registar zaloga) od 20. srpnja 2020. godine, radi naplate duga u iznosu od 25.772,24 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškova postupka. Tražiteljica ovrhe je predložila da se ovrha provede u smislu odredbi članka 26. stavak 2. točka 2. Okvirnog zakona o zalozima (u daljnjem tekstu: OZZ), odnosno da sudski ovršitelj oduzme od ovršenika predmet osiguranja i to određeno putničko motorno vozilo sa podacima kao u izreci presude i preda ga tražiteljici ovrhe radi njegove prodaje.
5. Osnovni sud je rješenjem o ovrsi broj 71 0 I 329838 20 I od 10. rujna 2020. godine dozvolio predloženu ovrhu (stavak I), te je odredio da otuđenje pokretnih stvari u korist trećih osoba nema utjecaja na namirenje tražitelja ovrhe (stavak II). U obrazloženju je naveo da je potraživanje tražiteljice ovrhe bilo osigurano pokretnim stvarima koje je tražiteljica ovrhe označila kao predmet ovrhe, te da je tražiteljica ovrhe predložila provođenje ovrhe na temelju članka 26. stavak 2. točka 2) OZZ. Zatim, Osnovni sud je naveo da sudski ovršitelj mora dostaviti rješenje o ovrsi ovršeniku u trenutku oduzimanja pokretnih stvari i nije dužan prethodno dati obavještenje bilo kojoj osobi uključujući i ovršenika, te da je sudski ovršitelj ovlašten ući u svaki zatvoren ili otvoren prostor u kojem se nalaze opisane pokretne stvari sukladno članku 26. stavak 6. i 7. OZZ. U pouci o pravnom lijeku Osnovni sud je naveo da protiv rješenja o ovrsi nije dopušten pravni lijek na temelju „glave V
– povreda obaveza iz ugovora o zalozima i izvršenje“ osim u slučajevima predviđenim člankom 27. stavak 1. OZZ, da stranka koja smatra da je oštećena u postupku ovrhe, zaštitu svojih prava vrši tužbom u parničnom postupku, te da pokretanje parničnog postupka nema utjecaj na postupak ovrhe.
6. Osnovni sud je zaključkom broj 71 0 I 329838 20 I od 8. prosinca 2020. godine odredio provođenje rješenja o ovrsi na način da sudski ovršitelj oduzme sporno putničko motorno vozilo od apelanta kao treće osobe, te da ga preda tražiteljici ovrhe radi njegove prodaje. Također, određeno je da je sudski ovršitelj, s ciljem stjecanja posjeda nad osiguranjem, ovlašten ući u svaki prostor (otvoren ili zatvoren) gdje se vozilo nalazi, te da je radnu snagu, bravara i bravu ako stvari budu u zaključanom prostoru, a ovršenik odbije otvoriti prostor, dužna osigurati tražiteljica ovrhe radi preuzimanja pokretne stvari (stavak I). Određeno je i da će se sukladno članku 127. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) sačiniti zapisnik o pljenidbenom popisu.
7. Apelant je 17. prosinca 2020. godine (istovremeno sa podnošenjem apelacije) izjavio prigovor treće osobe protiv zaključka Osnovnog suda od 8. prosinca 2020. godine.
8. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Osnovni sud je donio zaključak broj 71 0 I 329838 20 I od 30. prosinca 2021. godine, kojim je apelant kao treća osoba upućen na pokretanje parničnog postupka protiv tražitelja ovrhe i ovršenika radi utvrđenja da je nedopuštena ovrha na spornom vozilu. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je odredbom članka 51. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava treće osobe zahvaćena u ovrsi. Također, Osnovni sud je ukazao da je odredbom članka 52. stavak 1. ZIP propisano da će sud po prigovoru treće osobe odlučiti u ovršnom postupku ili će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici, dok je stavkom 2. propisano da će sud o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku kada okolnosti slučaja to dopuštaju a naročito ako podnositelj prigovora opravdanost svog prigovora dokazuje pravomoćnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom. S obzirom na to, Osnovni sud je naveo da je odluku kao u izreci donio imajući u vidu da apelant kao treća osoba dokazao da je kupio vozilo koje je predmet ovršnom postupka, ali opravdanost prigovora nije dokazao na način kako to propisuje odredba članka 52. ZIP.
Apelacijski navodi
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
10. Obrazlažući apelacijske navode, apelant ističe da je dostavljanjem osporenog zaključka i rješenja o ovrsi prvi puta upoznat sa ovršnim postupkom i činjenicom da je na vozilu koje je u njegovom vlasništvu zasnovano založno pravo u korist tražiteljice ovrhe. Apelant dalje ističe da je sporno vozilo kupio posredstvom „SAS“ d.o.o. Priboj od vlasnika Đ.T. na temelju Ugovora od 14. listopada 2019. godine, i da je to vozilo prijavio kao svoje vlasništvo u evidencijama MUP Republike Srpske, a u tim evidencijama nije bilo evidentirano postojanje bilo kakvih prava u korist trećih osoba, zbog čega smatra da je postupio savjesno. Pored toga ističe da ga tražiteljica ovrhe kao vlasnika na spornom vozilu nije obavijestila da ona ima založno pravo niti da založni dužnik ne plaća svoje dugovanje i da će iz toga razloga biti pokrenut postupak prinudne ovrhe. Pri tome, apelant tvrdi da činjenica da je založno pravo bilo upisano u Registru zaloga nije od utjecaja na njegovu savjesnost ako se ima u vidu da pristup podacima u ovom registru nije slobodan, odnosno navedeni podaci nisu javno dostupni kao što je slučaj sa evidencijom prava na nekretninama, već je pristup omogućen ograničenoj grupi fizičkih i pravnih osoba uz uvjet registracije korisnika usluga za uvid u podatke navedene ustanove. S obzirom na to, apelant smatra da mu je sud trebao pružiti pravnu zaštitu, ali da mu je unatoč tome samo dostavo osporeni zaključak i rješenje o ovrsi bez mogućnosti ulaganja pravnog lijeka. U tom smislu navodi da je obveza suda da mu omogući pristup sudu i ulaganje pravnog lijeka kao vida provjere zakonitosti i pravilnosti sudskih odluka kojima se zadire u mirno uživanje imovine, prije njegove pravomoćnosti i ovršnosti. Osim toga, apelant navodi da Osnovni sud nije postupio prema odredbi članka 124. ZIP, jer je odredio prodaju pokretne stvari bez da je izvršio njen popis.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
12. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
13. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
14. Ustavni sud najprije zapaža da apelant, koji je u ovršnom postupku imao status treće osobe koja je stekla sporno vozilo na kojemu je bilo ustanovljeno založno pravo, osporava zaključak Osnovnog suda koji je donesen cilju provođenja rješenja o ovrsi radi naplate potraživanja koje je tražitelj ovrhe imao prema ovršeniku. Ustavni sud zapaža da je apelant nakon donošenja zaključka i istovremeno sa podnošenjem apelacije Ustavnom sudu, 17. prosinca 2020. godine izjavio prigovor treće osobe, o čemu nije obavijestio Ustavni sud. Odlučujući o navedenom prigovoru Osnovni sud je donio zaključak broj 71 0 I 329838 20 I od 30. prosinca 2021. godine, kojim je apelant kao treća osoba upućen na pokretanje parničnog postupka protiv tražitelja ovrhe i ovršenika radi utvrđenja da je nedopuštena ovrha na spornom vozilu.
15. Imajući u vidu da se suština navoda apelanta kao treće osobe odnosi na mogućnost provođenja ovršnog postupka nad njegovom imovinom, te pravima koja apelant kao treća osoba ima u ovršnom postupku, Ustavni sud podsjeća na svoj stav iz Odluke o dopustivosti u predmetu broj AP 3307/17 od 10. siječnja 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, st. 8.). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je odlučujući o apelaciji koja je bila podnesena protiv zaključka kojim je apelant iz toga predmeta bio upućen da pokrene parnični postupak radi proglašenja rješenja o ovrsi nedopuštenim, zaključio da se u tom postupku nije odlučivalo o apelantovim "građanskim pravima i obvezama" u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da će o apelantovim građanskim pravima eventualno biti odlučeno u parničnom postupku ukoliko apelant pokrene taj postupak. S obzirom da je procesno pravni položaj apelanta u konkretnom predmetu u suštini identičan položaju apelanta iz predmeta broj AP 3307/17, jer je i u konkretnom predmetu apelant upućen da svoja imovinska prava i interese na spornom vozilu zaštiti u parničnom postupku, Ustavni sud smatra da se praksa iz navedenog predmeta može u cijelosti primijeniti u konkretnom slučaju (vidjeti također, Odluka o dopustivosti broj AP 849/17 od 19. travnja 2017. godine, stavak 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).
16. Stoga, Ustavni sud smatra da se osporenim zaključkom nije odlučivalo o apelantovim "građanskim pravima i obavezama" u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud smatra da se osporenim rješenjem nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te su, stoga, i ovi apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedene zaključke, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi o povredi prava iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 849/17 od 19. travnja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
17. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić