Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3234/22 (K. K.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3234/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-3234/22, rješavajući zahtjev Katice Krištić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Katice Krištić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Katica Krištić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Orašja, podnijela je 17. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 02 0 K 000745 20 Kž 2 od 2. februara 2022. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 02 0 K 000745 19 K 2 od 24. januara 2020. godine. Apelantica je tražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi joj odložio izvršenje kazne zatvora i odlaganje naloga da oštećenoj isplati iznos određen u pravosnažnoj presudi do konačne odluke Ustavnog suda.

2. Kantonalni sud je donio presudu broj 02 0 K 000745 19 K 2 od 24. januara 2020. godine. kojom je apelanticu oglasio krivom zbog krivičnog djela Pronevjera u službi iz člana 384. stav 3. Krivičnog zakona Federacije BiH ( u daljnjem tekstu: KZ) u vezi sa stavom 1. u sticaju sa krivičnim djelima Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 1. i Posluga u službi iz člana 386. stav 1. KZ, sve u vezi sa članom 54. KZ. Za navedena krivična djela sud je apelantici utvrdio pojedinačne kazne, te je primjenom relevantnih odredbi člana 54. stav 1. i stav 2. tačka b) KZ apelanticu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. Presudom je apelantici izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti iz člana 76. KZ u trajanju od dvije godine. Na osnovu člana 212. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) oštećenoj Raiffaisen banci (u daljnjem tekstu: oštećena) djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev u i znosu preciziranom u izreci presude i naloženo apelantici da taj iznos plati u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Za ostatak imovinskopravnog zahtjeva oštećena je upućena na parnicu. Apelantica je obavezana na plaćanje troškova postupka (o čijoj visini će sud naknadno odlučiti) kao i paušala. Istom presudom apelantica je oslobođena od optužbe (opisano u tač. 8.a) i 93 a) optužbe) da je počinila krivično djelo Pronevjera u službi iz člana 384. stav 3.u vezi sa stavom 1. KZ.

3. Vrhovni sud je donio presudu broj 02 0 K 000745 20 Kž 2 od 2. februara 2022. godine kojom je žalbu apelantice odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Vrhovni sud je sve apelanticine žalbene navode ocijenio neosnovanim i naveo da ne dovode i pitanje zakonitost prvostepene presude, za šta je dao detaljno obrazloženje na str. 3-12. presude.

4. Apelantica u apelaciji ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije i član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U veoma opširnoj apelaciji apelantica se žali da je sud donio odluke proizvoljnom primjenom procesnog i materijalnog prava; da odluke nisu obrazložene; žali se na način ocjene dokaza i korištenje nezakonitih dokaza. Apelantica također ukazuje na pristrasnost suda. U vezi s tim apelantica je ukazala na hronologiju postupka, raniju presudu koja je djelomično ukinuta po žalbi, ali navodi da je u ponovnom postupku Kantonalni sud naveo obrazloženje kao i iz prethodne, ukinute presude „osim u dijelu kojim je [apelanticu] oslobodio od optužbe“ za navedene tačke optužnice. Apelantica ukazuje na arbitrarno postupanje Kantonalnog suda u pogledu primjene prava, u pogledu odluke o kazni, odluke o imovinskopravnom zahtjevu itd, kao i „arbitrarno“ postupanje Vrhovnog suda po njenoj žalbi. Dalje u apelaciji detaljno navodi šta smatra „propustima“ Vrhovnog suda koji su doveli do osuđujuće presude i obaveze da oštećenoj na ime imovinskopravnog zahtjeva plati dosuđeni iznos.

5. Apelantica je zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će joj odložiti izdržavanje kazne zatvora do donošenja odluke Ustavnog suda. U vezi s tim ukazala na svoju tešku bolest i toliko slabo zdravstveno stanje da je u „opasnosti smrtnog ishoda“ i na slobodi, pa bi, kako navodi, boravak u zatvoru „ubrzao taj ishod“. Apelantica je uz apelaciju dostavila brojnu medicinsku dokumentaciju, navela dijagnoze bolesti od kojih boluje te istakla da joj je krivični postupak, pored drugih zdravstvenih problema, prouzrokovao i psihičke smetnje. Dalje apelantica navodi da se „nalazi u naglo pogoršanom psiho-fizičkom stanju s obzirom na nezakonitost presuda i povrede njenih osnovnih ljudskih prava, pa bi izvršenjem navedene presude prije donošenja odluke o apelaciji mogle nastati neotklonjive štetne posljedice za apelanticu“.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

11. U konkretnom slučaju apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na tvrdnji da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, kao i na činjenici da ima zdravstvene probleme, koji su pogoršani „nezakonitim odlukama“, te traži da Ustavni sud odloži izvršenje kazne zatvora po pravosnažnoj presudi, kao i da odloži izvršenje presude u dijelu ui kojem je apelantica obavezana na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj.

12. Ustavni sud ukazuje da je članom 64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda u vezi sa odlukama o privremenim mjerama te da je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“

13. U vezi sa apelanticinim zahtjevom za odlaganjem izvršenja, kazne zatvora Ustavni sud ukazuje da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH („Službene novine“, Federacije BiH br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11- u daljnjem tekstu: ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak odlaganja kazne zatvora. Članom 27. stav 1. tačka 1. ZIKS je propisano: Osuđenoj osobi koja se nalazi na slobodi može se, na njenu molbu [...], odložiti izvršenje kazne zatvora: 1. ako je oboljela od teže akutne bolesti“.

14. Ustavni sud primjećuje da apelantica nije dostavila dokaz Ustavnom sudu da je u skladu sa relevantnim odredbama ZIKS-a pokušala pred redovnim sudom da ostvari svoje pravo u vezi sa odlaganjem izvršenja kazne zatvora (vidi, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP- 1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). S druge strane, apelanticin zahtjev da joj se odloži izvršenje pravosnažne presude u dijelu u kojem je obavezana na plaćanje dosuđenog iznosa oštećenoj, zasniva se isključivo na njenom mišljenju da je u toku postupka došlo do povrede njenih prava na koje se pozvala u apelaciji, a te navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije.

15. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3234/22 (K. K.) | Sudska praksa | Aktio