Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2166/22 (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2166/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2166/22, rješavajući apelacije koje je podnijela Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata protiv rješenjâ Vrhovnog suda Federacije BiH br. 07 0 U 014659 19 Uvp od 4. februara 2022. godine, 07 0 U 015345 20 Uvp od 28. aprila 2022.
godine, 07 0 U 015665 20 Uvp od 14. aprila 2022. godine, 07 0 U 015837 20 Uvp od 14. aprila 2022. godine, 07 0 U 015783 20 Uvp od 14. aprila 2022. godine i 07 0 U 015754 20 Uvp od 17. marta 2022.
godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2166/22
1. Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Federalno pravobranilaštvo iz Sarajeva, podnijela je 14. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 014659 19 Uvp od 4. februara 2022. godine.
2. Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je presudom broj 07 0 U 014659 17 U od 5. novembra 2019. godine poništio apelantičino rješenje od 18. novembra 2017. godine i zaključak Općinske službe za društvene djelatnosti, opću upravu i branitelje Općine Čitluk od 20. jula 2017. godin, pa je upravnu stvar riješio na način kako je to pobliže navedeno u izreci.
3. Rješenjem Vrhovnog suda od 4. februara 2022. godine odbačen je kao neblagovremen apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje navedenog presude Kantonalnog suda, uz obrazloženje da je navedeni zahtjev podnesen nakon proteka roka od 30 dana računajući od dostavljanja presude u smislu odredaba člana 42. stav (2) Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS).
2. AP-2345/22
4. Apelantica, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo iz Sarajeva, podnijela je 27. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 07 0 U 015345 20 Uvp od 28. aprila 2022. godine.
5. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 015345 18 U od 27. februara 2020. godine poništio rješenje apelantice od 23. aprila 2018. godine, kao i rješenje Službe za zaštitu prava branioca i njihovih obitelji Grada Mostara od 22. januara 2018. godine i upravnu stvar riješio na način kako je to pobliže navedeno u izreci.
6. Rješenjem Vrhovnog suda od 28. aprila 2022. godine odbačen je kao neblagovremen apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje navedenog presude Kantonalnog suda, jer je podnesen nakon proteka roka iz člana 42. stav (2) ZUS-a.
3. AP-2416/22
7. Apelantica, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo iz Sarajeva, podnijela je 29. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 07 0 U 015665 20 Uvp od 14. aprila 2022. godine.
8. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 015665 18 U od 10. septembra 2020. godine poništio rješenje apelantice od 12. jula 2018. godine, kao i zaključak Službe za zaštitu prava branioca i njihovih obitelji Grada Mostara od 4. maja 2018. godine i upravnu stvar riješio na način kako je to pobliže navedeno u izreci.
9. Rješenjem Vrhovnog suda od 14. aprila 2022. godine odbačen je kao neblagovremen apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje navedenog presude Kantonalnog suda, jer je podnesen nakon proteka roka iz člana 42. stav (2) ZUS-a.
4. AP-2497/22
10. Apelantica, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo iz Sarajeva, podnijela je 5. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 07 0 U 015837 20 Uvp od 14. aprila 2022. godine.
11. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 015837 18 U od 13. oktobra 2020. godine poništio rješenje apelantice od 17. avgusta 2018. godine, kao i rješenje Općinske službe za društvene djelatnosti, opću upravu i branitelje Općine Čitluk od 24. jula 2018. godine i upravnu stvar riješio na način kako je to pobliže navedeno u izreci.
12. Rješenjem Vrhovnog suda od 14. aprila 2022. godine odbačen je kao neblagovremen apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje navedenog presude Kantonalnog suda, jer je podnesen nakon proteka roka iz člana 42. stav (2) ZUS-a.
5. AP-2974/22
13. Apelantica, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo iz Sarajeva, podnijela je 29. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 07 0 U 015783 20 Uvp od 14. aprila 2022. godine.
14. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 015783 18 U od 13. oktobra 2020. godine poništio rješenje apelantice od 20. jula 2018. godine, kao i rješenje Službe za zaštitu prava branioca i njihovih obitelji Grada Mostara od 25. maja 2018. godine i upravnu stvar riješio na način kako je to pobliže navedeno u izreci.
15. Rješenjem Vrhovnog suda od 14. aprila 2022. godine odbačen je kao neblagovremen apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje navedenog presude Kantonalnog suda, jer je podnesen nakon proteka roka iz člana 42. stav (2) ZUS-a.
6. AP-2975/22
16. Apelantica, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo iz Sarajeva, podnijela je 29. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 07 0 U 015754 20 Uvp od 17. marta 2022. godine.
17. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 015754 18 U od 13. oktobra 2020. godine poništio rješenje apelantice od 24. jula 2018. godine, kao i zaključak Službe za prava branitelja i socijalnu skrb Općine Čapljina od 23. maja 2018. godine i upravnu stvar riješio na način kako je to pobliže navedeno u izreci.
18. Rješenjem Vrhovnog suda od 17. marta 2022. godine odbačen je kao neblagovremen apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje navedenog presude Kantonalnog suda, jer je podnesen nakon proteka roka iz člana 42. stav (2) ZUS-a.
19. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istu apelanticu i pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2166/22.
20. Apelantica se u svim apelacijama poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica smatra da je Vrhovni sud u konkretnim slučajevima, između ostalog, pogrešno primijenio relevantne odredbe ZUS-a, te od Ustavnog suda traži da ukine osporena rješenja i da predmete vrati Vrhovnom sudu na ponovno suđenje. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
21. Prije svega Ustavni sud primjećuje da je apelantica nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da apelantica ne uživa zaštitu prava zagarantovana odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
22. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica provedenog postupka odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava ili obaveza“( (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelantica osporava odluke donesene u postupcima u kojima je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uslova za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o apelantičinim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Nadalje, budući da se osporenim rješenjima odlučivalo samo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje da se tim rješenjima nije odlučivalo ni o apelantičinim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
24. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić