Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-681/21 (M. B. i drugi)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Prava iz radnog odnosa
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Propisano zakonom
- Radni spor
- Troškovi postupka
- Nenadležnost za odlučivanje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata
- Ispravka tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u Federaciji BiH
Predmeti (1)
AP-681/21
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 681/21, rješavajući apelacije Muharema Begića i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka a), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 5. listopada 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvajaju apelacije koje su podnijeli Muharem Begić, Jasmin Malkić, Zlatko Fajković, R. M., Milan Kozina, T.
K., Adem Veladžić, Hasan Fajković, Muamir Jašarević, Robert Milas i Branislav Medić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima koji su okončani rješenjima i presudama Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 457065 15 Rsž od 7. travnja 2020. godine, 65 0 Rs 439068 15 Rsž od 11. lipnja 2020. godine, 65 0 Rs 439062 15 Rsž od 15. siječnja 2021. godine, 65 0 Rs 404744 15 Rsž od 18. lipnja 2020. godine, 65 0 Rs 574950 17 Rsž od 5. svibnja 2021. godine, 65 0 Rs 574906 17 Rsž od 26. svibnja 2021. godine, 65 0 Rs 555000 17 Rsž od 22. lipnja 2021. godine, 65 0 Rs 509706 17 Rsž od 16. srpnja 2021. godine, 65 0 Rs 500882 16 Rsž od 15. siječnja 2021. godine, 65 0 Rs 518205 17 Rsž od 7. srpnja 2021. godine i 65 0 Rs 571714 17 Rsž od 10.
studenog 2021. godine.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Muharemu Begiću, Jasminu Malkiću, Zlatku Fajkoviću, R. M., Milanu Kozini, T. K., Ademu Veladžiću, Hasanu Fajkoviću, Muamiru Jašareviću, Robertu Milasu i Branislavu Mediću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznose od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbijaju se kao neutemeljene apelacije koju su podnijeli:
Muharem Begić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457065 15 Rsž od 7. travnja 2020. godine, Jasmin Malkić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 439068 15 Rsž od 11. lipnja 2020. godine, Zlatko Fajković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 439062 15 Rsž od 15. siječnja 2021. godine, R. M. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404744 15 Rsž od 18. lipnja 2020. godine, Milan Kozina protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 574950 17 Rsž od 5. svibnja 2021. godine, T. K. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 574906 17 Rsž od 26. svibnja 2021. godine, Adem Veladžić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 555000 17 Rsž od 22. lipnja 2021. godine, Hasan Fajković protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 509706 17 Rsž od 16. srpnja 2021. godine Muamir Jašarević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 500882 16 Rsž od 15. siječnja 2021. godine, Robert Milas protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 518205 17 Rsž od 7. srpnja 2021. godine i Branislav Medić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 571714 17 Rsž od 10. studenog 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Muharem Begić, Jasmin Malkić, Zlatko Fajković, R. M., Milan Kozina, T. K., Adem Veladžić, Hasan Fajković, Muamir Jašarević, Robert Milas i Branislav Medić zbog navodne povrede odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredaba Opće deklaracije o ljudskim pravima zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 681/21
1. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 1. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 457065 20 Rev od 11. siječnja 2021. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 457065 15 Rsž od 7. travnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 457065 14 Rs od 23. prosinca 2014. godine.
AP 685/21
2. Jasmin Malkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 1. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 439068 20 Rev od 9. prosinca 2020. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 439068 15 Rsž od 11. lipnja 2020. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 439068 14 Rs od 4. svibnja 2015. godine.
AP 1156/21 i AP 3595/21
3. Zlatko Fajković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 439062 15 Rsž od 15. siječnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 439062 14 Rs od 4. svibnja 2015. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 1156/21.
4. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 23. listopada 2021. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 439062 21 Rev od 8. lipnja 2021. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 439062 15 Rsž od 15. siječnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 439062 14 Rs od 4. svibnja 2015. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 3595/21.
AP 1761/21
5. R. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 22. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 404744 20 Rev od 23. ožujka 2021. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 404744 15 Rsž od 18. lipnja 2020. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 404744 14 Rs od 12. ožujka 2015. godine.
AP 1963/21 i AP 4448/21
6. Milan Kozina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 5. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574950 17 Rsž od 5. svibnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 574950 16 Rs od 11. siječnja 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 1963/21.
7. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 28. prosinca 2021. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 574950 21 Rev od 9. rujna 2021. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574950 17 Rsž od 5. svibnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 574950 16 Rs od 11. siječnja 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 4448/21.
AP 2310/21 i AP 4447/21
8. T. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 29. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574906 17 Rsž od 26. svibnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 574906 16 Rs od 12. siječnja 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 2310/21.
9. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 28. prosinca 2021. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 574906 21 Rev od 7. rujna 2021. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574906 17 Rsž od 26. svibnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 574906 16 Rs od 12. siječnja 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 4447/21.
AP 2650/21 i AP 4468/21
10. Adem Veladžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 23. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 555000 17 Rsž od 22. lipnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 555000 16 Rs od 15. veljače 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 2650/21.
11. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 29. prosinca 2021. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 555000 21 Rev od 19. listopada 2021. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 555000 17 Rsž od 22. lipnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 555000 16 Rs od 15. veljače 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 4468/21.
AP 3353/21 i AP 2244/22
12. Hasan Fajković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 25. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 509706 17 Rsž od 16. srpnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 509706 15 Rs od 31. listopada 2016. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 3353/21.
13. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 16. lipnja 2022. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 509706 22 Rsž od 8. veljače 2022. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 509706 17 Rsž od 16. srpnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 509706 15 Rs od 31. listopada 2016. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 2244/22.
AP 3354/21
14. Muamir Jašarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 25. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 500882 21 Rev od 1. srpnja 2021. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 500882 16 Rsž od 15. siječnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 500882 15 Rs od 14. studenog 2015. godine.
AP 3355/21 i AP 1247/22
15. Robert Milas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 25. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 518205 17 Rsž od 7. srpnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 518205 15 Rs od 6. siječnja 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 3355/21.
16. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 8. travnja 2022. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 518205 21 Rev od 8. veljače 2022. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 518205 17 Rsž od 7. srpnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 518205 15 Rs od 6. siječnja 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 1247/22.
AP 4454/21 i AP 2584/22
17. Branislav Medić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 28. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 571714 17 Rsž od 10. studenog 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 571714 16 Rs od 15. veljače 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 4454/21.
18. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 8. srpnja 2022. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 571714 22 Rev od 19. travnja 2022. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 571714 17 Rsž od 10. studenog 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 571714 16 Rs od 15. veljače 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 2584/22.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
19. Ustavni sud je odlukama o dopustivosti br. AP 2570/20, AP 2580/20 i AP 2672/20 od 14. listopada 2020. godine, te broj AP 571/21 od 21. travnja 2021. godine (dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) apelacije br. AP 2676/20, AP 2678/20, AP 2685/20 i AP 571/21 podnesene protiv odluka Kantonalnog suda odbacio kao preuranjene. U navedenim odlukama Ustavni sud je ukazao da apelanti, nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno o vrsti te odluke, imaju mogućnost ponovno podnijeti apelaciju, u kojoj su dužni na propisanom obrascu apelacije pod točkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
20. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 681/21. Ustavni sud smatra da će na taj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
21. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, u navedenim predmetima zatražen je odgovor na apelacije od Kantonalnog suda, Općinskog suda, te od tužene (Federacija Bosne i Hercegovine, Sudska policija) u razdoblju od 24. veljače do 18. kolovoza 2022. godine.
22. Pozvani su dostavili odgovore na apelacije u razdoblju od 7. ožujka do 31. kolovoza 2022. godine.
23. Odgovori na apelacije su u razdoblju od 14. ožujka do 1. rujna 2022. godine dostavljeni zastupniku apelanata radi eventualnog izjašnjenja na odgovore, ali on nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelacije u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
24. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
25. Apelanti su u razdoblju od 16. siječnja 2014. godine do 17. svibnja 2016. godine Općinskom sudu podnijeli tužbe protiv tužene radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
26. Osporenim presudama Općinskog suda obvezana je tužena da apelantima na ime novčanih potraživanja iz radnog odnosa isplati određene novčane iznose, bliže označene u izrekama presuda, te da im naknadi troškove parničnog postupka u novčanim iznosima, bliže označenim u izrekama presuda, sve sa zakonskim zateznim kamatama.
27. U obrazloženju presuda je, između ostalog, navedeno da je sud odluku o troškovima postupka donio na temelju čl. 383., 386., 387. i 396. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u Federaciji BiH, pravnog shvaćanja usvojenog na panelu za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti od 30. siječnja 2014. godine, te specificiranog troškovnika punomoćnika apelanata. Pri tome, Općinski sud je precizirao od čega se sastoje dosuđeni troškovi postupka.
28. Apelanti su u razdoblju od 9. siječnja 2015. godine do 25. veljače 2017. godine podnijeli žalbe protiv presuda prvostupanjskog suda u odnosu na odluke o troškovima postupka.
29. Osporenim odlukama Kantonalnog suda, između ostalog, odbijene su žalbe apelanata protiv prvostupanjskih presuda (u odnosu na troškove prijevoza na relaciji Ljubuški – Sarajevo – Ljubuški i troškove odsustva punomoćnika iz ureda).
30. U obrazloženju odluka Kantonalni sud je, između ostalog, ukazao da je odredbom članka 387. stavak (1) ZPP-a propisano da će pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Zatim je Kantonalni sud obrazložio da navedena odredba daje diskrecijsko ovlaštenje sudu da u svakom konkretnom slučaju cijeni koji su troškovi bili potrebni radi vođenja parnice. Konačno, zaključio je da su odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka kojima nisu priznati troškovi prijevoza na relaciji Ljubuški – Sarajevo
– Ljubuški i troškovi odsustva punomoćnika iz ureda pravilne i utemeljene na zakonu.
31. Osporenim rješenjima Vrhovnog suda odbačene su revizije apelanata izjavljene protiv odluka Kantonalnog suda.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
32. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također, apelanti su ukazali i na povredu prava iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (pravo na jednakost pred zakonom i pravo na rad), te povredu prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima. Apelanti su naveli da je drugostupanjski sud, pogrešno tumačeći odredbe članka 387. ZPP-a, odbio žalbe apelanata u dijelu koji se odnosi na troškove odsustva iz ureda i za korištenje osobnog automobila, koji su uredno specificirani i priloženi. Apelanti su naveli da su troškovi odsustva iz ureda za vrijeme putovanja predviđeni člankom 26. točka 5), a troškovi prijevoza člankom 31. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u Federaciji BiH. Nadalje, apelanti su ukazali da su redovni sudovi, u odnosu na troškove postupka, u određenim postupcima zauzimali različit stav od stava drugostupanjskog suda u ovim postupcima, te su se pozvali na Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 3310/14 od 27. listopada 2015. godine. Također, apelanti navode da se povreda prava na pravično suđenje ogleda u činjenici da su postupci pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom dugo trajali, tj. „šest“ godina, iako se odluka u konkretnim slučajevima „mogla i morala donijeti hitno“. Apelanti zbog povrede navedenih prava traže naknadu nematerijalne štete.
II.Odgovor na apelaciju
33. Kantonalni sud je naveo da apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu jer je odluke donio u skladu s važećim zakonskim propisima i da u cijelosti ostaje pri danim obrazloženjima. Predložio je da se apelacije odbace/odbiju.
34. Općinski sud je naveo da je u obrazloženju presuda dao jasne razloge o odluci o troškovima parničnog postupka, te da u postupcima donošenja prvostupanjskih odluka nisu povrijeđena prava apelanata na koja se pozivaju u apelacijama. Također je naveo da su apelacijski navodi koji se odnose na duljinu trajanja prvostupanjskih postupaka neutemeljeni i da ih kao takve treba odbaciti. Predložio je da se apelacije odbace/odbiju kao neutemeljene.
35. Tužena je u odgovorima na apelacije navela da su neutemeljeni navodi apelacija u svezi s određivanjem troškova postupka. Predložila je da Ustavni sud apelacije odbaci/odbije kao neutemeljene.
V.Relevantni propisi
36. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 387. stavak (1) (1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebiti radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebiti, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući pozorno sve okolnosti. Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
37. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 22/04 i 24/04). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Naknada po utrošenom satu Član 26. tačka 5) Advokat ima pravo da obračuna nagradu po utrošenom vremenu i to po 10 bodova za svako započeto pola sata, u sljedećim slučajevima:
5. Za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za odsustvo iz kancelarije za vrijeme putovanja i sl. ali najviše 8 sati dnevno.
XIV - NAKNADA TROŠKOVA
Član 31. st. (1), (2) i (4) Advokatu pripada naknada troškova za sve stvarne izdatke koji su bili potrebni za izvršenje povjerenih mu poslova.
Za obavljanje poslova izvan sjedišta advokatske kancelarije, advokatu pripada naknada putnih troškova za prevoz i dnevnica.
Za upotrebu vlastitog automobila, advokatu pripada nagrada od 35% važeće cijene benzina za svaki pređeni kilometar.
VI.Dopustivost Dopustivost u odnosu na navode o povredi odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredaba Opće deklaracije o ljudskim pravima
38. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija u odnosu na povrede odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredaba Opće deklaracije o ljudskim pravima Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnog suda.
39. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b)Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini Članak 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
40. Ustavni sud naglašava da je člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da Ustavni sud ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu. S obzirom na to da se apelanti pozivaju na povredu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine jer to nisu pitanja „koja su sadržana u ovom Ustavu“, u smislu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da Opća deklaracija o ljudskim pravima nije navedena u Ustavu Bosne i Hercegovine niti u Aneksu I. Ustava Bosne i Hercegovine kao dodatni sporazum o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, zbog čega Ustavni sud nije nadležan niti za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Opće deklaracije o ljudskim pravima.
41. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je u ovom dijelu apelacija odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
42. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
43. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
44. Ustavni sud zapaža da apelanti, između ostalog, osporavaju i rješenja Vrhovnog suda kojima su odbačene kao nedopuštene revizije koje su apelanti izjavili protiv određenih osporenih odluka Kantonalnog suda. Ustavni sud podsjeća da je u točki 19. ove odluke već konstatirao da su apelanti u predmetima (br. AP 681/21, AP 685/21, AP 1761/21 i AP 3354/21) prije podnošenja ovih apelacija podnosili apelacije protiv odluka Kantonalnog suda kojim su apelacije odbačene kao preuranjene. Osim toga, Ustavni sud, također, zapaža da su u trenutku podnošenja apelacija br. AP 1156/21, AP 1963/21, AP 2310/21, AP 2650/21, AP 3353/21, AP 3355/21 i AP 4454/21 predmeti bili na rješavanju po izjavljenim revizijama apelanata pred Vrhovnim sudom, te da su po okončanju postupka apelanti podnijeli apelacije br. AP 3595/21, AP 4448/21, AP 4447/21, AP 4468/21, AP 2244/22, AP 1247/22i AP2584/22 (uvidom u CMS utvrđeno je kada je zastupnik apelanata primio osporena rješenja Vrhovnog suda, te imajući u vidu datum podnošenja apelacija proizlazi da su navedene apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda). Međutim, s obzirom na to da u konkretnim slučajevima revizija nije bila djelotvoran pravni lijek, slijedi da su konačne odluke u osporenim postupcima odluke Kantonalnog suda kojima je meritorno odlučeno o troškovima postupka, pa će Ustavni sud navode apelanata ispitati u odnosu na odluke Kantonalnog suda.
U odnosu na predmete u kojima su prethodne apelacije odbačene kao preuranjene
45. Ustavni sud će kao relevantan datum podnošenja ovih apelacija uzeti u obzir datum kada su podnesene prethodne apelacije koje su odbačene kao preuranjene. S obzirom na to da je zastupnik apelanata osporene odluke Kantonalnog suda u predmetima br. AP 2676/20, AP 2678/20 i AP 2685/20 primio 15. lipnja 2020. godine i 4. srpnja 2020. godine, a navedene apelacije su podnesene 30. srpnja 2020. godine, te da je u predmetu broj AP 571/21 odluku Kantonalnog suda zastupnik apelanata primio 12. veljače 2021. godine, a navedena apelacija je podnesena 21. veljače 2021. godine, proizlazi da su apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen ovaj uvjet dopustivosti apelacije. U odnosu na preostale predmete
46. Nadalje, s obzirom na to da je zastupnik apelanata osporene konačne odluke Kantonalnog suda primio u predmetu broj AP 1156/21 12. ožujka 2021. godine, a apelacija je podnesena 8. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP 1963/21 28. svibnja 2021. godine, a apelacija je podnesena 5. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP 2310/21 19. lipnja 2021. godine, a apelacija je podnesena 29. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP 2650/21 16. srpnja 2021. godine, a apelacija je podnesena 23. srpnja 2021. godine, u predmetima br. AP 3353/21 i AP 3355/21 30. kolovoza 2021. godine, a apelacije su podnesene 25. rujna 2021. godine, te u predmetu broj AP 4454/21 3. prosinca 2021. godine, a apelacija je podnesena 28. prosinca 2021. godine, proizlazi da su navedene apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen ovaj uvjet dopustivosti apelacije.
47. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neutemeljene.
48. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
49. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje „u razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje
50. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
51. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
52. Ustavni sud podsjeća da se garancije iz članka 6. Europske konvencije primjenjuju na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obveza, ne isključujući faze postupka nakon presude u meritumu. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka mora se sagledavati kao nastavak parnice po glavnom pitanju i, shodno tome, kao dio „utvrđivanja građanskih prava i obveza“ (vidi Europski sud za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. rujna 1997. godine, Izvješća 1997-V., stavak 25. i dalje; u daljnjem tekstu: Europski sud). Iz navedenog je jasno vidljivo da se članak 6. primjenjuje u odnosu na troškove postupka bez obzira na to što ujedno nije osporen i glavni zahtjev, pa proizlazi da se u osporenim postupcima radilo o utvrđivanju građanskih prava i obveza apelanata, te su članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije primjenjivi na konkretne slučajeve.
U odnosu na osporene odluke
53. Ustavni sud zapaža da se suština apelacijskih navoda u pogledu povrede prava na pravično suđenje svodi na tvrdnje o proizvoljnoj primjeni odredaba ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, stavak 23.). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopćeno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. ožujka 2018. godine, stavak 150.). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska.
54. U konkretnim slučajevima, Ustavni sud zapaža da su Općinski i Kantonalni sud ukazali da se shodno odredbi članka 387. stavak (1) ZPP-a prilikom odlučivanja o troškovima postupka uzimaju u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice, te obrazložili zbog čega nisu dosuđeni troškovi odsustva punomoćnika iz ureda i troškovi za korištenje osobnog automobila, zaključujući da se radi o troškovima koji u konkretnom slučaju nisu bili potrebni. Shodno tome, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, nasuprot navodima apelanata, imali u vidu relevantne okolnosti konkretnih slučajeva, te dali jasne razloge kako u svezi s utvrđenim činjeničnim stanjem, tako i primjenom relevantnih pozitivnopravnih propisa na konkretne slučajeve. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, kao i vlastitu praksu povodom apelacija koje su za predmet imale troškove postupka u svezi s dolaskom punomoćnika izvan mjesta sjedišta suda (vidi, npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1398/14 od 11. siječnja 2017. godine, AP 3184/17 od 22. svibnja 2019. godine, kao i odluke o dopustivosti br. AP 2778/17 od 13. ožujka 2018. godine, AP 1886/19 od 17. prosinca 2019. godine, AP 57/21 od 3. veljače 2021. godine, odluke dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da obrazloženja Općinskog i Kantonalnoga suda nisu proizvoljna.
55. U odnosu na pozivanje apelanata na Odluku Ustavnog suda broj AP 3310/14, Ustavni sud primjećuje da je iste prigovore već razmatrao u brojnim odlukama kontinuirano ukazujući na stav u svezi s istim pravnim pitanjem iznesenim u Odluci o dopustivosti broj AP 5003/14 od 11. siječnja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud ponovno upućuje na obrazloženje iz točke 8. navedene odluke jer nema potrebe da isti stav ponavlja u brojnim odluka o istom pravnom pitanju.
56. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u odnosu na osporene odluke, neutemeljeni.
U odnosu na suđenje u razumnom roku
57. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I., stavak 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. ožujka 2021. godine, stavak 18.).
58. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja parničnih postupka razmatrati razdoblje od podnošenja tužbi Općinskom sudu (tijekom 2014. i 2016. godine) do donošenja odluka Kantonalnog suda (tijekom 2020. i 2021. godine) kao konačnih odluka ovim postupcima, dakle razdoblje od oko pet godina do šest godina i oko osam mjeseci.
59. U konkretnim slučajevima Ustavni sud zapaža da se radi o parničnim postupcima iz oblasti radnih odnosa, koji su kao takvi od većeg značaja za apelante i koji su po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenim predmetima. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na duljinu trajanja parničnih postupaka.
60. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da su postupci pred tim sudom trajali najdulje jednu godinu i oko šest mjeseci od podnošenja tužbe. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da su postupci pred tim sudom trajali od četiri godine i oko četiri mjeseca do pet godina i oko osam mjeseci. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovorima na apelacije nije ponudio obrazloženje kojim bi eventualno opravdao duljinu postupaka pred tim sudom. Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obvezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Imajući u vidu činjenicu da je žalbeni postupak trajao daleko dulje u odnosu na prvostupanjski postupak (pred kojim se provodi dokazni postupak), Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Europskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34., odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je postupanje Kantonalnog suda, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, u odlučujućoj mjeri doprinijelo ukupnoj duljini trajanja postupaka, a svoju pasivnost u dugom razdoblju Kantonalni sud nije na bilo koji način opravdao.
61. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina trajanja navedenih parničnih postupaka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
62. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine, svoju dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, te odredbe članka 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članka 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima treba isplatiti iznos od po 500,00 KM. Ove naknade dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
b)Pravo na imovinu
63. Apelanti smatraju da im je u postupku koji je okončan osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti tvrdnje o povredi tog prava, u suštini, temelje na istim navodima koje su istaknuli u svezi s pravom na pravično suđenje (proizvoljna primjena prava), koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima nema ništa na temelju čega bi se moglo zaključiti da je pravo apelanata na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.
VIII.Zaključak
64. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije imajući u vidu da su parnični postupci, koji su po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, trajali od oko pet godina do šest godina i oko osam mjeseci, od čega pred Kantonalnim sudom od četiri godine i oko četiri mjeseca do pet godina i oko osam mjeseci, pri čemu se taj sud u odgovorima na apelacije nije izjasnio u pogledu navoda o duljini trajanja postupaka.
65. Ustavni sud, nasuprot prethodnom, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale segmente prava na pravično suđenje, te prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u situaciji kada je Kantonalni sud u osporenim odlukama dao jasne razloge u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba (ZPP), u čemu Ustavni sud ne vidi proizvoljnost, a nema ništa na temelju čega bi se moglo zaključiti da je pravo apelanata na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su apelanti pružili dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
66. Na temelju članka 18. stavak (3) točka a), članka 59. st. (1), (2) i (3), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
67. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić