Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-169/21 („Vakufska direkcija Sarajevo“)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vlasničko-pravni odnosi
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 14
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 14
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-169/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2022. godine, u predmetu broj AP 169/21, rješavajući apelaciju „Vakufske direkcije Sarajevo“, na temelju članka 18. stavak (4), članka 57. stavak 2. točka a) te članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Vakufske direkcije Sarajevo“ podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 Dn 005005 20 Pž od 26. studenog 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. „Vakufska direkcija Sarajevo“ (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 18. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 Dn 005005 20 Pž od 26. studenog 2020. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-0-Dn-18-002201 do 2. kolovoza 2019. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 068-0-Dn-18-002201 od 2. kolovoza 2019. godine donesena je odluka o uspostavljanju zemljišnoknjižnog uloška u zemljišnoj knjizi (detaljnije označenom u dispozitivu rješenja). Zatim je određeno da se na temelju prijavnog lista upisuje u A list navedenog zemljišnoknjižnog uloška deset katastarskih čestica ukupne površine 11712 m , među kojima su i tri katastarske čestice u naravi „Groblje/Mezarje“ (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Također, navedenom odlukom je određeno da je na temelju članka 69. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK) na navedenim nekretninama u B listu uknjiženo pravo vlasništva u korist Grada Livna te je određeno da na spornim nekretninama nema tereta niti ograničenja.
3. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je zemljišnoknjižni ured tog suda, sukladno članku 88. stavak 2. ZZK, po službenoj dužnosti pokrenuo postupak uspostave zemljišne knjige za katastarsku općinu Podhum. Nakon toga je u smislu odredbe članka 67. ZZK najavljeno uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška javnim objavljivanjem u dva dnevna lista, u „Službenim novinama FBIH“ i „Službenom glasniku BiH“, te na oglasnoj ploči suda i radio stanicama. Tom objavom pozvane su sve osobe koje polažu pravo vlasništva ili neka druga prava na nekretninama, da u roku od 60 dana od dana najave, svoje pravo prijave i dokažu. Dalje je navedeno da u navedenom roku nitko nije prijavio svoje pravo na nekretninama iz izreke presude. Zatim, Općinski sud je naveo da je prilikom donošenja odluka izvršio uvid u posjedovni list (br. 466 K.O. Podhum) na temelju kojega je utvrđeno da je u katastarskoj evidenciji kao posjednik na parcelama upisana Općina Livno sa dijelom 1/1. Iz stanja u spisu proizlazi da je Općina Livno kao posjednik upisana nakon provedenog aerofotogrametrijskog snimanja. Općinski sud je zatim naveo da je nakon uvida u zemljišnoknjižni uložak (br. 127. k.o. SP Podhum Vržerale“) utvrđeno da je u odnosu na katastarske čestice koje su navedene u izreci rješenja, među kojima su i sporne nekretnine, upisano državno vlasništvo.
4. Dalje, Općinski sud je naveo da se sukladno odredbi članka 88. stavak 2. u svezi sa člankom
63. ZZK, zemljišnoknjižni postupak uspostave zemljišno knjižnog uloška provodi ukoliko se, između ostalog podneseni zahtjev odnosi na nekretnine za koje na temelju novog premjera nije moguće povezivanje pravnih odnosa sa dosadašnjim nekretninama. Za nekretnine za koje je proveden postupak novog uspostavljanja zemljišno knjižnog uloška, zemljišnoknjižni ured će sukladno odredbi članka 69. stavak 1. točka 1. i 2. ZZK u zemljišnu knjigu upisati kao vlasnika, odnosno nositelja nekog drugog prava, osobu za koju zemljišnoknjižni referent utvrdi da je vlasnik odnosno nositelj nekog drugog prava na nekretnini ili osobu čije vlasništvo, odnosno drugo stvarno pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnijim. Imajući u vidu da je Grad Livno kao posjednik upisan u katastarski operat od 1983. godine uspostavom aerofotogrametrijskog premjera, što su podaci katastarskog operata koji odgovaraju stvarnom stanju, odnosno predstavljaju posljednje stvarno stanje posjeda kako je to propisano člankom 64. stavak 1. toč. 1., 3., 10., 11. i 12. ZZK, onda se u svezi sa odredbom članka 89. dolazi do zaključka da je Grad Livno vlasnik sporne nekretnine, odnosno u svakom slučaju najvjerojatniji vlasnik.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 10 0 Dn 005005 20 Pž od 26. studenog 2020. godine, apelantičina žalba je djelomično uvažena i naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da izvrši zabilježbu protiv točnosti zemljišne knjige. U preostalom dijelu žalba je odbijena i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
6. Kantonalni sud je ponovio činjenična utvrđenja Općinskog suda te je zaključio da se prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke pravilno pozvao na odredbe članka 88. stavak 2. u svezi sa člankom 63. ZZK, te na odredbu članka 69. stavak 1. ZZK. Također, Kantonalni sud je naveo da se u žalbenom postupku uspostavljanja, zainteresirane osobe samo mogu zahtijevati da se zemljišnoknjižnom uredu naloži da izvrši zabilježbu protiv točnosti zemljišne knjige ili da poduzme brisanje. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je naveo da apelantica nije ponudila pouzdane podatke koji ukazuju na netočnost zemljišne knjige, pa nije udovoljeno žalbi u dijelu u kojemu je tražila da se zemljišnoknjižnom uredu naloži brisanje. Međutim, iz okolnosti na koje apelantica ukazuje proizlazi da je netočnost zemljišne knjige vjerojatna, zbog čega je njezina žalba djelomično uvažena i odlučeno je o upisu zabilježbe protiv točnosti zemljišne knjige. Naposljetku, Kantonalni sud je naveo da se donesenim odlukama ne dira u apelantičino pravo da u redovnom sudskom postupku, sukladno članku 68. ZZK, ostvari svoje pravo na spornoj nekretnini.
Apelacijski navodi
7. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
8. U obrazloženju apelacijskih navoda, apelantica ističe da je Općinski sud proveo prvostupanjski postupak uspostave zemljišnoknjižnog uloška a da o tome apelantica uopće nije bila upoznata, te da joj nije dostavljeno ni rješenje Općinskog suda. Apelantica dalje navodi da su sporne nekretnine sve u naravi groblje/mezarje. Na tim nekretninama je u z.k. ulošku broj 209. KO Podhum Vržerale u zemljišnoj knjizi bilo upisano vlasništvo Centralne vakufske mearifske zaklade u Sarajevu, čiji je pravni slijednik Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, odnosno apelantica. S obzirom na to, apelantica smatra da je prvostupanjski sud proizvoljno primijenio članak 69. ZZK jer je na temelju osporenih odluka kao vlasnik upisan Grad Livno, iako je tada u zemljišnim knjigama apelantica bila vlasnik spornih nekretnina. Prema apelantičinom mišljenju, neprihvatljivo je da nadležno tijelo utvrdi da nije vlasnik onaj tko je već upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, pogotovo ako treća osoba nije potkrijepila postojanje bilo kakvog pravnog osnova za prijenos prava vlasništva, a sud nije obrazložio zašto se apelant treba brisati iz zemljišnih knjiga. U tom pogledu, apelantica smatra da joj je bespravno oduzeta njena imovina. Također, apelantica ističe da se postavlja pitanje može li osnov za harmonizaciju biti upis u katastarskoj evidenciji ako on ne odgovara stvarnom stanju na terenu, jer iz zemljišne knjige proizlazi da se radi o muslimanskim grobljima koja se kao takva koriste i posjeduju više od 100 godina, što se može utvrditi na licu mjesta. U tom smislu apelantica ukazuje da je upis u zemljišnu knjigu utvrđen samo na temelju faktičkog upisa iz katastarske evidencije a da prethodno nije primijenjena odredba članka 9. ZZK kojom je propisano načelo povjerenja u zemljišnu knjigu, te članak 64. ZZK. Prema apelantičinom mišljenju, obrazloženje Kantonalnog suda je proturječno jer navodi da je netočnost zemljišne knjige vjerojatna, ali bez obzira na njenu netočnost nije došlo do poništenja rješenja niti do brisanja upisa, što ukazuje da je rješenje doneseno proizvoljno i da nije potkrijepljeno dokumentacijom koja bi ukazivala da su bilo koji od dokaza uzeti u razmatranje. Imajući u vidu navedeno, apelantica smatra da joj je osporenim odlukama, osim prava na imovinu, povrijeđeno i pravo na pravično suđenje i slobodan pristup sudu. Naposljetku, u odnosu na nediskriminaciju apelantica navodi da nije poznato je li se na sličan način oduzimala imovina od drugih vjerskih zajednica, što ukazuje na diskriminaciju prema Islamskoj zajednici i muslimanima, zbog čega smatra da je došlo do kršenja članka 14. Europske konvencije.
Relevantni propisi
9. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03 i 54/04, 32/19 - OUS FBiH, 94/20 - Rješenje US FBiH i 61/22) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
VIII - NOVO USPOSTAVLJANJE, ZAMJENA I POSTUPAK USPOSTAVLJANJA ZEMLJIŠNIH
KNJIGA
Članak 63.
Novo uspostavljanje i zamjena zemljišnih knjiga (1) Ukoliko zemljišna knjiga nije bila uspostavljena ili je zemljišna knjiga koja je prethodno postojala uništena, nestala ili oštećena, uslijediće po službenoj dužnosti uspostavljanje zemljišne knjige od strane zemljišnoknjižnog referenta a sukladno odredbama ovog zakona, a osobito sa odredbama iz članka 65.
(2) Ukoliko je dio zemljišne knjige uništen, izgubljen ili oštećen ili iz drugih razloga nedostaje dio zemljišne knjige, tada zemljišnoknjižni referent vrši njegovo uspostavljanje sukladno stavku 1. ovog članka.
(3) Utvrđivanje vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretnini vrši se rješenjem.
(4) Podatak u svezi s oznakom nekretnine uzima se iz službenog registra (katastra). Nekretnine se trebaju preuzimati i označavati sa podacima novog premjera.
Članak 64. stavak (1) toč. 1) i 4) Načelo službene provjere i istraživanja činjenica Radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretninama zemljišnoknjižni ured će po službenoj dužnosti poduzeti potrebne provjere i istraživanja i pribaviti odgovarajuće dokaze. Između ostalog, mogu se upotrijebiti slijedeći dokazi:
1. kopija aktuelnog katastarskog plana, 4. podaci iz zemljišne knjige, Članak 67.
Najava postupka uspostavljanja (1) Zemljišnoknjižni ured najavljuje javnim objavljivanjem da predstoji uspostavljanje (izrađivanje) zemljišnoknjižnog uloška.
(2) Najava se objavljuje oglašavanjem na oglasnoj tabli suda i objavljivanjem u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i u najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju u Bosni i Hercegovini.
(3) Najava mora sadržavati:
[...] 4) poziv osobama koje polažu pravo na priznavanje vlasništva ili drugog prava na nekretnini da to svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana najave podneskom u dva primjerka i to dokažu, jer u protivnom njihovo pravo neće biti uzeto u obzir prilikom uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška. Na zahtjev osoba koja na temelju prethodne rečenice tvrde da mogu zahtijevati određeno pravo, rok će se produžiti najmanje za 90 narednih dana, kako bi im se omogućilo pribavljanje potrebitih dokaza.
(4) Lica koja nisu bila u mogućnosti saznati za najavu postupka uspostavljanja imaju pravo u roku od 60 dana od dana saznanja za postupak uspostavljanja, ali najduže godinu dana od početka postupka uspostavljanja, prijaviti svoje vlasništvo ili neko drugo pravo na nekretnini, sukladno odredbi stavka 3. točka 4. (druga rečenica) ovog članka.
(5) Ako se zainteresirana osoba ne prijavi u tom roku, zemljišnoknjižni ured vrši uspostavljanje na temelju postojećih dokaza sukladno članku 64. ovog zakona.
Članak 68.
Pravni put nakon isteka roka Protekom rokova iz članka 67. ovog zakona zainteresirana osoba može ostvariti svoja prava u redovnom sudskom postupku.
Članak 69. stavak (1) i stavak (2) točka 3) Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik odnosno nositelj nekog drugog prava upisati:
1) osoba koja je od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrđena kao vlasnik odnosno nositelj nekog drugog prava na nekretnini sukladno odredbama ovog zakona, 2) osoba čije vlasništvo odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnijim.
(2) Prigodom uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška upisuju se ograničenja vlasništva i stvarna prava na tuđoj stvari:
(3) Ukoliko vlasnik nekretnine odnosno nositelj nekog drugog prava na nekretnini osporava prijavljeno ograničenje ili stvarno pravo ili drugo pravo i ukoliko osporavanje učini vjerojatnim, to će se zabilježiti u zemljišnu knjigu. Ukoliko se to ne dogodi postoji mogućnost podnošenja žalbe.
Članak 88.
Novi premjer (2) Ukoliko na osnovu novog premjera nije moguće povezivanje pravnih odnosa sa dosadašnjim nekretninama, ovi zemljišnoknjižni ulošci će se zatvoriti i u postupku uspostave, sukladno odredbama ovog zakona, uspostaviti novi.
10. Prilikom razmatranja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
11. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. veljače 2019. godine, stavak 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. travnja 2021. godine, stavak 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
14. Razmatrajući apelantičine navode o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, stavak 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. ožujka 2018. godine, stavak 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima.
15. Na temelju činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacijskih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe članka 88. stavak 2. u svezi sa člankom 63. ZZK, te na odredbu članka 69. stavak 1. ZZK, u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Razmatrajući apelantičine navode da nije sudjelovala u postupku izlaganja nekretnina, Ustavni sud zapaža da je riječ o sui generis postupku, čije je pokretanje objavljeno na više načina (službene novine, dnevni list, oglasna ploča suda i radio stanica), u kojemu su redoviti sudovi na temelju raspoloživih podataka iz zemljišnoknjižnih evidencija utvrdili čije je pravo vlasništva najvjerojatnije. Također, iz apelantičinih navoda i obrazloženja odluka redovitih sudova proizlazi da su parcele koje su za apelanticu sporne, bile upisane u dva zemljišnoknjižna uloška i to u jednom kao državno vlasništvo a u drugom kao vlasništvo „Centralne vakufske mearifske zaklade u Sarajevu“, pa je u takvim okolnostima potpuno jasno obrazloženje Kantonalnog suda da je netočnost zemljišne knjige vjerojatna, zbog čega je odlučeno o upisu zabilježbe protiv točnosti zemljišne knjige. Osim toga, u konkretnom slučaju je ukazano da apelantica, koja u ostavljenim rokovima nije prijavila svoja prava na spornim parcelama, može u smislu članka 68. ZZK, svoja prava ostvarivati u redovnom sudskom postupku, što upućuje na zaključak da je apelantici osiguran pravni put, odnosno postupak u kojemu može dokazati svoje pravo vlasništva na spornim parcelama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantičinog prava na pravično suđenje.
16. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njezino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slična činjenična i pravna pitanja, te da nije zaključio da postoji proizvoljnost u postupanju redovitih sudova koji su na temelju raspoloživih podataka u postupku izlaganja nekretnina utvrdili čije je pravo vlasništva najvjerojatnije (vidjeti, Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP 1524/20 od 16. prosinca 2021. godine broj AP 4317/21 od 9. veljače 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
17. Glede apelantičinih tvrdnji da joj je povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, koje apelantica dovodi u svezu sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud zapaža da apelantica, osim paušalnog navoda da je diskriminirana, nije dostavila bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati vjerojatnost diskriminacije po bilo kom osnovu navedenom u članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članku 14. Europske konvencije, odnosno da je drugačije tretirana u odnosu na druge osobe u istoj ili sličnoj situaciji, niti to proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Ovo tim prije što sama apelantica u apelaciji navodi da „[n]ije poznato je li se na sličan način oduzimala imovina od drugih vjerskih zajednica“. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o diskriminaciji paušalni, a eventualna proizvoljnost i diskriminacijska primjena zakona nisu očigledne. S obzirom navedeno, Ustavni sud smatra da su očigledno (prima facie) neutemeljeni i apelantičini navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi sa pravom na pravično suđenje iz članka II/3.e) i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
18. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić