Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3271/22 (S.K.)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3271/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. listopada 2022. godine, u predmetu broj AP-3271/22, rješavajući apelaciju S. K, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S.K.

protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 084692 22 Gž od 13. lipnja 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. S.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, kojeg zastupa Zahid Hadžić odvjetnik iz Visokog, podnio je 22. kolovoza 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 P 084692 22 Gž od 13. lipnja 2022. godine.

2. U postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi (Rudnik mrkog uglja RMU „Breza“ d.o.o.) na ime naknade štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je apelant tužbeni zahtjev za naknadu štete zasnovao na činjenici da je tuženi, baveći se opasnom djelatnošću iz oblasti rudarstva, usljed ranijih podzemnih radova i miniranja, nanio štetu na apelantovom stambenom objektu. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka rudarske struke, kojeg je pravilno ocijenio kao stručan i objektivan, utvrdio da se ispod apelantovog objekta nalaze stari podzemni rudarski radovi, koji su izvođeni 1947. godine. Zatim, na osnovu iskaza navedenog vještaka, utvrdio je da je apelantov objekat izgrađen u granicama „zaštitnog stuba“, te da se stoga, prije gradnje objekta, morala tražiti suglasnost – mišljenje rudarske organizacije. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da je apelant stambeni objekat izgradio prema uvjetima datim u urbanističkoj suglasnosti, te na osnovu rješenja o dozvoli gradnje nadležnog organa uprave od 4. kolovoza 1989. godine.

3. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je gradio u zoni gdje je dozvoljena gradnja, odnosno gdje je postojala postojala zakonska zabrana izvođenja radova tuženog. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je u toku postupka utvrđeno da apelant prije gradnje objekta nije tražio suglasnost – mišljenje rudarske organizacije za gradnju na eksploatacionom polju, niti je nadležni organ uprave zahtijevao to mišljenje prije izdavanja odobrenja za gradnju, u smislu članka 58. Zakona o rudarstvu. Po mišljenju Kantonalnog suda, pitanje odgovornosti za štetu prouzrokovanu izvođenjem rudarskih radova na objektima koji su izgrađeni na eksploatacionom polju, treba presuđivati prema tome da li je nadležni organ uprave u vrijeme izdavanja dozvole za gradnju znao ili mogao znati da se zahtjev investitora odnosi na građenje na eksploatacionom polju, čime je isključena odgovornost tuženog. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je apelant, postupajući suprotno odredbama Zakona o rudarstvu, preuzeo rizik za oštećenja na objektu koja su nastala usljed rudarskih radova. Budući da je izgradio objekat bez suglasnosti tuženog, sud je zakjučio da apelant nema pravo na naknadu štete od tuženog shodno odredbama članka 177. stavak 2. Zakona o obligacionim odnosima.

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da se osporena odluka zasniva na proizvoljnoj ocjeni dokaza i razlozima koji su kontradiktorni činjeničnim utvrđenjima, odnosno da nema uporište u provedenim dokazima i odredbama materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. veljače 2019. godine, stavak 32. i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. travnja 2021. godine, stavak 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u apelaciji, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacijskih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, dovodeći u vezu utvrđeno činjenično stanje sa relevantnim odredbama Zakona o rudarstvu i Zakona o obligacionim odnosima, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi dali jasne razloge u pogledu ocjene nalaza i mišljenja vještaka rudarske struke, te u vezi s tim utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, dok apelant, osim paušalnih navoda kojima osporava takve zaključke, nije ponudio bilo kakve relevantne argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je u provedenom postupku došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Stoga su i navodi o kršenju prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3271/22 (S.K.) | Sudska praksa | Aktio