Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1909/22 (A. J.)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Zakonito hapšenje po presudi suda
  • Krivični postupak
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1909/22

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1909/22, rješavajući apelaciju Adrijana Jurkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Adrijana Jurkovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 K 018084 22 Kž 9 od 24. marta 2022. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Adrijan Jurković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Hakalović, advokat iz Mostara, podnio je 28. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 K 018084 22 Kž 9 od 24. marta 2022. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 K 018084 21 K 2 od 14. marta 2022. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će apelanta odmah pustiti na slobodu ili mu odrediti zabranu približavanja određenim mjestima ili zabranu sastajanja sa određenim licima.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva Mostar (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore, koji su radi eventualnog izjašnjenja dostavljeni apelantu 26. jula 2022. godine. Apelant se nije izjasnio na dostavljene odgovore.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 K 018084 21 K od 14. marta 2022. godine apelantu je zbog krivičnog djela ubistva iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), u vezi sa čl. 28. i 32. KZFBiH, produžen pritvor za najduže još devet mjeseci, koji može trajati do 14. decembra 2022. godine ili do nove odluke suda.

5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Kantonalni sud apelanta proglasio krivim zbog krivičnog djela ubistva, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Imajući u vidu sve okolnosti od značaja za odluku o daljnjem trajanju pritvora apelantu, Kantonalni sud je smatrao da je produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka. Kantonalni sud je ukazao na okolnosti u vezi s izvršenjem krivičnog djela, pa je istakao da je apelant podstrekavanjem M. K. bio svjestan da može nastupiti zabranjena posljedica – usmrćivanje oštećenog, na što je pristao. Činjenjem takvih radnji na javnom mjestu gdje je bio prisutan veći broj lica (petak večer, frekventno vrijeme kada omladina izlazi), apelant je pokazao izrazitu drskost i upornost u činjenju krivičnog djela. Pored navedenog, Kantonalni sud je imao u vidu i sukobe između oštećenog i apelanta unazad dvije godine, koji su kritične prilike kulminirali. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je prilikom donošenja odluke o produženju pritvora uzeo u obzir i karakteristike apelantove ličnosti, pa je naveo ranije presude koje se odnose na apelanta, krivična djela za koja je osuđen i izrečene kazne. Kantonalni sud je naveo da ranije izrečene krivičnopravne sankcije očigledno nisu utjecale na apelanta da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja. Također, sud je ukazao da je iz ranijih presuda vidljivo da je apelant činio sve teža i teža krivična djela, i to takva u kojima se izražava nasilje ili je nasilje dio obilježja djela. Kantonalni sud je naveo da na drskost u apelantovom protupravnom ponašanju ukazuje i okolnost proistekla iz iskaza svjedoka N. N., svjedoka – očevica, koji je opisao događaj s apelantom i naveo da zbog apelantovog ponašanja prema njemu osjeća strah za svoj život. Kantonalni sud je istakao da sve navedene karakteristike apelantove ličnosti ne ukazuju da će se krivični postupak neometano nastaviti njegovim puštanjem na slobodu, i to u malu sredinu kakva je Čapljina, pa je zaključio da je daljnje trajanje pritvora neophodno.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 07 0 K 018084 22 Kž 9 od 24. marta 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv prvostepenog rješenja. Vrhovni sud je zaključio da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostepeni sud dao jasne i konkretne razloge za produženje pritvora apelantu. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da apelantovom žalbom nisu osporeni razlozi koje je prvostepeni sud naveo u pobijanom rješenju i zbog kojih je pritvor produžen, te da stoga nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost tog rješenja. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

7. Apelant ukazuje na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant se poziva na član 152. ZKP-a i ukazuje da u obrazloženju rješenja nedostaju razlozi zbog kojih je pritvor produžen, odnosno razlozi zbog kojih je „neophodan za daljnje vođenje postupka“. Apelant navodi da je prvostepenom presudom proglašen krivim i „preostalo je još samo da Vrhovni sud razmotri žalbu“. Također, apelant ukazuje da je isto rješenje donijeto prije godinu dana (nakon što je Kantonalni sud donio presudu kojom je apelanta proglasio krivim, pa je ta presuda ukinuta po žalbi), što ukazuje, kako navodi, na proizvoljnost u odlučivanju, „što je nedopušteno, a što je isticao u žalbi“. Dalje, ističe da je Vrhovni sud naveo da je prvostepeni sud dao jasne i konkretne razloge za produženje pritvora, iako „takvih razloga nema u rješenju“. Apelant ukazuje i da je skoro dvije trećine izrečene kazne u pritvoru, te da tako dugo držanje u pritvoru, bez valjanih razloga, predstavlja kršenje člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Apelant je također tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kako je to već navedeno, zato što „ne postoje razlozi za pritvor“ ili da mu se izreknu mjere zabrane posjećivanja određenih mjesta ili sastajanja s određenim licima.

II.Odgovor na apelaciju

8. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. Vrhovni sud je naveo da se prvostepeni sud pozvao na činjenice i okolnosti koje ukazuju na neophodnost produženja pritvora apelantu radi neometanog vođenja krivičnog postupka, što je podržao i Vrhovni sud. Također je navedeno da apelantovom žalbom nije bila dovedena u pitanje pravilnost prvostepenog rješenja.

9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelacija paušalna, da apelantovi navodi ne ukazuju da su mu povrijeđena prava na koja se poziva. Prema mišljenju Kantonalnog suda, osporena rješenja sadrže dovoljne i jasne razloge. U odnosu na apelantov navod da su rješenja „proizvoljna“ zato što su „skoro identična rješenju od prije godinu dana“, Kantonalni sud upućuje na Odluku Ustavnog suda broj AP 1262/21. Kantonalni sud je naveo da je potpuno isključeno da je pobijano rješenje bez kriterija, bez ocjene ili samovoljno. Naime, razlozi za produženje pritvora su ostali isti, ali su dovoljno obrazloženi.

10. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo je navelo da su sudovi donijeli rješenja na osnovu pravilne ocjene svih okolnosti, kako načina izvršenja krivičnog djela tako i apelantove ličnosti, a mjerama zabrane se ne bi ostvarili uvjeti za pravosnažno okončanje postupka.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 152.

Pritvor poslije izricanja presude (1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, sud može optuženom odrediti odnosno produžiti pritvor, ako je to neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za izvršenje krivičnog djela, odnosno ličnost počinioca. U ovim slučajevima donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

[…] (3) Poslije izricanja prvostepene presude pritvor može trajati najduže još devet mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda preinačuje ili potvrđuje, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Ako u roku od devet mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida, pritvor može trajati najduže još jednu godinu od izricanja drugostepene odluke. Izuzetno, u složenim predmetima i iz važnih razloga odlukom vijeća pritvor se može produžiti za još najduže šest mjeseci.

[…] VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Vrhovnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 30. marta 2022. godine, a apelacija je podnesena 28. maja 2022. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.

17. U vezi s navedenim, Ustavni sud najprije ukazuje da su osporena rješenja o produženju pritvora apelantu i da se svi navodi odnose na navodni nedostatak razloga o takvoj odluci. Ustavni sud primjećuje da se apelant nalazi u pritvoru, te će stoga apelaciju ispitati samo u okviru navoda prava na ličnu slobodu i sigurnost. Dalje, apelant ukazuje na povredu prava iz člana 5. stav 1. tačka

c) Evropske konvencije. Međutim, kako se radi o pritvoru koji je produžen nakon izricanja prvostepene presude, apelantovi navodi mogu se ispitati samo u okviru člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije.

18. Član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

19. Član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1 Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

a)u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda;

20. Ustavni sud napominje da je u Odluci broj AP 1262/21 (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu od 23. juna 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) ispitao rješenja o produženju pritvora apelantu koja su bila donijeta nakon što je prvostepeni sud donio nepravosnažnu presudu i apelanta proglasio krivim, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

21. S obzirom na to da se radi o istoj situaciji kao i u vrijeme donošenja Odluke broj AP 1262/21, Ustavni sud neće ponavljati stavove iznijete u navedenoj odluci, već se u svemu poziva na dato obrazloženje u toj odluci (ibid., tačka 35). Ukratko, Ustavni sud akcentira da je apelantova situacija takva da postoji prvostepena presuda kojom je proglašen krivim, a da član 5. stav 1. tačka

a) Evropske konvencije „zahtijeva presudu suda“ (ne i njenu pravosnažnost) kao osnov za pritvor.

22. Dalje, Ustavni sud napominje da se određivanje, odnosno produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude više striktno ne vezuje za postojanje razloga za pritvor propisanih u članu 146. stav 1. tač. a), c) i d) ZKP-a. Ovdje se radi o novoj vrsti pritvora koju razlikuje domaći zakon, zbog nove faze postupka, kao i Evropska konvencija (koja pravi razliku između osnova iz tačke a) i tačke c) stava 1. člana 5. Uvjet za određivanje pritvora jeste da je izrečena presuda kojom se optuženi proglašava krivim i da je izrečena kazna zatvora. Domaći zakon zahtijeva da je određivanje/produženje pritvora „neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka“.

23. U konkretnom slučaju sudovi su odluku o neophodnosti produženja pritvora apelantu nakon izricanja prvostepene presude donijeli zbog okolnosti u vezi s izvršenjem krivičnog djela i karakteristika apelantove ličnosti. Dalje, sud je ukazao na činjenicu da je apelant prvostepenom presudom nepravosnažno osuđen na kaznu zatvora zbog podstrekavanja na krivično djelo ubistva koje je pokušano, dakle nasilnog krivičnog djela koje je počinjeno, kako je utvrđeno, uz iskazanu drskost i naročitu upornost. Također, sudovi su ocijenili da je apelant ranije, u više navrata, osuđivan za krivična djela koja sadrže elemente nasilja. Pri tome, sud je naveo da su krivična djela koja je apelant u kontinuitetu činio bila sve teža i teža. Također je ukazano i na svjedočenje svjedoka N. N. koji je izjavio da osjeća strah zbog apelantovog ponašanja prema njemu. Navedene činjenice i okolnosti sudovi su ocijenili u međusobnoj povezanosti i zaključili da te okolnosti opravdavaju produženje pritvora kako bi se krivični postupak uspješno okončao.

24. Ustavni sud stoga smatra da su sudovi u konkretnom slučaju obrazložili pritvorske razloge detaljno i na način koji Ustavni sud ne može dovesti do zaključka da je takva odluka donesena proizvoljno i bez odgovarajućeg obrazloženja.

25. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije kada je rješenje o produženju pritvora donijeto nakon izricanja prvostepene presude kojom je apelant proglašen krivim i izrečena mu kazna zatvora, a odredba člana 152. ZKP-a predviđa takvu mogućnost, pri čemu je sud dao obrazloženje za produženje pritvora koje ne ukazuje da je bilo proizvoljnosti u lišavanju slobode.

27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1909/22 (A. J.) | Sudska praksa | Aktio