Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1986/22 (D. Š.)
Odluka donesena 02. 11. 2022.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1986/22
Apelacija
Odluka o meritumu
02. 11. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1986/22, rješavajući apelaciju Dragana Šojića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Dragana Šojića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 042903 22 Kž od 8. juna 2022. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragan Šojić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragiša Jokić, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnio je 3. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 042903 22 Kv od 28. maja 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1986/22.
2. Isti apelant, kojeg zastupa isti advokat, podnio je 15. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 042903 22 Kž od 8. juna 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 2191/22. godine. Apelant je dopisom od 29. juna 2022. godine obavijestio Ustavni sud da je predmetna apelacija broj AP 2191/22 „dopuna apelacije“ broj AP 1986/22.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da se radi o istom apelantu, kao i da je u pitanju jedinstveni postupak u kojem su donijeta osporena rješenja, Ustavni sud je odlučio, u skladu sa članom 32. Pravila Ustavnog suda, da spoji apelacije i donese odluku pod brojem AP 1986/22.
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore, koji su poslati apelantu radi eventualnog izjašnjenja 25. augusta 2022. i 13. i 14. septembra 2022. godine. Apelant se izjasnio 30. augusta i 13. septembra 2022. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Osporeno rješenje iz apelacije broj AP 1968/22
6. Sud BiH je donio Rješenje broj S1 2 K 042903 22 Kv od 28. maja 2022. godine kojim je uvažio žalbu Tužilaštva izjavljenu protiv rješenja Suda BiH od 25. maja 2022. godine te je pobijano rješenje preinačio tako što je apelantu odredio pritvor. Pritvor je određen na period od najduže mjesec dana od dana lišenja slobode iz razloga propisanih članom 132. stav 1. tač. a) i b) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP).
7. U rješenju je navedeno da je dostavljen veliki broj dokaza koji potkrepljuju osnovanu sumnju za odlučivanje o mjeri pritvora u istrazi koja se vodi u ovom postupku. Analizom dostavljenih dokaza (izjave svjedoka, uvid u evidenciju prelaska državne granice i drugih) u vrijeme dok je apelant bio na čelu Službe za zajedničke poslove institucija BiH bilo je vidljivo da dokazi upućuju na postojanje osnovane sumnje da je apelant prekršio odredbe Pravilnika o uvjetima nabavke i načinu korištenja službenih vozila (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Apelant je, kako je navedeno, „skoro svakog četvrtka“ u prethodne četiri godine evidentiran na granici između BiH i Srbije i Crne Gore u službenom automobilu koji je koristio u privatne svrhe radi posjete porodici. U evidenciji prisustva na radnom mjestu apelantovo odsustvo se vodilo kao redovan rad ili godišnji odmor. Iz dostavljenih putnih naloga, ali i iskaza svjedoka, proizlazi da nije naznačena relacija na koju apelant ide službenim vozilom, kao i da je prešao mnogo veći broj kilometara od onog koji je naveden na putnim nalozima. U putne naloge apelant je fiktivno unosio određene relacije unutar BiH s ciljem pokušaja pravdanja veće kilometraže. Sud BiH je istakao da je Pravilnikom reguliran način korištenja službenog vozila koje se može koristiti samo za izvršenje zadatka u okviru službe.
8. Sud je također smatrao neosnovanim navod da nije dostavljen nijedan relevantan dokaz da se radi o pribavljenoj imovinskoj koristi u iznosu koji prelazi 50.000,00 KM, pa je naveo u čemu se korist sastoji. U rješenju je ukazano na broj prelazaka državne granice i putnih naloga za službeno vozilo, kao i da se korištenjem službenog vozila u privatne svrhe stvara obaveza obračuna poreza na dohodak, kako to propisuje Zakon o porezu na dohodak Republike Srpske. Prema stavu Suda BiH, iz dostavljenih dokaza dalje proizlazi postojanje osnovane sumnje da je apelant potpisivao odluke bez konsenzusa oba zamjenika, suprotno odredbi člana 12. stav 7. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji Službe za zajedničke poslove institucija BiH. Također je ukazano i na neka svjedočenja iz kojih proizlazi da se apelant raspitivao šta su svjedoci izjavili, za broj telefona inspektora i drugo.
9. U nastavku obrazloženja rješenja o određivanju pritvora dati su razlozi za postojanje posebnih razloga iz člana 132. stav 1. tač. a) i b) ZKP-a.
Rješenje osporeno apelacijom broj AP 2196/22
10. Sud BiH je donio Rješenje broj S1 2 k 042903 22 Kž od 8. juna 2022. godine kojim je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 28. maja 2022. godine. Sud BiH je naveo da je apelant isticao da se Tužilaštvo nije jasno odredilo u pogledu radnji i krivičnog djela koji mu se stavljaju na teret. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da prihvaća zaključke iz pobijanog rješenja kao pravilne. Naime, sud je utvrdio da je iz prijedloga za određivanje pritvora jasno da se apelantu stavlja na teret krivično djelo iz člana 220. stav 3. i iz člana 221. stav 3. KZ-a, za koje radnje se sumnjiči, kao i na kojim dokazima se zasnivaju činjenice u prijedlogu, što je dalje obrazloženo. Svi dostavljeni dokazi, kako je dalje obrazloženo, upućuju na sumnju da je apelant vršio radnje koje čine bitne elemente najmanje krivičnog djela zloupotrebe položaja iz člana 220. KZBiH (osnovni oblik), a na dispoziciji Tužilaštva je kako će u konačnici kvalificirati radnje koje su apelantu stavljene na teret. Prema stavu Suda BiH, u vrijeme donošenja rješenja postojalo je dovoljno dokaza koji su zadovoljavali nivo dokazanosti osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo za koje se sumnjiči.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
11. Apelant je u apelaciji broj AP 1968/22 ukazao ne povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, kao i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant navodi da je žalba Tužilaštva ustvari bila preciziranje prijedloga za određivanje pritvora. Apelant, dalje, ukazuje da, i pored preciziranja i dostavljanja novih dokaza, u žalbi nije određeno krivično djelo kao uvjet za određivanje pritvora. Apelant ističe da nema opisa djela, niti pravne kvalifikacije krivičnog djela. Problematizira kao neprihvatljiv i pogrešan stav Suda BiH da u odluci ili prijedlogu za pritvor ne mora postojati opis krivičnog djela. Apelant upućuje na krivična djela s blanketnom normom, te ukazuje da u konkretnom predmetu „sve nedostaje“ (opis radnje i vankrivični propis). Apelant navodi da mu je pritvor određen jer je prekršio Pravilnik, a da to nije razlog za određivanje pritvora.
12. U apelaciji broj AP 2191/22 apelant je ukazao na povredu prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6. i 13. Evropske konvencije, kao i člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, osporava odluku suda koja je donijeta po žalbi. Pri tome, akcentira dio odluke u kojem je navedeno da su prigovori odbrane bili izneseni i u žalbi povodom koje je donijeto osporeno rješenje. Apelant navodi da je podnio odgovor na žalbu, ali da odgovor nije stigao u roku. Dalje navodi da, iako je apelantovu žalbu Sud BiH smatrao dopuštenom, suštinski o žalbi nije odlučeno. Apelant insistira da nema krivičnog djela u odnosu na koje bi postojala osnovana sumnja.
II.Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju broj AP 1968/22 Sud BiH navodi da je apelacija neosnovana i predlaže da se ona odbije.
14. Tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju broj AP 1968/22 navelo da je apelacija nedopuštena jer apelant prije podnošenja apelacije nije iscrpio sve domaće pravne lijekove. Ipak, opreza radi, Tužilaštvo je navelo da je apelant obaviješten za koje se krivično djelo tereti i o osnovama sumnje, kao i da rješenje Suda BiH sadrži sve elemente propisane odredbama ZKP-a.
15. U odgovoru na apelaciju broj AP 2191/22 Sud BiH je ukazao da su isti prigovori bili istaknuti i u žalbi povodom koje je i doneseno pobijano rješenje, te da ostaje pri argumentaciji iz osporenog rješenja. Radnje za koje se apelant sumnjiči upućuju na sumnju da je apelant izvršio radnje koje zadovoljavaju bitne elemente krivičnog djela zloupotrebe. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
16. Tužilaštvo je istaklo da je apelacija broj AP 2191/22 neosnovana.
17. U izjašnjenju na dostavljene odgovore na apelaciju broj AP 1968/22 apelant je, u suštini, naveo da je apelacija bila dopuštena, jer je u pouci o pravnom lijeku navedeno da nema pravo na žalbu. Dalje je ponovio ono što je kasnije iznio u apelaciji broj AP 2191/22. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju broj AP 2191/22 apelant je naveo da su navodi Suda BiH u odgovoru na apelaciju neosnovani i da potvrđuju navode iz apelacije.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 132. stav 1. tač. a) i b) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud ukazuje da je apelacija broj AP 1968/22 podnijeta protiv rješenja Suda BiH od 28. maja 2022. godine, u kojem je u pouci o pravnom lijeku navedeno da žalba nije dozvoljena, te je u momentu podnošenja apelacije to bilo konačno rješenje. Apelacija je podnesena 3. juna 2022. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Nakon toga, s obzirom na to da je apelant ipak izjavio žalbu protiv rješenja od 28. maja 2022. godine, Sud BiH je donio rješenje od 8. juna 2022. godine u kojem je zaključio da je žalba dopuštena. Apelant je protiv tog, konačnog rješenja izjavio apelaciju broj AP 2191/22. Apelacija je podnesena 15. juna 2022. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su mu njima povrijeđena prava iz člana II/3.d) i
e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6. i 13. Evropske konvencije, kao i član 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud primjećuje da su apelacijama osporena rješenja kojima je apelantu određen pritvor, kao i rješenje kojim je odbijena apelantova žalba protiv tog rješenja. Stoga će Ustavni sud sve navode iz apelacije ispitati samo s aspekta garancija koje pruža član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
25. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
26. Apelant osporava da postoji osnovana sumnja kao opći element za određivanje pritvora, dok posebne pritvorske razloge ne osporava. Ustavni sud podsjeća da postojanje osnovane sumnje pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija na osnovu kojih će, kako je Evropski sud ukazao, objektivni posmatrač zaključiti da je lice koje je u pitanju moglo počiniti krivično djelo za koje se tereti (vidi Evropski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. augusta 1990. godine, serija A, broj 182, tač. 32–34, Mehmet Hasan Altan protiv Turske, presuda od 20. marta 2018. godine, predstavka broj 13237/17, tačka 124, i Başer i Özçelik protiv Turske, presuda od 22. septembra 2022. godine, predstavka br. 30694/15 i 30803/15, tačka 187).
27. Ustavni sud zapaža da je Sud BiH u rješenju ukazao da se pitanje postojanja osnovane sumnje rješava slobodnom ocjenom dokaza. Također je navedeno da je za prijedlog o određivanju pritvora dovoljno da se osumnjičenom stavi do znanja koje mu se zabranjeno postupanje stavlja na teret, što je u konkretnom predmetu učinjeno, kao i da sud nije vezan pravnom kvalifikacijom iz prijedloga za određivanje pritvora. U pogledu postojanja osnovane sumnje, Sud BiH se pozvao na iskaze svjedoka i materijalnu dokumentaciju, te je opisao radnje koje je apelant preduzeo. Prema mišljenju Ustavnog suda, redovni sud je dao dovoljno i jasno obrazloženje o apelantovim radnjama, pa se ne mogu prihvatiti kao osnovane tvrdnje o nepostojanju općeg razloga za pritvor.
28. Apelant navodi da Sud BiH nije suštinski ispitao njegovu žalbu, ali ove navode Ustavni sud ne može prihvatiti. Iz obrazloženja rješenja kojim je odlučeno o žalbi jasno proizlazi da je sud ukazao na apelantove navode istaknute u žalbi, kao i da se složio sa zaključcima iz osporenog rješenja od 28. maja 2022. godine u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na elemente krivičnog djela za koje se apelant sumnjiči. Apelantovo nezadovoljstvo odlukom kojom je njegova žalba odbijena ne otvara pitanje garancija iz člana 5. Evropske konvencije da se odluka o pritvoru preispita zato što navedeno rješenje sadrži dovoljne i jasne razloge o toj odluci.
29. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije u situaciji kada je redovni sud u dva sudska vijeća zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela kako je navedeno u osporenim rješenjima, pozivajući se na relevantne dokaze, za šta je dato dovoljno i jasno obrazloženje koje apelant ničim nije doveo u pitanje.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u. dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić