Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3352/22 (H. D.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3352/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine u predmetu broj AP-3352/22, rješavajući zahtjev Hajriza Dogloda za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Hajriza Dogloda za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Hajriz Doglod (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija – Advokati Ramo Ajkić i Denis Ajkić iz Zenice, podnio je 27. augusta 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 06 0 K 013676 22 Kž 2 od 28. juna 2022. godine i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 K 013676 21 K 2 od 15. decembra 2021. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom se odlaže izvršenje pravomoćne presude Kantonalnog suda u novom Travniku broj 06 0 K 013676 21 K 2 od 15. decembra 2021. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda od 15. decembra 2021. godine apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Kaznenog zakona SFRJ, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci. Presudom Vrhovnog suda od 28. juna 2022. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da optužba nije potkrijepljena pouzdanim i uvjerljivim dokazima koji bi nesumnjivo doveli u vezu smrt oštećenog sa apelantovim radnjama, te da u obrazloženju prvostupanjske presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama niti da je ocjena dokaza nije bila pravilna.
4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
5. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navede u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
6. Dalje, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji.
7. Ispitujući apelantov zahtjev, Ustavni sud zapaža da apelant nije ponudio takve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Naime, apelantovi navodi se zasnivaju na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji, što u okolnostima konkretnog slučaja ne može predstavljati dovoljnu osnovu i razlog za uvažavanje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, budući da apelant nije ponudio Ustavnom sudu dovoljne argumente i dokaze koji ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić