Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2268/22 (D.S. i drugi)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2268/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2268/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli D. S. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
D. S. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 Rs 019358 20 Rsž od 16. maja 2022. godine;
S. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 Rs 019357 20 Rsž od 16. maja 2022. godine;
I. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 Rs
019355 20 Rsž od 16. maja 2022. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2268/22
1. D. S. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tomislavgrada, koju zastupa Frano Baković advokat iz Tomislavgrada, podnijela je 14. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 2 Rs 019358 20 Rsž od 16. maja 2022. godine.
2. AP-2269/22
2. S. K. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tomislavgrada, koju zastupa Frano Baković advokat iz Tomislavgrada, podnijela je 14. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 2 Rs 019357 20 Rsž od 16. maja 2022. godine.
3. AP-2270/22
3. I. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Frano Baković advokat iz Tomislavgrada, podnio je 14. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 2 Rs 019355 20 Rsž od 16. maja 2022. godine.
Činjenice predmeta
4. Prvostepenim presudama obavezana je tužena (Osnovna škola „Ivan Mažuranić“ Tomislavgrad) da apelantima, na ime razlike mjesečne osnovne plate, isplati određene novčane iznose za 2015., 2016. i 2017. godinu, sve sa zakonskim zateznim kamatama.
5. Drugostepenim presudama uvažene su žalbe tužene i preinačene prvostepene presude tako što su tužbeni zahtjevi apelanata odbijeni kao neosnovani. U obrazloženju osporenih presuda Kantonalni sud je naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno da su apelanti sa tuženom, 2000. godine, zaključili ugovore o radu na neodređeno vrijeme i da prema tim ugovorima o radu apelanti obavljaju poslove nastavnika razredne nastave, te da posjeduju višu stručnu spremu. Kantonalni sud je također ukazao da je članom 10. navedenih ugovora o radu određeno da će se uposleniku plata isplaćivati prema propisima kantona kojima se regulišu plate za korisnike budžeta, kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu tužene (u daljnjem tekstu: Pravilnik). U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da su osnovani žalbeni navodi tužene da prvostepeni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbene zahtjeve apelanata. Naime, odredbama člana 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) propisano je da se vrednovanje poslova uposlenika u osnovnoj školi utvrđuje određivanjem koeficijenta koji se množi s osnovicom i tako utvrđuje osnovna plata. Odredbama člana 69. Pravilnika propisano je da se osnovna plata zaposlenika utvrđuje kao proizvod koeficijenta složenosti poslova koje zaposlenik obavlja (platnog razreda) i utvrđene osnovice za platu. Članom
2. Odluke o utvrđivanju platnih razreda i koeficijenata za plate zaposlenika u osnovnim školama Kantona 10 (u daljnjem tekstu: Odluka) propisano je deset platnih razreda u zavisnosti od stepena školske spreme, pri čemu je članom 3. stav (2) Odluke propisano da se uposlenici koji imaju višu stručnu spremu razvrstavaju u V platni razred sa pripadajućim koeficijentom od 2,40. Prema tome, Kantonalni sud je naveo da su pravilno plate apelanata, kao nastavnika razredne nastave sa višom stručnom spremom, u smislu navedenih odredaba Odluke, razvrstane u V platni razred sa pripadajućim koeficijentom od 2,40. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da su neosnovani navodi apelanata da su diskriminisani u odnosu na druge zaposlenike tužene koji obavljaju poslove iste složenosti kao i apelanti, ali sa visokom stručnom spremom, te kojima je utvrđen koeficijent od 2,60 jer je apelantima, kao i drugim zaposlenicima, koeficijent utvrđen na osnovu stepena stručne spreme.
6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2268/22.
7. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili tokom parničnih postupaka, a naročito ističu da je Kantonalni sud pogrešno primijenio relevantne odredbe Pravilnika kada je zaključio da se obračun plate vrši prema kriterijumu školske spreme, a ne prema složenosti poslova koje apelanti obavljaju. U vezi s tim, apelanti navode da su diskriminisani u odnosu na druge zaposlenike tužene koji obavljaju poslove iste složenosti kao i apelanti, ali sa visokom stručnom spremom, te kojima je utvrđen viši koeficijent od 2,60.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u osporenim odlukama odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluke. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, dovodeći u vezu ugovore o radu sa relevantnim odredbama Kolektivnog ugovora, Pravilnika i Odluke, dao jasne razloge za svoj zaključak o neosnovanosti zahtjeva apelanata za isplatu plate po višem koeficijentu od onog u koji su razvrstani prema stepenu školske spreme koju posjeduju, pa takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da su u provedenim postupcima prekršene neke procesne garancije iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanata. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava apelanata na pravično suđenje. Osim toga, apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u pojedinačnim apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Stoga, Ustavni sud smatra da su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu također očigledno (prima facie) neosnovani.
12. U odnosu na navode apelanta kojima ukazuju na diskriminaciju, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u svojim odlukama odlučio o identičnim tvrdnjama apelanata, a da apelanti nisu u apelacijama naveli ništa čime bi te svoje navode učinili vjerovatnim. Stoga su i ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić