Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2153/22 (V.I.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2153/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2153/22, rješavajući apelaciju koju je podnio V. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio V. I.
protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 Pr 053479 21 Pžp od 30. marta 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. V. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Dragan Stanišić advokat iz Banjaluke, podnio je 9. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 Pr 053479 21 Pžp od 30. marta 2022. godine i Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 Pr 053479 21 Pr od 11. oktobra 2021. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda od 11. oktobra 2021. godine apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 61. stav (1) tačka 2) Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, te mu je izrečena uslovna osuda kako je to detaljno navedeno u izreci prvostepenog rješenja. Apelant je obavezan da plati paušalni iznos troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 KM.
3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je, na osnovu nalaza dva vještaka saobraćajne struke (Ž. B. i S. J.) i izjava svjedoka (K. O. i N. O.), nesporno utvrdio da je vozač vozila „BMW“ započeo preticanje prije apelanta koji je preticanje započeo kada je navedeno vozilo već u cijelosti bilo u preticajnoj traci. Osnovni sud je pri tome istakao da iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka proizlazi da je apelantova preglednost u trenutku kada je započeo radnju preticanja bila dovoljna da, pogledom u retrovizore, uoči vozilo „BMW“ koje je već počelo preticanje. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da su u konkretnom slučaju ostvarena zakonska obilježja prekršaja iz člana 61. stav (1) tačka 2) Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (u daljnjem tekstu: ZOBS) kojima je propisano da vozač ne smije vozilom početi preticanje ili obilaženje ako je vozač koji se kreće iza njega počeo preticanje. U odnosu na odluku o troškovima postupka Osnovni sud je naveo da je, na osnovu člana 99. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, u vezi sa članom 105. stav (3) Zakona o prekršajima, te na osnovu člana 32. u vezi sa članom 40. Uredbe o naknadi troškova u krivičnom postupku, kojom je propisan paušal u rasponu od 150,00 KM do 2.000,00 KM, obavezao apelanta da plati paušalni iznos troškova od 150,00 KM. Pri tome je Osnovni sud imao u vidu dužinu trajanja i složenost prekršajnog postupka, kao i imovinske prilike apelanta.
4. Rješenjem Okružnog suda od 30. marta 2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branioca. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da neopravdano apelantov branilac insistira na tvrdnji da je jedini uzrok saobraćajne nezgode činjenica da je vozač vozila „BMW“ započeo preticanje u trenutku kada je za njega nesporno važila zabrana preticanja. Naime, Okružni sud je istakao da do konkretne saobraćajne nezgode ne bi ni došlo da je apelant odustao od namjeravanog preticanja, budući da je, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, imao mogućnost da pogledom u retrovizore uoči vozilo koje je već otpočelo preticanje. Prema tome, Okružni sud je, pozivajući se na odredbe člana 61. stav (1) tačka 2) Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, zaključio da je u konkretnom slučaju prelazak apelantovog vozila na zauzetu lijevu polovinu kolovoza izazvao opasnu situaciju u saobraćaju koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom konkretne saobraćajne nezgode.
5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također navodi da je u konkretnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te se poziva na povredu prava iz člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (zabrana diskriminacije). Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je isticao u postupku pred redovnim sudovima, a naročito ističe da su redovni sudovi zanemarili činjenicu da je do konkretne saobraćajne nezgode došlo zbog toga što je vozač vozila „BMW“ započeo preticanje u trenutku kada je za njega nesporno važila zabrana preticanja, dok je apelant preticanje započeo na mjestu na kojem je ta radnja bila dozvoljena. Apelant također osporava odluku o troškovima postupka.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u apelaciji, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, Zakona o prekršajima i Uredbe o naknadi troškova u krivičnom postupku, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud utvrdio, a Okružni sud potvrdio da činjenica da je vozač vozila „BMW“ započeo preticanje na dijelu puta na kojem navedena radnja nije dozvoljena ne oslobađa odgovornosti apelanta, jer je apelant u konkretnom slučaju, suprotno relevantnim odredbama ZOBS, započeo preticanje u vrijeme kada se u toj traci već nalazilo drugo vozilo koje je vršilo istu radnju. U odnosu na odluku o troškovima postupka, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud jasno ukazao da je apelantu, imajući u vidu dužinu trajanja i složenost prekršajnog postupka, kao i imovinske prilike apelanta, izrekao minimalan iznos paušala propisanog Uredbom o naknadi troškova u krivičnom postupku u rasponu.
10. Također, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje. Osim toga, apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. U odnosu na apelantove navode kojima ukazuju na diskriminaciju, Ustavni sud ukazuje da apelant, osim paušalnih navoda, nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerojatnim da je diskriminisan u konkretnom postupku, niti to proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu.
11. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić