Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-214/21 (I.F.)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-214/21

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-214/21 rješavajući apelaciju I.F, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija I.F.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 029941 20 Gž 2 od 14.

decembra 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. I.F. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srebrenika, koju zastupa Bakir Pašić, advokat iz Tuzle, podnijela je 22. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 029941 20 Gž 2 od 14. decembra 2020. godine.

2. Apelantica je na traženje Ustavnog suda podneskom od 1. februara 2021. godine dopunila apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i tužitelja S.H. i S.H. (u daljnjem tekstu: tužitelji) zatraženo je 7. juna 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovor na apelaciju dostavili 16. odnosno 22. juna 2022. godine. Tužitelji u ostavljenom roku nisu dostavili odgovor na apelaciju.

5. Odgovori sudova su 15. jula 2022. godine dostavljeni punomoćniku apelantice radi izjašnjenja koje, u ostavljenom roku, nije dostavljeno.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Tužitelji su Općinskom sudu 22. juna 2012. godine podnijeli tužbu protiv M.Dž. i apelantice radi isplate duga u iznosu od 93.000,00 KM sa kamatama od dana dospjelosti. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je u periodu od 18. novembra 2015. godine, kada je održano pripremno ročište, pa do 28. novembra 2016. godine kada je Općinski sud donio presudu broj 28 0 P 029941 12 P, održano sedam ročišta. Navedenom presudom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev i obavezana je apelantica na isplatu novačenog iznosa, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. januara 2011. godine, pa do isplate.

8. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, Kantonalni sud je 12. juna 2018. godine donio rješenje broj 28 0 P 029941 17 Gž od 12. juna 2018. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu u odnosu na apelanticu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

9. U ponovnom postupku Općinski sud je 15. maja 2020. donio presudu broj 28 0 P 029941 18 kojom je usvojio tužbeni zahtjev, te apelanticu obavezao na isplatu zajedno sa kamatama. Kantonalni sud je, odlučujući o apelanticinoj žalbi, 14. decembra 2020. godine donio Presudu broj 28 0 P 029941 20 Gž 2 kojom je žalbu djelomično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u odnosu na visinu duga obavezujući apelanticu na isplatu iznosa od 29.433,18 KM, potvrđujući prvostepenu presudu u odnosu na isplatu zakonske zatezne kamate koja teče od 1. januara 2011. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud). Apelantica je naglasila da je postupak pravosnažno okončan nakon osam godina i šest mjeseci. Također, apelantica navodi da zbog toga kamata koja se obračunava za period duži od 10 godina premašuje glavnicu. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka „nanesena ogromna šteta“, te da je ovakvo postupanje uticalo je i na njenu egzistenciju,.

11. U dopuni apelacije apelantica je ponovila da je u postupku koji je trajao neprihvatljivo dugo uspjela da dokaže da dug koji su tužitelji potraživali ne iznosi toliko već znatno manje, pa je apelantica većim dijelom uspjela u sporu. Ali, kako je ponovo istakla, budući da mora platiti kamatu od 1. januara 2011. godine do isplate, dovedena je u poziciju da na ime kamata mora platiti više nego što iznosi glavnica, za šta je glavni razlog neprimjerena dužina postupka.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je opisao tok postupka, te je naglasio da Kantonalni sud u građanskom referatu ima veliki broj neriješenih predmeta, a što je rezultat nedovoljnog broja sudija i stalnog priliva predmeta radi odlučivanja o žalbama i da su odluke u ovom predmetu donesene u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. Kantonalni sud smatra da je apelacija neosnovana predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.

13. Općinski sud je u odgovoru naveo hronologiju postupka što je potkrijepio relevantnom dokumentacijom. Dužinu trajanja postupka Općinski sud nije komentarisao.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, čije relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 28 0 P 029941 20 Gž 2 od 14. decembra 2020. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu datum donošenja presude Kantonalnog suda (14. decembar 2020. godine) i datum podnošenja apelacije (22. januara 2021. godine) nesporno je da je apelacija podnesena blagovremeno, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

22. Predmetni postupak u okviru koga je apelantica obavezana na isplatu, ticao se građanskih prava i obaveza apelantica, te apelantica u ovom postupku uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Ustavni sud kontinuirano ukazuje da se dužina postupka mora ocijeniti u svjetlu kriterija uspostavljenih sudskom praksom Evropskog suda, i to složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te značaja koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18). Također, ako se predmet višekratno otvara ili prebacuje sa suda na sud (tzv. jo-jo praksa), Evropski sud je sklon da to tumači kao ozbiljnu otežavajuću okolnost usljed koje je moguće utvrditi kršenje Evropske konvencije, čak i ako ukupna dužina postupka ne djeluje kao prekomjerna (vidi, Evropski sud, Svetlana Orlova protiv Rusije, presuda od 30. jula 2009. godine, tač. 42-52).

24. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja parničnih postupaka u konkretnom slučaju razmatrati period od podnošenja tužbe (22. juni 2012. godine ) pa do donošenja presude Kantonalnog suda (14. decembar 2020. godine), dakle period od osam godina i šest mjeseci.

25. U pogledu ocjene složenosti predmeta, imajući u vidu činjenična i pravna pitanja o kojima su sudovi trebali odlučiti, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu. Također, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije uticala na dužinu trajanja postupka.

26. Analizirajući ponašanje redovnih sudova u konkretnom predmetu, Ustavni sud ukazuje da je parnični postupak na dvije sudske instance pravosnažno okončan u roku od osam godina i šest mjeseci. U odnosu na odgovor Kantonalnog suda o tome da predmete rješavaju prema planu rješavanja starih predmeta, Ustavni sud ukazuje da je već u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem sa rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53- 66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, posebno da Općinski sud ničim nije opravdao dužinu trajanja postupka pred tim sudom, koji za to u pretežnom dijelu snosi teret odgovornosti, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka prešla granicu razumnog roka, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

28. Apelantica navodi da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koje je istakla u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati te navode.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Međutim, u konkretnom slučaju apelantica nije tražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Imajući to u vidu, kao i to da je postupak u konkretnom slučaju okončan, Ustavni sud smatra da utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava predstavlja primjerenu i dovoljnu satisfakciju (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4461/16 od 20. decembra 2017. godine, tačka 38, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba i v idi Evropski sud, Kožul i ostali protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 22. oktobra 2019. godine, predstavka broj 38695/13 i Kahriman protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 17. oktobra 2017. godine, predstavka broj 4867/16).

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava apelantice na donošenje odluke u „razumnom roku“, kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je parnični postupak, koji nije posebno složen, na dvije sudske instance trajao osam godina i šest mjeseci, a redovni sudovi u odgovorima na apelaciju nisu za to ponudili nikakvo odnosno objektivno prihvatljivo obrazloženje.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-214/21 (I.F.) | Sudska praksa | Aktio