Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2157/22 (I.N.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2157/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2157/22, rješavajući apelaciju koju je podnio I. N, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio I. N.
protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Mal 066627 21 Gž od 24. septembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. I. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Berkovića, kojeg zastupa Z.O.U. „Raguž“ iz Stoca, podnio je 10. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 0 Mal 066627 22 Rev od 26. aprila 2022. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Mal 066627 21 Gž od 24. septembra 2021. godine.
2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3882/21 od 16. decembra 2021. godine, u odnosu na AP-3885/21, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Okružnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanta odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Okružnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
3. U postupku, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (M. P.) da mu, na ime naknade štete koju je apelant pretrpio zbog uništavanja njegovih zasada paprika, isplati određeni novčani iznos.
4. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud zaključio da apelant nije pružio dovoljno dokaza za svoje tvrdnje da su mu ovce tuženog uzrokovale štetu, odnosno da su ovce koje su apelantu uzrokovale štetu pripadale tuženom. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud obrazložio da je apelant naveo da smatra da su mu ovce tuženog pričinile štetu, a apelantova supruga (M. N.) se izjasnila da ovce tuženog nisu pod nadzorom i da „ničije druge ovce nisu mogle pričiniti štetu, nego ovce tuženog“, ali da ih neposrednim opažanjem nije vidjela. Također je prvostepeni sud obrazložio da apelant, iako je tvrdio da je vidio ovce tuženog i o tome obavijestio policiju koja je tuženog saslušala, nije predložio da se na navedene okolnosti izvede kao dokaz eventualno sačinjeni policijski zapisnik ili da se sasluša taj policijski službenik. Konačno, prvostepeni sud je ocijenio da je pravno irelevantan iskaz sudskog vještaka poljoprivredne struke (V. G.), jer je navedeni vještak vršila procjenu nastale štete nakon spornog događaja kojem nije svjedočila. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je naveo da je sporna činjenica, da li su ovce tuženog pričinile apelantu štetu, u konkretnom postupku utvrđivana jedino na osnovu iskaza parničnih stranaka i apelantove supruge, pri čemu je tuženi negirao navedene tvrdnje ističući da ovce čuva sa pažnjom i da ih ne ostavlja bez nadzora. Na osnovu toga, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud jasno obrazložio zbog čega ocjenom navedenih dokaza nije mogao usvojiti apelantov tužbeni zahtjev, odnosno da je jasno obrazložio svoj zaključak da apelant nije pružio dovoljno dokaza da su mu ovce tuženog uzrokovale štetu.
5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje, te da u konkretnom slučaju nije zadovoljen standard prava na obrazloženu odluku. Naime, apelant navodi da osporena odluka nije dala jasno i argumentovano obrazloženje o razlozima na kojima je zasnovana, odnosno da Okružni sud prilikom odlučivanja o žalbi nije razmotrio sve argumente koje je apelant u postupku istakao.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente. Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, stav 29). Evropski i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali istovremeno imaju obavezu da obrazlože svoje odluke tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud za ljudska prava, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36). Svrha obaveze da odluka bude obrazložena je i da pokaže da je stranama u postupku omogućeno da na ravnopravan i pravičan način budu saslušane pred sudom (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kuznetsov i dr. protiv Rusije, presuda od 11. januara 2007. godine, aplikacija broj 184/02). Također, obrazložena odluka daje strani u postupku mogućnost da se žali protiv prvostepene odluke, te da drugostepeni sud razmotri i ispita prvostepenu odluku, a omogućava se i javni nadzor nad „administriranjem pravde“ i radom sudstva (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. septembra 2008. godine).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je prvostepeni sud odgovorio na sva pitanja koja je apelant ponovio i u apelaciji. Naime, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, između ostalog, jasno obrazložio koje je dokaze proveo i kako ih je ocijenio, a da je Okružni sud ispitao sve apelantove žalbene relevantne navode. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud istakao da je prvostepeni sud jasno obrazložio zbog čega ocjenom navedenih dokaza nije mogao usvojiti apelantov tužbeni zahtjev, odnosno da je jasno obrazložio svoj zaključak da apelant nije pružio dovoljno dokaza da su mu ovce tuženog uzrokovale štetu. Ovakva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim niti suprotnim navedenim standardima. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant, osim paušalnih navoda da osporena odluka nije obrazložena i da nisu cijenjeni provedeni dokazi, nije ponudio bilo kakve relevantne argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je u provedenom postupku došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje, niti je takvo što očigledno, pa proizlazi da apelant svoje tvrdnje o kršenju navedenog prava u suštini zasniva na svom nezadovoljstvu konačnim rezultatom postupka u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić