Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-250/21 („EL TARIK OIL“ d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 02. 11. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Proporcionalnost
- Miješanje u imovinu
- Javni interes
- Propisano zakonom
- Protek roka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-250/21
Apelacija
Odluka o meritumu
02. 11. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 250/21, rješavajući apelaciju „El Tarik Oil“ d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija „El Tarik Oil“ d.o.o. Mostar.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 901950 20 Pž od 16.
decembra 2020. godine.
Odbija se kao neosnovana apelacija „El Tarik Oil“ d.o.o.
Mostar podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 901950 20 Pž od 16. decembra 2020. godine u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „El Tarik Oil“ d.o.o.
Mostar podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je obustavljen Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 901950 09 Ip 2 od 13. juna 2014. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „El Tarik Oil“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ferida Hadžimuratović, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 901950 20 Pž od 16. decembra 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ip 901950 18 Ps od 11. septembra 2020. godine, kao i zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je obustavljen Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 Ps 901950 09 Ip 2 od 13. juna 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda, te Udruženja ratnih vojnih invalida „Stari grad“ Mostar (u daljnjem tekstu: izvršenik) i HIFA d.o.o. Tešanj (u daljnjem tekstu: treće lice) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju u periodu od 17. do 20. maja 2022. godine, odnosno 23. septembra 2022. godine.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i treće lice su u periodu od 27. maja do 29. septembra 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju. Izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
4. Odgovori na apelaciju su 29. juna i 30. septembra 2022. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije dostavio izjašnjenja na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
6. Apelant je podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu Presude Općinskog suda broj 07 58 Ps 901950 04 Ps od 9. januara 2009. godine kao izvršne isprave.
7. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju od 28. oktobra 2009. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje na nekretnini u Mostaru (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina).
8. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2691/10 od 22. oktobra 2013. godine kojom je ukinuo presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 58 0 Ps 901950. Nakon toga Vrhovni sud je ukinuo presudu Kantonalnog suda, a Kantonalni sud je ukinuo presudu Općinskog suda od 9. januara 2009. godine i predmet vratio na ponovni postupak.
9. Slijedom navedenog, Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 Ps 901950 09 Ip 2 od 13. juna 2014. godine obustavio izvršenje u tom predmetu i ukinuo sve provedene radnje. Također je obavezao apelanta da trećem licu nadoknadi troškove izvršnog postupka i naložio Zemljišnoknjižnom uredu da briše zabilježbu rješenja o izvršenju na spornoj nekretnini.
10. U ponovnom parničnom postupku u predmetu broj 58 0 Ps 901950 Općinski sud je donio presudu od 5. marta 2015. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 19. januara 2016. godine. Tom presudom Općinski sud je utvrdio da su osnovana potraživanja apelanta i izvršenika, stavio ih je u prijeboj i obavezao izvršenika da apelantu isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom. Apelantov supsidijarni protivtužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa je odbijen. Također, apelant i tužitelj su obavezani da nadoknade troškove postupka. Izvršni postupak koji je okončan osporenom odlukom
11. Apelant je 15. marta 2016. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu presude Općinskog suda od 5. marta 2015. godine kao izvršne isprave.
12. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 56 0 Ps 901950 16 Ip 3 od 12. aprila 2018. godine odredio predloženo izvršenje protiv izvršenika. Sud je odredio da će se izvršenje provesti zabilježbom izvršenja i prodajom sporne nekretnine koja je u vlasništvu trećeg lica. Zatim, Općinski sud je donio zaključak od 12. aprila 2018. godine kojim je odredio zabilježbu navedenog rješenja o izvršenju na spornoj nekretnini koju će izvršiti nadležni zemljišnoknjižni ured.
13. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 Ip 901950 18 Ps od 11. septembra 2020. godine usvojio prigovor izvršenika i trećeg lica i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je 4. oktobra 2010. godine zaključen ugovor o prodaji sporne nekretnine. Dalje je navedeno da je 30. maja 2012. godine upisano vlasništva trećeg lica u zemljišnoknjižnu evidenciju. Stoga je zaključeno da je prijedlog za izvršenje podnesen nakon više od pet godina od stjecanja prava vlasništva trećeg lica na spornoj nekretnini. Dalje, Općinski sud je ocijenio neosnovanim apelantove navode da je do prometovanja spornom nekretninom došlo u toku izvršnog postupka. Istakao je da je prethodni izvršni postupak obustavljen nakon ukidanja izvršne isprave, donošenjem rješenja kojim se obustavlja izvršni postupak, te da je izvršni postupak u konkretnom izvršnom predmetu počeo 15. marta 2016. godine. Općinski sud je naveo da istovjetnost sadržaja prijedloga za izvršenje u okončanom i u konkretnom postupku nije osnov za zaključak da se radi o nastavku postupka izvršenja zbog „tehničke greške“. Istaknuto je da se radi o novom prijedlogu za izvršenje. Imajući u vidu datume upisa prava vlasništva sporne nekretnine i pokretanja izvršnog postupka, zaključeno je da do prometovanja spornom nekretninom nije došlo u toku izvršnog postupka. Naime, u periodu od ukidanja prethodne do donošenja nove presude nije postojala zabrana prometovanja sporne nekretnine, jer nije postojao izvršni naslov. Slijedom navedenog, Općinski sud je zaključio da odredba člana 72. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) nije primjenjiva na konkretnu pravnu situaciju. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je na osnovu člana 49. st. 2. i 3. ZIP-a usvojio prigovor, obustavio izvršenje i ukinuo provedene izvršne radnje.
14. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 901950 20 Pž od 16. decembra 2020. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je rješenje o obustavi postupka od 13. juna 2014. godine imalo kao posljedicu da se ukinu sve provedene izvršne radnje, obustavi izvršni postupak i briše zabilježba rješenja o izvršenju iz 2009. godine u zemljišnoj knjizi. Pošto prethodno rješenje o izvršenju ne postoji, Kantonalni sud je zaključio da je apelant morao podnijeti novi prijedlog za izvršenje. Istaknuto je da na navedeno nema utjecaja okolnost što je sud u ponovnom postupku o istom tužbenom zahtjevu donio identičnu presudu od 9. januara 2009. godine. Stoga je Kantonalni sud ocijenio da je pravilan zaključak prvostepenog suda da sporna nekretnina nije promijenila vlasnika u toku izvršnog postupka. Slijedom navedenog, zaključeno je da se nije moglo odrediti izvršenje na spornoj nekretnini i da, zbog navedenih razloga, prvostepeno rješenje nije suprotno odredbama člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
15. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka, prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
16. Apelant navodi da izvršni postupak koji je provodio Općinski sud počev od 2009. godine do dana podnošenja apelacije nije bio u skladu sa standardom „razumnog vremena“. Smatra da predmet nije složen, te ističe da Općinski sud ni po rješenju iz 2009. godine, ni po osporenom rješenju o izvršenju nije proveo niti jednu izvršnu radnju propisanu članom 68. ZIP-a. Također, ističe da je konkretno osporeno rješenje o izvršenju doneseno dvije godine nakon podnošenja prijedloga, nakon niza urgencija, te da zabilježba rješenja o izvršenju nikad nije provedena u zemljišnim knjigama. Posebno ističe da niti jedna od pravosnažnih presuda nije izvršena, a izvršenje presude predstavlja integralni dio pravičnog suđenja. Apelant navodi da je opisanom povredom prava na pravično suđenje nanesena teška ili „nikako nadoknadiva“ šteta apelantovoj imovini. S tim u vezi, ukazao je da sudski utvrđeno potraživanje predstavlja imovinu i da je legalno i legitimno njegovo očekivanje da će naplatiti potraživanje. Dalje, navodi da bi, da je sud postupao po zakonu, prethodna sudska presuda iz 2009. godine bila izvršena i apelant namiren. Apelant, također, tvrdi da su osporene odluke rezultat proizvoljne primjene zakona i da su sudovi potpuno zanemarili činjenicu da je treće lice kupilo spornu nekretninu u toku trajanja izvršnog postupka. Smatra da na navedenu činjenicu ne utječe okolnost da je prethodni izvršni postupak obustavljen. Naime, treće lice je znalo da je predmet vraćen na ponovni postupak, rezultat tog postupka i da je aktivno učestvovalo u oba izvršna postupka. Stoga, zaključuje da su sudovi „pogrešno i rigidno“ tumačili odredbu člana 72. ZIP-a i onemogućili izvršenje presude i ostvarivanje apelantovog imovinskog prava.
b)Odgovor na apelaciju
17. Kantonalni sud navodi da je dao jasne i uvjerljive razloge za svoju odluku, te da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje i imovinu.
18. Općinski sud smatra apelantove navode paušalnim i neargumentiranim. Smatra da nije postupao proizvoljno ili prekršio apelantovo pravo na pravično suđenje i imovinu.
19. Treće lice smatra apelantove navode neosnovanim i paušalnim. Također, smatra da osporenom odlukom nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku i imovinu.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 29/11, 74/11, 35/12, 35/12, 46/16, 36/17, 55/18 i 25/20) u relevantnom dijelu glasi: Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 63. st. 1. i 7.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršni dokument pravosnažno ukinut, preinačen, poništen, stavljen van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 70.
Dokaz o vlasništvu izvršenika (1) Uz prijedlog za izvršenje nad nekretninom tražilac izvršenja dužan je da podnese izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo izvršenika.
(2) Ako je pravo na nekretnini iz stava 1. ovog člana upisano u zemljišnoj knjizi na drugo lice, a ne na izvršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju izvršenikove imovine u skladu sa članom 37. ovog zakona, ispunjeni uvjeti za promjenu zemljišnoknjižnog stanja.
Član 72. st. 1-3.
Ubilježavanje izvršenja (1) Čim donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše ubilježavanje izvršenja.
(2) Tim ubilježavanjem tražilac izvršenja stječe pravo da svoje potraživanje namiri iz nekretnine (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisanog ubilježavanja izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tim ubilježavanjem.
(3) Promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nekretnine. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na izvršni postupak koji je obustavljen Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 Ps 901950 09 Ip 2 od 13. juna 2014. godine
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja izvršnog postupka koji je obustavljen Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 Ps 901950 09 Ip 2 od 13. juna 2014. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
24. Ustavni sud ukazuje da je apelant 15. marta 2016. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu presude Općinskog suda od 5. marta 2015. godine. Stoga, Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema rješenja Općinskog suda od 13. juna 2014. godine, jer se podrazumijeva da je apelant navedeno rješenje primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. januara 2021. godine, proizlazi da je u ovom dijelu podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedeno rješenje Općinskog suda.
25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 901950 20 Pž od 16. decembra 2020. godine
26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 901950 20 Pž od 16. decembra 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelant primio osporeno rješenje, budući da je rješenje doneseno 16. decembra 2020. godine a apelacija podnesena 26. januara 2021. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelacija u ovom dijelu podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, smatra da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
29. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
31. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje odluke koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, Odluku broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). U konkretnom slučaju radi se o isplati potraživanja koje je utvrđeno u parničnom postupku, čije je izvršenje apelant zatražio u izvršnom postupku, pa apelant uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, presuda od 15. februara 2007. godine, predstavka broj 9505/03, tačka 26, i Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 23. jula 2019. godine, predstavka broj 51227/16, tačka 82).
33. Ustavni sud zapaža da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za izvršenje 15. marta 2016. godine, a da je okončan 16. decembra 2020. godine donošenjem osporenog rješenja Kantonalnog suda. Dakle, predmet ocjene je period od oko četiri godine i devet mjeseci.
34. Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku, koji je značajan za apelanta i koji je, po zakonu, hitne prirode (član 5. stav 1. ZIP-a). U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu, kao i da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka.
35. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da su Općinskom sudu trebale više od dvije godine da donese rješenje o izvršenju, a zatim još skoro dvije i po godine, računajući od dana donošenja rješenja o izvršenju, da odluči o prigovoru izvršenika i trećeg lica. Općinski sud nije naveo razloge za dugo trajanje ovih postupaka. Ustavni sud smatra da navedeno postupanje Općinskog suda nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tj. obavezom da efikasno i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja postupka. Dalje, Ustavni sud zapaža da je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao oko tri mjeseca, što predstavlja razuman rok za trajanje ovakve vrste postupka. Sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da je dužina izvršnog postupka u okolnostima konkretnog slučaja bila prekomjerna.
36. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu donošenja odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U konkretnom slučaju apelant, kao pravna osoba, nije tražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje, zbog čega, u smislu navedenog, utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava, samo po sebi, predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4870/19 od 19. maja 2021. godine, tačka 37., dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pravo na imovinu
38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana,što uključuje:
k) Pravo na imovinu;
39. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuje pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regurilara korištenje imovine u skladu sa općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
40. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant tvrdi da su redovni sudovi, odlučujući o njegovom prijedlogu za izvršenje, pogrešno tumačili odredbu člana 72. ZIP-a i time onemogućili izvršenje presude i ostvarivanje njegovog imovinskog prava.
41. Ustavni sud ukazuje na to da je preduvjet za razmatranje apelantovih navoda u pogledu povrede prava na imovinu utvrđivanje da li apelant ima imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da pojam imovina, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, uključuje širok opseg imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/01, stav 30). U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne presude kojom je izvršenik obavezan da isplati novčani iznos i sporedna potraživanja. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o „imovini“ koja uživa zaštitu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3097/18 od 8. aprila 2020. godine, tačka 35, i AP 3556/17 od 11. juna 2019. godine, tačka 33, dostupne na www.ustavnisud.ba).
42. Dalje, Ustavni sud smatra da osporena odluka Kantonalnog suda kojom je obustavljen postupak izvršenja pravomoćne presude predstavlja miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine.
43. S obzirom na to, rukovodeći se kriterijima koji proizlaze iz prakse Evropskog suda (vidi, između ostalih, Evropski sud, Broniowski protiv Poljske, presuda od 22. juna 2004. godine, predstavka broj 31443/96, tač. 147- 150), Ustavni sud treba odgovoriti i na sljedeća pitanja: (a) Da li je miješanje predviđeno zakonom, (b) Da li miješanje služi zakonitom cilju u općem ili javnom interesu i (c) Da li je miješanje proporcionalno cilju, tj. da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg ili javnog interesa.
44. U vezi sa pitanjem zakonitosti miješanja, Ustavni sud zapaža da su osnove za određivanje izvršenja i razlozi za njegovo obustavljanje regulirani odredbama ZIP-a, koji je nesporno objavljen u službenim novinama i koji je apelantu bio poznat. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja Kantonalnog suda proizlazi da se nije mogla primijeniti odredba člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a jer sporna nekretnina nije promijenila vlasnika u toku izvršnog postupka. Stoga je i zaključeno da se nije moglo odrediti izvršenje na spornoj nekretnini. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud detaljno i jasno analizirao prethodne postupke i donesene odluke i doveo ih u vezu sa konkretnim izvršnim postupkom i relevantnim odredbama ZIP-a, te nemogućnošću izvršenja na spornoj nekretnini. Stoga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Kantonalni sud postupao proizvoljno prilikom primjene relevantnih odredaba ZIP-a. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je obustavom konkretnog izvršnog postupka miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine bilo „predviđeno zakonom“ u smislu autonomnog značenja tog pojma iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantovo pravo jeste u općem interesu, a to je naplata potraživanja na osnovu pravosnažnih presuda sudova i drugih izvršnih isprava, kako je to regulirano ZIP-om.
45. Posljednje pitanje je pitanje proporcionalnosti, odnosno uspostavljanja pravične ravnoteže između apelantovog prava na imovinu i općeg interesa. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je članom 70. ZIP-a propisana obaveza tražioca izvršenja da podnese izvod iz zemljišne knjige kao dokaz da je nekretnina upisana kao vlasništvo izvršenika, što sprečava mogućnost izvršenja na nekretninama trećih lica, koja nisu obavezana presudom koja se izvršava. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na apelanta nije stavljen „pretjeran teret“, odnosno da nije narušeno načelo „proporcionalnosti“. Naime, Ustavni sud smatra da obustavljanjem konkretnog izvršnog postupka pravomoćna presuda od 5. marta 2015. godine nije izgubila svoju pravnu snagu, niti je apelant lišen mogućnosti da traži izvršenje na nekom drugom predmetu izvršenja. S druge strane, nesporno je utvrđeno i da je sporna nekretnina u vlasništvu trećeg lica, a ne izvršenika, pa da nije moguće provesti izvršenje na tom predmetu izvršenja. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je osporenim rješenjem o obustavi izvršnog postupka uspostavljena pravična ravnoteža između apelantovog prava i općeg interesa.
46. Stoga, Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak, koji je hitne naravi, trajao oko četiri godine i devet mjeseci za šta odgovornost snosi Općinski sud.
48. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu izvršeno u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a, da je služilo zakonitom cilju u općem interesu, te da je, obustavljanjem izvršnog postupka na nekretninama koje nisu vlasništvo izvršenika, uspostavljena pravična ravnoteža između apelantovog prava na imovinu i općeg interesa naplate potraživanja uz poštivanje uvjeta propisanih odredbama ZIP-a.
49. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c) i člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić