Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2262/22 (N.H.)
Odluka donesena 22. 09. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2262/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. septembra 2022. godine u predmetu broj AP-2262/22, rješavajući zahtjev N.H. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev N.H. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. N.H. (u daljnjem tekstu: apelant), koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KPZ Zenica, kojeg zastupa Dragan Oparnica, advokat iz Brčkog, podnio je 15. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 127122 22 Kž 12 od 17. marta 2022. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 127122 20 K od 2. septembra 2021. godine. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio prekid izdržavanja izrečene kazne zatvora do donošenja konačne odluke po njegovoj apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 K 127122 20 K od 2. septembra 2021. godine, apelant (i optuženi S.H., S.Š. i S.Đ.) je proglašen krivim što je radnjama detaljno opisanim u izreci presude, kao saizvršilac, počinio krivična djela Otmica iz člana 177. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) i Ubistvo iz člana 163. stav 2. tačka 1., sve u vezi sa čl. 31. i 54. Krivičnog zakona. Za počinjena krivična djela, Osnovni sud je apelantu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina nakon čega je, na osnovu čl. 7, 41, 4a, 43, 43. b), 49. i 54. stav 2. tač. a) i b) Krivičnog zakona, apelanta osudio na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 godine.
3. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 K 127122 22 Kž 12 od 17. marta 2022. godine, prvostepena presuda je preinačena u dijelu odluke o kazni na način da je apelantu utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 27 godina, pa je primjenom člana 54. stav 2. tačka a. Krivičnog zakona, osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1., 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da je prvostepeni sud svoju odluku, kojom ga je oglasio krivim, zasnovao (između ostalih dokaza) i na zapisniku o njegovom ispitivanju u svojstvu osumnjičenog koji je tužilac pročitao na glavnom pretresu, iako apelant prilikom prvog ispitivanja nije imao branioca, mada je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. Osim toga, apelant smatra da je Osnovni sud, povrijedio i član 71. Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), budući da je svoju odluku zasnovao na dokazima pribavljenim pretresanjem pokretnih stvari
- mobilnog telefona, „koje je izvršeno suprotno zakonskim propisima“. Apelant smatra da je u toku postupka došlo i do povrede načela in dubio pro reo. Također, apelant navodi da se ni Apelacioni sud, povodom njegove žalbe, nije upustio u ozbiljnije preispitivanje žalbenih navoda, već je suštinski samo potvrdio stavove prvostepenog suda.
5. Također, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se određuje prekid izdržavanja kazne utvrđene pravosnažnom presudom do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud naglašava da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
9. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere se temelji na tvrdnjama o povredama ljudskih prava koje su navodno učinjene u krivičnom postupku u kojem su donesene osporene presude. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
10. Također, Ustavni sud podsjeća da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da „[z]ahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, citiranom odredbom Pravila Ustavnog suda je decidirano propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća i da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH” broj 31/11, u daljnjem tekstu: ZIKS) u dijelu 4. (čl. 33. do 36.) uređuje, između ostalog, postupak prekida izdržavanja kazne zatvora.
11. Ustavni sud primjećuje da apelant nije dostavio dokaz Ustavnom sudu da je pokušao pred redovnim sudom da traži prekid izdržavanja kazne zatvora, pa stoga nije ispunjen uvjet propisan u članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, proizlazi da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio razloge i dokaze koji bi ukazali da je u ovakvim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
12. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić