Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2238/22 (R. S.)
Odluka donesena 23. 03. 2023.
- Povreda
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdanost dužine trajanja pritvora prije suđenja
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2238/22
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 03. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2238/22, rješavajući apelacije Radovana Stokanića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvajaju apelacije Radovana Stokanića.
Utvrđuje se povreda prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka
c) i stav 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što, nakon donošenja Rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 71 0 K 041352 21 Kv 2 od 24.
januara 2022. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 372664 22 Kv od 5. aprila 2022. godine, nije bila izvršena obavezna dvomjesečna kontrola opravdanosti apelantovog pritvora, u skladu sa članom 202 stav 1 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Radovana Stokanića podnesene protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 75 0 K 054789 21 Kv od 14. decembra 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 K 372664 22 Kv 2 od 29. juna 2022. godine u odnosu na ostale aspekte prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i člana 5 stav 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Radovan Stokanić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Tihomir Tepić, advokat iz Kotor Varoši, podnio je 14. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 372664 22 Kž od 20. aprila 2022. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 372664 22 Kv od 5. aprila 2022. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru „kojom se apelantu ukida pritvor i nalaže da ga se pusti da se brani sa slobode“. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-2238/22.
2. Apelant je 12. jula 2022. godine, posredstvom istog advokata, Ustavnom sudu podnio apelaciju zbog toga što nije izvršena redovna kontrola pritvora nakon proteka dva mjeseca od posljednjeg rješenja o kontroli pritvora. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru „kojom se apelantu ukida pritvor i nalaže da ga se pusti da se brani sa slobode“. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2645/22.
3. Apelant je, zatim, 10. avgusta 2022. godine, posredstvom istog advokata, Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 K 372664 22 Kv 2 od 29. juna 2022. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „ukinuo pritvor apelantu i naložio da se pusti i brani sa slobode“. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3141/22.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. S obzirom na to da se apelacijama osporavaju postupak i odluke donesene u okviru istog predmeta i protiv istog apelanta, Ustavni sud je, shodno članu 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2238/22.
5. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore, koji su dostavljeni apelantovom braniocu na izjašnjenje. Apelantov branilac je u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 K 372664 22 Kv od 5. aprila 2022. godine utvrđeno je da i dalje postoje razlozi za pritvor, koji je apelantu određen Rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 K 041352 Kv 2 od 23. novembra 2021. godine, zbog postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190 stav 3 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), kao i zbog postojanja pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS).
8. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo za koje ga se tereti proizlazi iz materijalnih dokaza pribavljenih tokom istrage. U pogledu postojanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo, Osnovni sud je ukazao na okolnosti utvrđene tokom postupka: da je apelant sklon konzumiranju alkohola, da je krivično djelo izvršeno u prisustvu maloljetnog lica, kao i da je apelant sklon nasilju u porodici, koje je više puta ponavljao prema supruzi, zbog čega je i osuđivan presudama Osnovnog suda u Kotor Varoši (dva puta). Osim toga, sud je utvrdio da se u Osnovnom sudu u Kotor Varoši protiv apelanta vode dva postupka (broj 73 0 K 038544 20 Kps i broj 73 0 K 04007021 Kps) zbog istog krivičnog djela. Imajući u vidu sve navedeno, Osnovni sud je zaključio da postoje realne okolnosti koje ukazuju na mogućnost ponovnog činjenja djela, s obzirom na to da ranije kažnjavanje i krivično procesuiranje u smislu specijalne prevencije nije postiglo cilj. Osnovni sud nije prihvatio navode apelantovog branioca da je apelantova porodica saglasna da se apelanta pusti na slobodu, ukazavši da oštećeni ne disponiraju prijedlogom za određivanje/produženje pritvora, niti njihova izjava može otkloniti postojanje pritvorskog razloga.
9. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 K 372664 22 Kž od 20. aprila 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Osnovnog suda od 5. aprila 2022. godine. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da prihvata kao pravilne i argumentovane sve razloge koje je dao prvostepeni sud u pogledu postojanja osnovane sumnje. Takođe, Okružni sud je utvrdio da su pravilno u osporenom rješenju navedeni razlozi na osnovu kojih je prvostepeni sud zaključio da i dalje postoje okolnosti zbog kojih je pritvor određen, odnosno da i dalje postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant mogao ponoviti krivično djelo. Dalje, sud je naveo da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi u kojima je tvrdio da mu je povrijeđeno pravo na odbranu, s obzirom na to da odbrana još nije primila optužnicu. Naime, ukazano je da je o pitanju dostavljanja optužnice apelantovom braniocu riješeno u Rješenju Okružnog suda broj 73 0 K 041352 21 Kž od 9. decembra 2021. godine.
10. U navedenom rješenju od 9. decembra 2021. godine Okružni sud je naveo da je apelantu optužnica uručena 17. novembra 2021. godine. Sud je takođe naveo da je pred prvostepenim sudom 23. novembra 2021. godine održano ročište radi izjašnjenja o razlozima zbog kojih je stavljen prijedlog za produženje pritvora. Na tom ročištu, na kojem je uz apelanta bio prisutan i njegov branilac, tužilac je usmeno iznio i obrazložio razloge za produženje pritvora. Ustavni sud, dalje, zapaža da ni apelant, niti njegov branilac, prije izjašnjenja o prijedlogu, nisu stavili prigovore o tome da nisu primili optužnicu. Oni su se, bez prigovora, upustili u raspravljanje, izjasnivši se da nisu sporne činjenice koje je Tužilaštvo iznijelo u pogledu samog krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret. Okružni sud je, dalje, naveo da nije jasno zašto je apelantov branilac optužnicu primio tek 23. novembra 2021. godine, ali je nesumnjivo da su mu od ranije bili poznati kako dokazi i okolnosti u pogledu postojanja osnovane sumnje tako i posebni razlozi iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS, zbog kojih je apelantu pritvor i određen. Sud je takođe ukazao da su se, prije samog ročišta, apelant i njegov branilac imali priliku upoznati sa svim dokazima koji su dostavljeni uz optužnicu.
11. Osnovni sud je prilikom redovne kontrole pritvora u Rješenju broj 71 0 K 372664 22 Kv 2 od 29. juna 2022. godine konstatovao da i dalje postoje razlozi za pritvor određen Rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 K 041352 Kv 2 od 23. novembra 2021. godine, zbog postojanja pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 taka v) ZKPRS.
12. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je utvrdio da osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo za koje je optužen proizlazi iz dokaza koji su dostavljeni sudu, kao i činjenice da je protiv apelanta, rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varoši od 12. novembra 2021. godine, potvrđena optužnica. Osnovni sud je takođe naveo da i dalje postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo, referišući se na okolnosti koje su postojale i prilikom određivanja pritvora. U tom smislu, sud je istakao da je apelant višestruki povratnik u izvršenju krivičnog djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, te da njegovo ranije kažnjavanje i krivično procesuiranje nije postiglo cilj. Takođe, sud je ukazao da do dana donošenja tog rješenja apelant i njegov branilac nisu u spis dostavili nove dokaze koji bi upućivali na to da su se okolnosti izmijenile u odnosu na poseban pritvorski razlog, te koji bi mogli dovesti do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da su mu u krivičnom postupku povrijeđena prava iz člana II/3d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6 i 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
14. U apelaciji broj AP-2238/22 apelant je naveo da je rješenje o kontroli pritvora Osnovnog suda od 5. aprila 2022. godine doneseno 12 dana po isteku roka od dva mjeseca, kao zakonskog roka kad je sud bio dužan da odluči o daljnjem egzistiranju pritvorskog razloga. Takođe, apelant je tvrdio da je u obrazloženje rješenja Okružnog suda od 20. aprila 2022. godine kopirano i preneseno ranije obrazloženje rješenja Okružnog suda od 9. decembra 2021. godine kojim je odbijena žalba, bez suštinskog odgovora na apelantove navode iz žalbe.
15. U apelaciji broj AP-2645/22 apelant je naveo da nakon rješenja od 5. aprila 2022. godine Osnovni sud nije izvršio redovnu kontrolu opravdanosti pritvora, usljed čega je povrijeđeno njegovo pravo iz člana 5 Evropske konvencije.
16. U apelaciji broj AP-3141/22 apelant je naveo da Osnovni sud nije u zakonskom roku izvršio preispitivanje egzistiranja pritvorskih razloga. Naime, ukazao je da je, nakon posljednjeg preispitivanja od 5. aprila 2022. godine, Osnovni sud bio obavezan da najkasnije do 5. juna razmotri da li i dalje postoje razlozi za pritvor. No, Osnovni sud je rješenje o kontroli pritvora donio tek 29. juna 2022. godine. Apelant je takođe tvrdio da je, iako u rješenju stoji da je doneseno 29. juna 2022. godine, ono u stvari doneseno 19. jula 2022. godine, odnosno da je Osnovni sud kontrolu postojanja razloga za pritvor izvršio nakon tri i po mjeseca.
b) Odgovor na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju broj AP-2238/22 Okružni sud je naveo da su u tom krivičnom postupku poštovana sva prava koja apelantu garantuju Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija i da nije došlo do kršenja prava na koja se apelant pozvao u apelaciji. Osnovni sud je naveo da su tačni apelantovi navodi da je njegovom punomoćniku jedna od optužnica uručena na ročištu od 23. maja 2022. godine. Dalje, navedeno je da je sud izvršio kontrolu opravdanosti pritvora i utvrdio da i dalje postoje razlozi za pritvor. Ukazano je i da je predmet uzet u rad prioritetno, s obzirom na to da se apelant nalazi u pritvoru. Tužilaštvo je u odgovoru navelo da smatra da su osporene odluke pravilne i zakonite, kao i da su u njima dati potpuni i valjani razlozi i odgovori zašto je bilo potrebno apelantu produžiti pritvor.
18. U odgovoru na apelaciju broj AP-2645/22 Osnovni sud je naveo da je izvršio kontrolu pritvora 29. juna 2022. godine i donio rješenjem u kojem je konstatovano da i dalje postoje razlozi za pritvor, te da je to rješenje postalo pravosnažno 11. avgusta 2022. godine.
19. U izjašnjenju na ovaj odgovor na apelaciju apelant je naveo da podaci u odgovoru na apelaciju nisu potpuni. Tvrdi da je u rješenju o kontroli egzistiranja pritvorskog razloga naznačeno da je doneseno 29. juna 2022. godine. Međutim, kako dalje navodi, uvidom u sistem za upravljanje predmetima (CMS) nedvojbeno se može utvrditi da je sjednica vanraspravnog vijeća Osnovnog suda, na kojoj je doneseno navedeno rješenje, održana 19. jula 2022. godine, odnosno tri mjeseca i 15 dana nakon posljednje kontrole. Osim toga, apelant smatra da je izjašnjenje o apelaciji površno i ne odražava stvarno stanje predmeta. Sudovi u postupku kontrole opravdanosti pritvorskog razloga nikada nisu uzimali u obzir nove činjenice, ocjenjivali niti obrazložili razloge za odbijanje prijedloga odbrane da se apelantu ukine pritvor.
V. Relevantni propisi
20. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.
Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202. stav (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
VI. Dopustivost i meritum
21. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
22. Apelant pobija rješenja redovnih sudova tvrdeći da su mu njima povrijeđena prava iz člana II/3 d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6 i 13 Evropske konvencije. Apelant, u suštini, nije konkretizovao navode o povredi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, pri čemu osporava samo rješenja o produženju pritvora. Isto se odnosi i na član 13 Evropske konvencije. Stoga će Ustavni sud ispitati apelaciju samo u odnosu na pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost
23. Član II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
24. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:
a) u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda; [...] c. u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela; [...]
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.
25. Ustavni sud primjećuje da apelant tvrdi da preispitivanje pritvora nije izvršeno u zakonskom roku, to jest nakon isteka perioda od dva mjeseca od donošenja prvobitnog rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši od 24. januara 2022. godine i rješenja Osnovnog suda od 5. aprila 2022. godine. Takođe, apelant osporava rješenja Okružnog suda od 20. aprila 2022. godine i rješenja Osnovnog suda od 5. aprila 2022. godine i 29. juna 2022. godine s aspekta postojanja posebnog pritvorskog razloga propisanog odredbom člana 197 stav 1 tačka v) ZKP-a.
26. Ustavni sud će, prvenstveno, ispitati da li je sud donio rješenje u zakonom propisanom roku. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je, prema standardima člana 5 stav 3 Evropske konvencije, poštovanje zahtjeva za „promptnošću“ sudske revizije pritvora jedna od vitalnih garancija protiv proizvoljnosti. Obaveza je da se, u redovnim vremenskim intervalima, preispita opravdanost produžetka pritvora i da ti vremenski intervali ne pređu zakonom propisane rokove.
27. U konkretnom slučaju, oba rješenja o redovnoj kontroli pritvora koja apelant problematizuje su donesena „po službenoj dužnosti povodom dvomjesečne kontrole mjere pritvora optuženima, u smislu odredbe člana 202 stav 1 ZKP-a“. Stoga, Ustavni sud ukazuje da je Osnovni sud, nakon donošenja rješenjâ o produženju pritvora, bio obavezan da po isteku dva mjeseca od dana donošenja tih rješenja ponovno odluči o apelantovom pritvoru, kako to nalaže odredba člana 202 stav 1 ZKP-a. Međutim, Osnovni sud je, nakon donošenja rješenja od 24. januara 2022. godine, preispitao rješenje 12 dana van roka u kojem je trebalo biti ispitano prethodno rješenje, a nakon donošenja rješenja od 5. aprila 2022. godine, 24 dana van tog roka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije osporio apelantove navode o tome da rješenje o kontroli pritvora određenog 5. aprila 2022. godine nije doneseno 29. juna, nego 19. jula 2022. godine. Stoga je moguće da bi prekoračenje od 24 dana moglo biti i za 20 dana duže.
28. Ustavni sud podsjeća da „zakonitost“ u konkretnom slučaju treba posmatrati u okviru domaćeg zakona i strogo formalno. U konkretnom slučaju, zakon propisuje obaveznu kontrolu opravdanosti pritvora svaka dva mjeseca. Međutim, Ustavni sud smatra da Osnovni sud nije postupao „zakonito“ i „promptno“ u smislu člana 5 stav 3 Evropske konvencije kada je sa zakašnjenjem od 12, odnosno 24 dana izvršio obaveznu zakonsku kontrolu apelantovog pritvora, te je na taj način prekršio princip „zakonitosti“ pritvora iz člana 5 stav 1c) Evropske konvencije. Ustavni sud, stoga, zaključuje da je nedonošenjem rješenja u skladu sa članom 202 stav 1 ZKP-a, nakon isteka dva mjeseca od dana kada je doneseno posljednje rješenje o pritvoru, povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
29. Apelant je takođe osporavao zaključke sudova, odnosno obrazloženja sudova u pogledu postojanja posebnih razloga za pritvor iz osnova propisanog članom 197 stav 1 tačka v) ZKP-a.
30. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile pokušaje da opet počini krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti lica (vidi Evropski sud, Clooth protiv Belgije, presuda od 12. decembra 1991. godine, predstavka br. 12718/87, tačka 40 i Paradysz protiv Francuske, presuda od 29. oktobra 2009. godine, predstavka broj 17020/05, tačka 71). Ustavni sud, takođe, podsjeća na stav Evropskog suda izražen u odluci Popkov protiv Rusije: „domaći sud je ukazao na činjenicu da je podnosilac predstavke ranije osuđen za slično krivično djelo. Evropski sud prihvata da te okolnosti mogu biti od značaja kada sud razmatra pitanje bojazni od ponovnog počinjenja krivičnog djela. Takva bojazan, ukoliko je jasno utvrđena, može navesti sud da osumnjičenom licu odrede i produže pritvor s ciljem da ga spriječe da ponovno pokuša počiniti krivično djelo“ (vidi Evropski sud, Popkov protiv Rusije, presuda od 15. maja 2008. godine, predstavka broj 32327/06, tačka 60). Osim toga, Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda da u „relevantnom međunarodnom materijalu postoji zajedničko shvatanje da su neophodne sveobuhvatne pravne i druge mjere kako bi se žrtvama nasilja u porodici pružila efikasna zaštita i zaštitne mjere” (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije, presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 162 sa daljnjim referencama). S obzirom na sve okolnosti u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je mjera pritvora takođe jedna od takvih mjera.
31. Imajući u vidu navedene standarde, Ustavni sud primjećuje da je razloge koje je naveo prvostepeni sud povodom žalbe ispitao i Okružni sud, te je utvrđeno da i dalje postoje uslovi za određivanje pritvora iz osnova člana 197 stav 1 tačka v) ZKP-a. Osnovni sud je utvrdio da je apelant sklon konzumiranju alkohola, da je krivično djelo izvršeno u prisustvu maloljetnog lica, te da je sklon nasilju koje je više puta ponavljao u porodici prema supruzi. Takođe je obrazloženo da je apelant već dva puta osuđivan za isto krivično djelo, te da se protiv njega, pored ovog postupka, pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši vode još dva postupka zbog istog krivičnog djela. Te su okolnosti bile osnov Osnovnom sudu da zaključi da postoji realna bojazan da bi apelant, ukoliko bi se našao na slobodi, mogao ponovno počiniti krivično djelo. Okružni sud se, ispitujući apelantovu žalbu, saglasio s razlozima i odlukom prvostepenog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelant svojim argumentima navedenim u apelaciji u vezi s ocjenom iskaza njegove supruge i vremena koliko pritvor traje nije uspio dovesti u pitanje taj zaključak redovnih sudova. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije. VII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije kada Okružni sud u dva navrata nije u zakonskom roku iz odredbe člana 202 stav 1 ZKP-a izvršio kontrolu opravdanosti pritvora apelantu, nego je jedno rješenje donio 12 dana van roka u kojem je trebalo biti ispitano prethodno rješenje, a drugo rješenje je donio 24 dana van tog roka.
33. Ustavni sud, dalje, zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije kada je apelant imao i koristio mogućnost osporavanja razloga za produženje pritvora, te kada su redovni sudovi dali relevantne i dovoljne razloge za zaključak o postojanju opravdane bojazni da bi apelant, u slučaju da bude pušten na slobodu, mogao ponoviti krivično djelo.
34. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić