Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-137/21 (R. J.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-137/21
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 137/21, rješavajući apelaciju Ranka Jovanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ranka Jovanovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 262781 20 Gž od 11. novembra 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ranko Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca podnio je 12. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 262781 20 Gž od 11. novembra 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 262781 17 I od 7. jula 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Pravobranilaštva RS kao zakonskog zastupnika izvršenika Republike Srpske – Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 18. maja 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i izvršenik su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 27. maja do 6. juna 2022. godine, koji su 13. juna 2022. godine dostavljeni apelantu na izjašnjenje. Apelant je 27. juna 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 262781 17 I od 27. jula 2017. godine po apelantovom prijedlogu dozvolio izvršenje pravosnažne presude radi vraćanja na rad, naplate novčanog potraživanja po osnovu plata za periode specifikovane u prijedlogu za izvršenje, s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, te radi uplate doprinosa za osiguranje iz radnog odnosa i naplate troškova parničnog postupka.
6. Međutim, izvršna isprava – presuda Osnovnog suda u Srebrenici od 1. novembra 2016. godine djelimično je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) od 9. novembra 2017. godine tako što je odbačen apelantov tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosio na zahtjev za isplatu plata za period od juna 2012. do 30. juna 2013. godine.
7. U toku sprovođenja izvršnog postupka Ministarstvo finansija Republike Srpske je obavijestilo sud da su apelantova novčana potraživanja izmirena isplatama od 18. marta i 8. aprila 2019. godine. Apelant je osporio ove navode i zahtijevao je da sud nastavi postupak prinudnog izvršenja. Izvršenik je, s druge strane, takođe obavijestio sud da je u cijelosti postupio po izvršnoj ispravi na osnovu koje je izvršenje određeno.
8. Osnovni sud je zatim, Rješenjem broj 71 0 I 262781 17 I od 7. jula 2020. godine (ispravljenim zaključkom o ispravci od 7. septembra 2020. godine), odbio apelantov prijedlog da nastavi prinudno izvršenje jer je utvrdio da je izvršenik u cijelosti postupio po izvršnoj ispravi. Stoga je istim rješenjem sud utvrdio da u konkretnom slučaju izvršenje sprovedeno u cijelosti. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je, između ostalog, istakao da nije sporno da je izvršenik vratio apelanta na rad 9. aprila 2018. godine, te da je isplatio apelantu naknade plata za periode navedene u tom rješenju, kako je to utvrdio i vještak, i to s dosuđenom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka. Takođe je navedeno da iz obavještenja Fonda PIORS proizlazi da su doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje za iste periode uplaćeni 19. marta i 9. aprila 2019. godine, zbog čega je zaključio da je apelantov prijedlog neosnovan. Osnovni sud je takođe ocijenio da je neosnovan i apelantov zahtjev da sud sprovede izvršenje u cijelosti kako je određeno rješenjem o izvršenju od 27. jula 2017. godine, jer je presudom Vrhovnog suda od 9. novembra 2017. godine djelimično preinačena izvršna isprava na osnovu koje je izvršenje određeno, ističući da je sud u izvršnom postupku „dužan postupiti po odluci Vrhovnog suda u svemu kako ona glasi“.
9. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 262781 20 Gž od 11. novembra 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Okružni sud je u obrazloženju u cijelosti podržao razloge iz prvostepenog rješenja. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
11. Apelant, u suštini, smatra da je u izvršnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Naime, povredu navedenih prava apelant vidi u navodno pogrešnom zaključku redovnih sudova da je izvršenik u cijelosti postupio po izvršnoj ispravi, te da je izvršenje sprovedeno u cijelosti. Ističe da je izvršenik samoinicijativno apelantu uspostavio radni odnos za periode koje detaljno navodi u apelaciji, kao i da mu nisu uplaćeni doprinosi za PIO za iste periode, te da su mu iskazane manje plate od plata isplaćenih u određenom periodu. Naime, apelant smatra da je izvršenik bio u obavezi da u smislu člana 257 stav 1 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) ospori pravosnažno rješenje o izvršenju prvostepenog suda od 27. jula 2017. godine, što on nije učinio, zbog čega je rješenje o izvršenju trebalo u cijelosti izvršiti, nezavisno od odluke Vrhovnog suda. Apelant je naveo i da je na nalaz vještaka izjavio prigovor, ali da prvostepeni sud nije održao ročište, niti mu je „omogućio da učestvuje u raspravi kada se odlučivalo o prigovoru“, već je odbio prigovor, čime je došlo do povrede materijalnog prava.
b) Odgovori na apelaciju
12. Okružni sud je naveo da obrazloženje osporenog rješenja sadrži dovoljno jasne pravne razloge za njegovo preispitivanje. Smatra da je dato obrazloženje u saglasnosti s utvrđenim činjeničnim stanjem i u vezi s materijalnopravnim propisima na kojima je zasnovana drugostepena odluka. Navodi da osporenom odlukom nije povrijedio apelantova prava navedena u apelaciji.
13. Osnovni sud je osporio apelacione navode, pa je, između ostalog, naveo da je zakazao i sproveo ročište 2. decembra 2019. godine, na kojem je data mogućnost apelantu da iznese svoje prijedloge, primjedbe i izjašnjenja, odnosno da neposredno raspravlja o predmetu postupka. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je u postupku sprovedeno vještačenje po vještaku ekonomske struke radi utvrđivanja činjenice da li je izvršenik isplatio apelantu naknade plata za sporne periode i troškove parničnog postupka, kao i da je nalaz dostavljen apelantu. Na taj način je, kako je navedeno, apelantu omogućeno da se o tom nalazu očituje, što je i učinio. U ostalom dijelu odgovora Osnovni sud je ponovio ono što je već naveo u odluci.
14. Izvršenik je naveo da je apelacija neosnovana i da se zasniva na apelantovim paušalnim navodima.
15. Apelant je u izjašnjenju na odgovore na apelaciju osporio te navode u cjelini, naglasivši da ostaje pri navodima istaknutim u apelaciji.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) u relevantnom dijelu glasi: Primjena odredaba drugih zakona Član 21. stav (1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
Obustava izvršenja Član 63. stav (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 I 262781 20 Gž od 11. novembra 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 2. decembra 2020. godine, a apelacija je podnesena 12. januara 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant pobija osporena rješenja, tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo postupak izvršenja protiv izvršenika radi isplate novčanih potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
25. U odnosu na apelantove navode da su sudovi povrijedili princip ravnopravnosti stranaka Ustavni sud, prije svega, podsjeća da princip ravnopravnosti stranaka podrazumijeva da objema stranama mora biti data razumna mogućnost da izlože svoj predmet, uključujući i iznošenje dokazne građe, pod uslovima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B. V. protiv Holandije od 27. oktobra 1993. godine, serija A, broj 274, odluke Ustavnog suda br. U 35/01, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 24/02, U 95/03 od 29. septembra 2004. godine, tačka 24, AP 544/03 od 29. septembra 2004. godine, tačka 21, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
26. Apelant navodi da mu je princip ravnopravnosti prekršen zato što mu sud, kako tvrdi, nije omogućio da se izjasni na nalaz vještaka finansijske struke. Međutim, iz spisa apelacije proizlazi da je u postupku sprovedeno vještačenje, da je taj nalaz dostavljen apelantu na izjašnjenje, da je apelant prigovorio nalazu vještaka, te da se o tim prigovorima Osnovni sud izjasnio u rješenju od 7. jula 2020. godine. Ustavni sud, na osnovu navedenog, smatra da je apelantu omogućeno da na ravnopravan način učestvuje u izvršnom postupku, te da su, stoga, neosnovani njegovi prigovori o povredi principa ravnopravnosti stranaka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
27. Ostali prigovori koje je apelant iznio u apelaciji se, u suštini, svode na tvrdnju da je osporena odluka proizvoljna zbog zaključka suda o tome da je izvršenik u cijelosti postupio po izvršnoj ispravi. Apelant smatra da su sudovi bili dužni da postupe po pravosnažnom rješenju o izvršenju, nezavisno od odluke Vrhovnog suda kojom je djelimično preinačena presuda Osnovnog suda na osnovu koje je određeno izvršenje.
28. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba da postupa kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
29. U konkretnom slučaju, Osnovni sud je jasno istakao da je u izvršnom postupku bio dužan da postupi po odluci Vrhovnog suda kojom je preinačena presuda po kojoj je izvršenje prvobitno bilo dozvoljeno. Stoga, Osnovni sud nije mogao prihvatiti apelantov zahtjev za nastavljanje izvršenja radi naplate naknade plata i uplate pripadajućih doprinosa za onaj period za koji je presudom Vrhovnog suda odlučeno da mu naknada ne pripada. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je činjenica da su apelantu isplaćena sva potraživanja iz izvršne isprave utvrđena na osnovu nalaza vještaka finansijske struke, kao i na osnovu izvještaja Ministarstva finansija Republike Srpske o izvršenom plaćanju. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može biti govora o bilo kakvoj arbitrarnosti u zaključku suda da su apelantu u cijelosti isplaćena potraživanja iz izvršne isprave i da se izvršni postupak ne može nastaviti po presudi u dijelu u kojem je ta presuda, u međuvremenu, promijenjena odlukom Vrhovnog suda.
30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama redovnih sudova nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
31. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno i pravo na imovinu. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud ocijenio neosnovanim. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe neosnovani.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada ništa ne ukazuje da je apelantu onemogućeno da ravnopravno učestvuje u izvršnom postupku i kada u obrazloženju osporenih odluka donesenim u izvršnom postupku nema ničega što ukazuje na proizvoljnost u odnosu na činjenična i pravna pitanja koja su raspravljena i o kojima su sudovi naveli jasne razloge. Naročito, Ustavni sud zaključuje da su sudovi dali dovoljno obrazloženje o tome zašto su i kako zaključili da je izvršenje u cijelosti sprovedeno, te zbog čega se ne može nastaviti izvršni postupak u odnosu na dio presude po kojoj je izvršenje dozvoljeno, ali koji je izmijenjen odlukom Vrhovnog suda.
33. Ustavni sud, takođe, zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić