Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2433/22 (D. B.)

Odluka donesena 05. 10. 2022.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2433/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2433/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Denis Bećirović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Denis Bećirović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 169902 22 Gž od 12. aprila 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Denis Bećirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mirza Telalović advokat iz Tuzle, podnio je 29. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 I 169902 22 Gž od 12. aprila 2022. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 23. januara 2020. godine, u izvršnom postupku pokrenutom po prijedlogu tražilaca izvršenja (H. I. i R. I.) protiv izvršenika (S. B.), apelant je nakon smrti izvršenika imenovan za privremenog zastupnika nasljednicima izvršenika. Općinski sud je rješenjem od 11. novembra 2021. godine odbio apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja tog suda od 23. januara 2020. godine.

3. Rješenjem Kantonalnog suda od 12. aprila 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da apelant ne osporava činjenicu da je u konkretnom izvršnom postupku izvršenik apelantov otac i da je izvršenik preminuo. Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 34. stav (4) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojima je propisano da će sud, u slučaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika, ako to predloži tražilac izvršenja, nasljednicima umrlog izvršenika postaviti privremenog zastupnika. Kantonalni sud je ukazao da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi propisani navedenim odredbama ZIP, jer su tražioci izvršenja u zakonom propisanom roku predložili da se apelant, kao sin izvršenika, imenuje za privremenog zastupnika nasljednicima izvršenika. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da činjenica da apelant nije u posjedu izvršenikove imovine, da još nije pokrenut ostavinski postupak i da u javnim registrima nije provedena presuda o utvrđivanju i diobi bračne tekovine između umrlog izvršenika i njegove bivše supruge, nije smetnja za apelantovo imenovanje za privremenog zastupnika. Naime, Kantonalni sud je naveo da odredbama ZIP nije izričito propisano koja se lica mogu, odnosno ne mogu imenovati za privremenog zastupnika, pa navedene okolnosti, u smislu člana 34. stav (4) navedenog zakona, ne predstavljaju smetnju da se za zastupnika nasljednicima izvršenika u konkretnom slučaju imenuje apelant.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da nije u posjedu izvršenikove imovine, da još uvijek nije pokrenut ostavinski postupak nakon smrti njegovog oca, te da u javnim registrima nije provedena presuda o utvrđivanju i diobi bračne tekovine između apelantovog oca i njegove bivše supruge.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, u konkretnom slučaju osporenim odlukama je, shodno relevantnim odredbama ZIP, odlučivano samo o imenovanju apelanta, kao sina preminulog izvršenika, za privremenog zastupnika nasljednicima izvršenika, dakle, odlučivalo se samo o procesnom pitanju u okviru izvršnog postupka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivano ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.

8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2433/22 (D. B.) | Sudska praksa | Aktio