Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3258/21 (M. L.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3258/21
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3258/21, rješavajući apelaciju Maje Lukić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobar 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Maja Lukić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 317683 20 P 2 od 11. aprila 2022.godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Maji Lukić isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Maja Lukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Darislav Paponja advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije Paponja – Bunoza iz Mostara, podnijela je 13. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 317683 20 P 2 od 11. aprila 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju, koji su dostavljeni apelantici radi eventualnog izjašnjenja 6. aprila 2022. godine. Apelantica u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:
5. M.B. je 11. januara 2013. godine podnio tužbu protiv prvotužene (Bosna i Hercegovina, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine) i apelantice kao drugotužene, radi utvrđenja apsolutno ništavim ugovora o prodaji stana apelantici.
6. U navedenoj pravnoj stvari Općinski sud je, nakon vraćanja tužbe na ispravku i dopunu, te održanih nekoliko pripremnih ročišta i ročišta za glavnu raspravu (od 31. marta 2014. do 28. januara 2016. godine) donio presudu 22. februara 2016. godine kojom je odbio tužbeni zahtjev. Tužilac je izjavio žalbu protiv te presude, pa je predmet 14. juna 2016. godine dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu, koji je rješenjem od 19. februara 2020. godine uvažio žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno suđenje. Nakon što mu je 11. marta 2020. godine vraćen spis, Općinski sud je u ponovnom postupku zakazao pripremno ročište za 8. decembar 2020. godine na koje nije pristupio uredno pozvani tužilac, pa je sud 11. decembra 2020. godine donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Tužilac je 25. decembra 2020. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, povodom kojeg je Općinski sud zakazao ročište za 6. april 2022. godine na koje nije pristupio uredno pozvani tužilac, pa je sud 11. aprila 2022. godine donio rješenje kojim se prijedlog smatra povučenim, a rješenje od 8. decembra 2020. godine u cijelosti ostaje na snazi. Kako nije izjavljena žalba protiv tog rješenja, to su navedena rješenja postala pravosnažna i izvršna 20. maja 2022. godine, čime je postupak okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju Apelantica navodi da je postupak značajan za nju, budući da se tužbom traži da utvrđenje apsolutno ništavim ugovora o prodaji stana apelantici, te ističe da taj predmet nije složen, ali da i pored toga traje devet godina. Apelantica potražuje troškove za sastav apelacije.
b) Odgovori na apelaciju
8. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmet primio na postupanje po žalbi 14. juna 2016. godine a da je odluku po žalbi donio 19. februara 2020. godine. U tom pogledu je naveo da je apelacija neosnovana i da se kao takva odbije.
9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupak dugo trajao zbog složenosti predmeta, promjene sudija koji su bili zaduženi tim predmetom, velikog broj predmeta kojima su sudije tog suda zadužene, te zbog otežanih uslova rada u tom sudu tokom 2020. i 2021. godine uzrokovanih pandemijom Covida 19.
V.Relevantni propisi
10. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
11. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan, pa je u vrijeme podnošenja apelacija bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
15. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
I.Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]
18. Ustavni sud kontinuirano ukazuje da se dužina postupka mora ocijeniti u svjetlu kriterija uspostavljenih sudskom praksom Evropskog suda, i to složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te značaja koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18).
19. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja tužbe (11. januara 2013. godine) pa do donošenja rješenja Općinskog suda od 11. aprila 2022. godine kojim je postupak okončan, dakle period koji je trajao devet godina i tri mjeseca.
20. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o složenom predmetu.
21. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije uticala na dužinu trajanja postupka koji je za nju značajan jer se, kako je navela u apelaciji, odlučivalo o utvrđenju apsolutno ništavim ugovora o prodaji stana apelantici. Osim toga, apelantica je u tri navrata podnescima od 23. aprila, 13. jula i 24. decembra 2021. godine urgirala postupanje Općinskog suda, pokušavajući ostvariti što hitnije okončanje postupka.
22. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je prvostepena presuda donesena nakon nešto duže od tri godine. Međutim, Kantonalnom sudu, koji nije otvarao raspravu niti je provodio dokaze, trebalo je tri godine i osam mjeseci da odluči o izjavljenoj žalbi, kada je rješenjem ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je ponovni postupak pred Općinskim sudom trajao nešto duže od dvije godine, pri čemu je tom sudu trebalo čak godinu i četiri mjeseca da zakaže ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Osim toga, u odgovoru na apelaciju sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za toliku dužinu postupka nakon prestanka važenja preporuka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine povodom epidemiološke situacije uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da period od devet godina i tri mjeseca koliko je postupak ukupno trajao na dvije instance, ne zadovoljava standard „razumne dužine“ postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije.
23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
25. S obzirom na odluku u ovom predmetu, imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
26. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
27. U pogledu apelanticinog zahtjeva da joj Ustavni sud dosudi troškove sastava apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da prema Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije iz čega proizlazi da iste isključivo snose apelanti. VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, kada je parnični postupak u postupku koji nije složen i koji je značajan za apelanticu, pred redovnim sudovima trajao duže od devet godina, a redovni sudovi u odgovorima na apelaciju nisu za to ponudili objektivno prihvatljivo opravdanje.
29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić