Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2501/22 (A.P.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2501/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2501/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela A. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela A. P.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 800422 20 Gži od 17. marta 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. A. P. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Mostara, koju zastupa Advokatura „Ćupina&Co“ d.o.o. Mostar, podnijela je 4. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 800422 20 Gži od 17. marta 2022. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 800422 19 I od 28. oktobra 2020. godine odbačen je apelantkinjin prijedlog za izvršenje podnesen protiv Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: izvršenik).
3. Rješenjem Kantonalnog suda od 17. marta 2022. godine odbijena je apelantkinjina žalba protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud, zaključkom od 5. novembra 2019. godine, pozvao apelantkinju da uredi prijedlog za izvršenje u smislu odredaba člana 35. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) na način da tom sudu, u roku od osam dana, dostavi izvršnu ispravu, rješenje izvršenika od 29. marta 2006. godine na kojem je potvrda o izvršnosti. Dalje je Kantonalni sud naveo da je na zahtjev apelantkinje Općinski sud produžio navedeni rok, ali da apelantkinja ni u naknadno ostavljenom roku nije postupila po zaključku Općinskog suda od 5. novembra 2019. godine. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da je pravilno Općinski sud, shodno odredbama člana 336. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 36. stav (1) ZIP odbacio apelantkinjin prijedlog za izvršenje.
4. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 336. stav 1. ZPP u vezi sa članom 36. stav (1) ZIP, postupi po zaključku Općinskog suda od 5. novembra 2019. godine i uredi svoj prijedlog za izvršenje. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić