Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2941/22 (S. O.)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pristup sudu
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2941/22

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2941/22, rješavajući apelaciju Sanela Omanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Sanel Omanović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 09 0 U 040538 22 U.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 09 0 U 040538 22 U, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Sanel Omanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 26. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pravično suđenje u postupku izdavanja okolinske dozvole za kamenolom „Zukulja" kod Mostara koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 09 0 U 040538 22 U. Također, apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi zabranio rad tog kamenoloma do pravosnažnog okončanja upravnog spora pred Kantonalnim sudom ili do drugačije odluke suda.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Federalnog ministarstva okoliša i turizma (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Ministarstvo su dostavili odgovore na apelaciju, koji su dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja 10. septembra 2022. godine. Apelant nije dostavio izjašnjenja. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Majdan Kuti d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: investitor) je 20. oktobra 2020. godine podnio zahtjev Ministarstvu za izdavanje okolinske dozvole za kamenolom „Zukulja" kod Mostara. U tom postupku, nakon što je 6. novembra 2020. godine postavilo taj zahtjev na svoju internet stranicu radi uključivanja javnosti u postupak, Ministarstvo je rješenjem od 20. januara 2021. godine (greškom u pisanju navedeno „20. januara 2020. godine“) izdalo traženu okolinsku dozvolu. Investitor je 14. septembra 2021. godine Ministarstvu građenja i prostornog uređenja HNK podnio zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti za eksploataciju mineralne sirovine na tom kamenolomu. Također, investitor je 8. oktobra 2021. godine Ministarstvu privrede HNK podnio zahtjev za izdavanje dozvole za eksploataciju, ali je Ministarstvo privrede HNK zaključkom od 26. oktobra 2021. godine prekinulo taj postupak, budući da je tek u toku pribavljanje urbanističke saglasnosti za eksploataciju. Građanska inicijativa „Kuti“-neformalna grupa građana među kojima je i apelant je 9. decembra 2021. godine podnijela zahtjev Ministarstvu za pristup informacijama u predmetu izdavanja okolinske dozvole, koji im je odobren. Apelant je zajedno s još tri lica 20. januara 2022. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu protiv Ministarstva radi poništenja rješenja kojim je izdata okolinska dozvola, koja je kod tog suda zavedena pod brojem 09 0 U 040538 22 U. Ministarstvo je 15. februara 2022. godine Kantonalnom sudu dostavilo odgovor na tužbu i spis predmeta. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

6. Apelant smatra da mu je zbog neodlučivanja Kantonalnog suda po podnesenoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da je zajedno s drugim tužiocima 20. januara 2022. godine pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe o kojoj Kantonalni sud još nije donio odluku. Apelant navodi da je upravni spor potrebno okončati hitno, dok investitor nije na osnovu nezakonito donesene okolinske dozvole pribavio i ostale dozvole potrebne za rad kamenoloma. Apelant ističe da se predmeti koji se tiču okoliša moraju rješavati hitno, u suprotnom nastaju nesagledive i nepopravljive posljedice po okoliš i ljude, a ovaj slučaj je dokaz tome.

7. Dalje, apelant navodi da prilikom izdavanja okolinske dozvole studija uticaja na okolinu nije dostavljena na ocjenu nadležnim organima i zainteresovanim subjektima. Apelant ukazuje da se kamenolom nalazi blizu njegovog naselja, pa bi stanovnici i životna sredina svakodnevno bili izloženi štetnim uticajima izazvanim miniranjem i seizmičkim efektima koji mogu uticati na stabilnost građevinskih objekata i režim izvora u okruženju, zvučnim efektima masovnih miniranja, pojavama erozije tla, a što je zanemareno pri izdavanju okolinske dozvole. Također, apelant navodi da je prilikom pokušaja eksploatacije mještanima nanesena velika šteta, budući da je uništen most i lokalni put koji su mještani sami sagradili preko svojih parcela. Zbog svega navedenog, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi zabranio rad kamenoloma do pravosnažnog okončanja upravnog spora ili do drugačije odluke suda.

b) Odgovori na apelaciju

8. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u tom upravnom sporu još nije donio odluku, jer predmete rješava prema planu rješavanja predmeta za 2022. godinu kojim apelantov predmet nije obuhvaćen.

9. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da je 15. februara 2022. godine Kantonalnom sudu dostavilo odgovor na tužbu i kompletan spis predmeta u originalu. V.Relevantni propisi

10. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

11. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine ", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

12. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 38/05,22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. Imajući u vidu da apelant ukazuje da Kantonalni sud još nije donio odluku po podnesenoj tužbi u upravnom sporu koji je za apelanta hitan i od šireg je društvenog značaja, Ustavni sud smatra da apelant zapravo ukazuje na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da suština apelacije u konkretnom slučaju pokreće pitanje je li svojim nepostupanjem po apelantovoj tužbi u dužem vremenskom periodu Kantonalni sud povrijedio njegovo pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu, koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, prema kojem Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

18. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

21. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o njegovoj tužbi radi poništenja okolinske dozvole za kamenolom koji se nalazi u neposrednoj blizini njegovog naselja, uskraćen suštinski i djelotvoran pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje. Ustavni sud smatra da je ishod ovog postupka odlučujući za apelantova građanska prava i obaveze, jer nastoji da ostvari sudsku zaštitu svog zdravlja, svoje životne sredine, svoje imovine i svog doma od štetnih uticaja koje bi mogli biti izazvani radom kamenoloma, zbog čega je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.

22. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zagarantovanog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud naglašava da pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda Airey protiv Irske, 1979. godine). U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da član 6. stav

1. Evropske konvencije jamči pravo na pristup sudu radi odluke u građanskim sporovima. Evropski sud smatra da pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, nego i pravo dobiti „odluku“ o sporu od strane suda. Bilo bi iluzorno kada bi domaći pravni sistem pojedincu dozvoljavao pokretanja postupka pred sudom bez osiguranja da će se u predmetu u sudskom postupku donijeti konačna odluka. Bilo bi nezamislivo da član 6. stav 1. Evropske konvencije detaljno opiše procesna jamstva data parničnim strankama – postupak koji je pravičan, javan i brz – a da ne da jamči strankama da će se u njihovim građanskim sporovima donijeti konačna odluka (vidi, mutatis mutandis, Hornsby protiv Grčke, naprijed citirana, stav 40). U vezi s tim, važno je naglasiti da i Evropski sud konstantno ponavlja da je namjera Evropske konvencije jamčiti prava koja nisu teorijska ili iluzorna, nego prava koja su praktična i djelotvorna (vidi, loc.cit. presuda Airey, stav 24). Pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima, Međutim, ta ograničenja ne smiju ograničiti niti umanjiti pristup sudu na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sâma suština prava (vidi, na primjer, Ashingdane v. the United Kingdom, 28. maja 1985., § 57, Serija A br. 93)

23. Dovodeći navedene principe u vezu s konkretnim slučajem, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju postavlja pitanje da li je u konkretnom slučaju, nepostupanjem Kantonalnog suda, umanjeno apelantovo pravo na pristup sudu u tolikoj mjeri da je narušena sama suština tog prava. Ustavni sud s tim u vezi ističe da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju svoju neaktivnost u apelantovom predmetu pravda činjenicom da predmete rješava prema planu rješavanja predmeta za 2022. godinu, a apelantov predmet nije uvršten u taj plan. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati nepostupanje u predmetima apelanata, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema planu rješavanja starih predmeta“, kao i u konkretnom slučaju. Osim toga, Ustavni sud je već u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem sa rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53- 66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ovaj razlog za neodlučivanje o apelantovoj tužbi ne predstavlja prihvatljivo opravdanje, jer se neuvrštavanjem njegovog predmeta u plan rješavanja za tekuću godinu, uz neizvjesnost kad bi uopšte mogao biti uzet u rad, apelantu ograničava suštinski i djelotvoran pristup sudu, a samim tim i suštinski zahtjev prava na pravično suđenje, a to je pravo na sudsku odluku o podnesenom tužbenom zahtjevu.

25. Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, smatra da propust Kantonalnog suda da otpočne postupak radi donošenja odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu u konkretnom slučaju predstavlja povredu apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu, kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja apelantovog prava na pristup sudu kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog propusta Kantonalnog suda da u upravnom sporu donese odluku o podnesenoj tužbi, što je dovelo do toga da je apelant pristup sudu imao samo formalno ali ne i suštinski.

28. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2941/22 (S. O.) | Sudska praksa | Aktio