Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2599/21 (J. K. i drugi)

Odluka donesena 05. 10. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni spor
  • Miješanje u imovinu
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Invalidnina
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2599/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2599/21, rješavajući apelacije Jozo Kraljević i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Jozo Kraljević protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003525 19 Uvp od 13. maja 2021. godine;

Željko Ćutuk protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003501 19 Uvp od 1. aprila 2021. godine;

Ilija Grgić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003494 19 Uvp od 2. jula 2021. godine;

Milivoje Petrović protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003551 19 Uvp od 2. septembra 2021. godine;

Vlado Tolić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003538 19 Uvp od 2. septembra 2021. godine;

Gordan Pehar protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003488 19 Uvp od 15. jula 2021. godine;

Dušan Čuljak protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003563 19 Uvp od 12. augusta 2021. godine;

Branislav Pehar protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003500 19 Uvp od 26. augusta 2021. godine;

Marijana Džajić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003555 20 Uvp od 23. septembra 2021. godine;

Ante Petković protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003557 20 Uvp od 23. septembra 2021. godine i Željko Goluža protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003531 19 Uvp od 2. septembra 2021. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2599/21

1. Jozo Kraljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 003525 19 Uvp od 13. maja 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 003525 18 Uz od 26. februara 2019. godine.

2. AP-2619/21

2. Željko Ćutuk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003501 19 Uvp od 1. aprila 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003501 18 Uz od 31. januara 2019. godine.

3. AP-3282/21

3. Ilija Grgić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vitina, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 20. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003494 19 Uvp od 2. jula 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003494 18 Uz od 14. februara 2019. godine.

4. AP-3657/21

4. Milivoje Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Klobuka, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 26. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003551 19 Uvp od 2. septembra 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003551 18 Uz od 29. marta 2019. godine.

5. AP-3658/21

5. Vlado Tolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 26. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003538 19 Uvp od 2. septembra 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003538 18 Uz od 21. februara 2019. godine.

6. AP-3659/21

6. Gordan Pehar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 26. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003488 19 Uvp od 15. jula 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003488 18 Uz od 31. januara 2019. godine.

7. AP-3663/21

7. Dušan Čuljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 26. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003563 19 Uvp od 12. augusta 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003563 18 Uz od 29. marta 2019. godine.

8. AP-4207/21

8. Branislav Pehar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 11. decembar 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003500 19 Uvp od 26. augusta 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003500 18 Uz od 20. februara 2019. godine.

9. AP-4449/21

9. Marijana Džajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 18. decembar 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003555 20 Uvp od 23. septembra 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003555 18 Uz od 11. decembra 2019. godine.

10. AP-4450/21

10. Ante Petković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Studenaca, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 18. decembar 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003557 20 Uvp od 23. septembra 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003557 18 Uz od 10. decembra 2019. godine.

11. AP-4467/21

11. Željko Goluža (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 28. decembar 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003531 19 Uvp od 2. septembra 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003531 18 Uz od 29. marta 2019. godine.

Spajanje predmeta

12. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2599/21.

Uvodne napomene

13. Apelanti i više drugih lica podnijeli su apelacije Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja i zaključaka Službe. O navedenim apelacijama, Ustavni sud je odlučio grupnom odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-5209/17 od 10. aprila 2018. godine, kojom je usvojio apelacije, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U skladu s tim, Ustavni sud je naložio Vladi F BiH, Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata i Federalnom ministarstvu finansija da izvrše svoje ustavne obaveze i osiguraju poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti adekvatnije mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave u razumnom roku.

Osporene odluke

14. Apelanti su 29. oktobra 2018. godine podnijeli Kantonalnom sudu zahtjeve za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Zahtjevom su zatražili da taj sud donese rješenja kojima će se naložiti ministru Federalnog ministarstva za pitanja boraca (u daljnjem tekstu: Federalni ministar), da preduzme potrebne radnje i omogući izvršenje zaključaka nadležnih prvostepenih organa uprave zapljenom novčanih sredstava na računima izvršenika i prenosom na račun punomoćnika apelanta (u daljnjem tekstu: prvi dio zahtjeva). Takođe, apelanti su zatražili da se stavi van snage Uputa Federalnog ministarstva za pitanja boraca (u daljnjem tekstu: Uputa) broj 01-41-3164/18 od 16. jula 2018. godine, kojom je naloženo pribavljanje bankovnih računa korisnika prava na invalidninu radi isplate budućih mjesečnih iznosa invalidnina na račun korisnika prava i da se naloži Federalnom ministru i prvostepenom organu uprave, da odmah i bez odlaganja preduzmu potrebne radnje i prestanu postupati po navedenoj Uputi (u daljnjem tekstu: drugi dio zahtjeva).

15. Kantonalni sud je donio rješenja navedena u tač. 1. do 11. obrazloženja odluke, kojim je odbio kao neosnovane zahtjeve apelanata. U vezi sa prvim dijelom zahtjeva, Kantonalni sud je konstatatovao da Federalni ministar, za sada, preduzima konkretne mjere u smislu traženja i odobravanja sredstava za izmirenje svih obaveza prema apelantima i zaključio je da radnja neizvršenja za sada nema značaj nezakonite radnje u smislu člana 62. Zakona o upravnim sporovima FBiH (u daljnjem tekstu: ZUS). Vezano za drugi dio zahtjeva, Kantonalni sud je ocijenio da je Federalni ministar bio ovlašten donijeti navedenu Uputu, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o organizaciji organa uprave u F BiH. Kantonalni sud je u ovom dijelu odluke cijenio i da radnje koje su preduzeli Federalni ministar i nadležni prvostepeni organi uprave nisu nezakonite, jer punomoćnik apelanata nije imao posebnu punomoć za naplatu budućih mjesečnih iznosa invalidnina, pa je zbog svega navedenog zahtjev apelanata u cijelosti odbijen kao neosnovan.

16. Apelanti su podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje navedenih presuda Kantonalnog suda. Vrhovni sud je donio presude, navedene u izreci ove odluke, kojima je djelimično preinačio rješenja Kantonalnog suda i odbacio prvi dio zahtjeva za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom F BiH. Istom presudom, Vrhovni sud je potvrdio rješenja Kantonalnog suda, kojim je odbijen drugi dio zahtjeva. Vrhovni sud je, po pitanju prvog dijela zahtjeva, zaključio da je povreda prava apelanata čija je zaštita tražena već utvrđena Odlukom Ustavnog suda AP- 5209/17, pa bi u situaciji udovoljavanja postavljenom zahtjevu Kantonalni sud došao u situaciju da ponovno odlučuje o nečemu o čemu je Ustavni sud već donio odluku, odnosno da nalaže mjere za izvršenje Odluke Ustavnog suda, što ni u kom slučaju ne spada u nadležnost tog suda. Vezano za drugi dio zahtjeva Vrhovni sud je ocijenio da je Federalni ministar bio ovlašten za donošenje konkretne Upute i da je pravilan stav prvostepenog suda da se postojeća punomoć u predmetima apelanata odnosi na primanje na račun punomoćnika dospjelog, a neisplaćenog novčanog potraživanja u konkretnom postupku, a da se za buduće mjesečne iznose invalidnine mora pribaviti posebna punomoć.

Apelacioni navodi

17. U svim se apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Apelanti smatraju da Federalno ministarstvo branitelja godinama ograničava apelantima naplatu zaostalih invalidnina i troškova postupka. Takođe, apelanti smatraju da je Uputa od 13. jula 2018. godine nezakonita, te da nema obavezujući karakter i da se ne može primijeniti prilikom donošenja bilo kakvih odluka niti prilikom vršenja isplata novčanih sredstava na račun njihovog punomoćnika. Osim toga, smatraju da su konkretni postupci u kojem su donesene osporene odluke trajali nerazumno dugo i traže da im se dosudi nematerijalna šteta zbog nerazumno dugih trajanja postupaka.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

19. U vezi sa apelacionim navodima, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

20. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23. ili ). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

21. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama, dao detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Također, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanata, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, niti da je došlo do miješanja u njihovo pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju, na način koji bi vodio utvrđivanju kršenja tog prava, niti su apelanti pružili dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije utvrdio kršenje ustavnih prava (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 2865/20 od 20. aprila 2022. godine, AP-3035/21 od 8. juna 2022. godine i AP- 2597/21 od 8. juna 2022. godine dostupne na www.ustavnisud.ba).

22. S obzirom na navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U odnosu na zahtjev apelanata da im se odredi naknada nematerijalne štete zbog pretjerane dužine trajanja postupaka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava. Kako su u konkretnim slučajevima apelacije odbačena zbog toga što su prima facie neosnovane, to apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2599/21 (J. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio