Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2375/22 (B. Ž.)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2375/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2375/22, rješavajući apelaciju Borislava Žerajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka

a) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Borislav Žerajić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 1 I 008720 22 Rev od 28. aprila 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Borislav Žerajić zbog navodne povrede odredaba Ustava Republike Srpske, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Borislav Žerajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, podnio je 23. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 1 I 008720 22 Rev od 28. aprila 2022. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Trebinju – Odjeljenje u Nevesinju broj 95 1 I 008720 18 I od 11. februara 2021. godine obustavljen je izvršni postupak, koji je vođen po prijedlogu tražioca izvršenja (Republika Srpska, Ministarstva pravde) protiv apelanta kao izvršenika, radi namirenja novčanog potraživanja. Rješenjem Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 I 008720 21 Gži od 17. juna 2021. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno navedeno rješenje.

3. Rješenjem Vrhovnog suda od 28. aprila 2022. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno izjavljivanje vanrednih pravnih lijekova, slijedom čega je odlučio kao u izreci.

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Takođe, apelant ukazuje i na povredu prava na naknadu štete prouzrokovane nezakonitim ili nepravilnim radom službenog lica ili državnog organa iz člana 17. Ustava Republike Srpske. Apelant, u suštini, navodi da iako je izvršni postupak obustavljen smatra da ima pravo na naknadu štete zbog nezakonitog postupanja tražioca izvršenja.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Nenadležnost

6. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji naveo da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz Ustava Republike Srpske. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj „Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo suda u Bosni i Hercegovini“. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije nadležan za odlučivanje o podnesenoj apelaciji u dijelu koji se odnosi na povredu odredaba Ustava Republike Srpske jer ista, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne pokreće pitanja „koja su sadržana u ovom ustavu“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1409/21 od 19. maja 2021. godine, odluka dostupna na Internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Dopustivost ratione materie - u odnosu na rješenje Vrhovnog suda od 28. aprila 2022. godine

7. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica provedenog postupka odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava ili obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine, AP-1466/16 od 22. maja 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja. Dakle, u konkretnom slučaju osporenom odlukom je, shodno relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, odlučivano samo o procesnoj dopustivosti „pravnog lijeka“ koji je apelant koristio. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine

9. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu s navedenim pravom, te su stoga apelantovi navodi izneseni u tom pravcu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2375/22 (B. Ž.) | Sudska praksa | Aktio