Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3110/22 (Š. P.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3110/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-3110/22, rješavajući zahtjev Šefika Pjanića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Šefika Pjanića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Šefik Pjanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa ZAK „Omerćehajić i Lekić“ iz Tuzle, podnio je, 5. augusta 2022. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 055216 22 Gži od 6. juna 2022. godine, Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 32 0 P 055216 20 I od 6. aprila 2022. godine i od 8. oktobra 2020. godine. Apelant je, 15. augusta 2022. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se obustavilo izvršenje Rješenja o izvršenju Općinskog suda od 8. oktobra 2020. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Postupajući po prijedlogu S.M. (u daljnjem tekstu: tražiteljica izvršenja) protiv apelanta, kao izvršenika, radi naplate naknade štete dosuđene presudom Općinskog suda od 31. decembra 2012. godine, koja je djelimično ukinuta Presudom Kantonalnog suda od 13. juna 2016. godine, Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 P 055216 20 I od 8. oktobra 2020. godine odredio predloženo izvršenje.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 055216 20 I od 6. aprila 2022. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja o izvršenju od 8. oktobra 2020. godine. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelant u prigovoru istaknuo da bi izvršenjem presuda bilo povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Nadalje, apelant je u prigovoru naveo da predmet izvršenja predstavlja njegov jedini dom, kao i da su nekretnine koje su predmet izvršenja višestruko veće vrijednosti od samog duga. Općinski sud je naveo da je apelant podnio prigovor u smislu člana 47. stav 1. tačka 5. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) naglašavajući da izvršenje nije moguće provesti budući da su u C listu predmetnog zk uloška upisane tri zabilježbe kojima je apelant označen kao založni dužnik, a Nova Banka a.d. Banja Luka kao založni povjerilac. Nadalje, Općinski sud je naveo da je tražiteljica izvršenja u odgovoru na prigovor istaknula da apelantov dug, sa danom dostavljanja odgovora na prigovor iznosi preko 25.000,00 KM, a da apelantova nekretnina vrijedi 20.000,00 KM, odnosno da apelantov dug premašuje vrijednost apelantove nekretnine. Tražiteljica izvršenja je istaknula da ne postoji nesrazmjera između cilja i sredstva izvršenja, posebno imajući u vidu da su drugi povjerioci već upisali hipoteku i založno pravo na istim nekretninama u ranije pokrenutim izvršnim postupcima na veće novčane iznose.
4. Prilikom odlučenja Općinski sud je imao u vidu odredbu člana 47. ZIP-a, na koje je ukazao i apelant, iz koje proizlazi da predmetom izvršenja može biti svaka stvar ili pravo koji nisu zakonom izuzeti od izvršenja, odnosno ako izvršenje na njima nije zakonom ograničeno. Slijedom navedenog, Općinski sud je zaključio da nije osnovan apelantov prigovor o tome da se na navedenoj nekretnini ne može provesti izvršenje (vidi detaljnije na strani 3. rješenja) . Također, Općinski sud je ocijenio da se apelant neosnovano poziva na odredbe Evropske konvencije „zato što ni sam ne poštuje te odredbe“. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da apelant svojim ponašanjem krši prava tražiteljice izvršenja utvrđena sudskom odlukom, na način da svojim pasivnim držanjem i neizmirivanjem dugovanja koje ima prema tražiteljci izvršenja, ne poštuje pravosnažnu sudsku odluku. Slijedom navedenog Općinski sud je zaključio, da nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu. Dalje, Općinski sud je zaključio da nisu osnovani niti apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na dom, budući da je apelant i sam založio sporne nekretnine prilikom zaključivanja ugovora o kreditima sa bankom. Konačno, Općinski sud je naveo da su apelantovi navodi, kojima je postavio pitanje kako će se provesti izvršenje u korist tražiteljice izvršenja, s obzirom na upisane zabilježbe u korist založnog povjerioca, pitanja o kojima će voditi računa isključivo tražiteljica izvršenja, jer je ona ta koja disponira pravom na kojem predmetu i sredstvu želi da se provede izvršenje. Imajući u vidu da razlozi iz prigovora nisu razlozi koji sprečavaju izvršenje u smislu člana 47. ZIP-a, Općinski sud je odbio apelantov prigovor kao neosnovan.
5. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 32 0 P 055216 22 Gži od 6. juna 2022. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da su apelantovi žalbeni navodi neosnovani, te je u cijelosti prihvatio razloge prvostepenog suda. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da apelant u žalbi samo ponavlja navode iz prigovora koji se odnose na (ne)dopuštenost izvršenja na nekretnini i povredu njegovog prava na dom. Kantonalni sud je posebno naglasio da je apelant, u smislu odredbe člana 71. stav 1. ZIP-a, imao mogućnost da u roku od tri dana predloži da se izvršenje odredi na drugom predmetu i sredstvu izvršenja, što nije učinio.
6. Ustavni sud je uvidom u bazu podataka operativnog sistema za upravljanje predmetima (skraćeno: CMS) nadležnog suda utvrdio da je zaključkom Općinskog suda od 9. septembra 2022. godine, ročište radi utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti, koje je bilo zakazano za 8. august 2022. godine, odgođeno zbog privremene spriječenosti za rad – bolovanja postupajućeg sudije i da je novo ročište zakazao za 10. novembar 2022. godine.
7. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant smatra da je izvršenje nezakonito u smislu navedenih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, odnosno člana 47. stav 1. tačka 5. ZIP-a. Navodi da u konkretnom slučaju nije uspostavljena pravična ravnoteža između cilja i sredstva izvršenja imajući u vidu vrijednost duga u izvršnom postupku. Apelant je napomenuo da se u konkretnom izvršnom predmetu radi o naplati duga od 8.394,18 KM i to na njegovoj kući koja vrijedi sigurno više od 200.000,00 KM. Također, ponovo ističe da je sporna nekretnina njegov jedini dom, odnosno da ne posjeduje bilo kakvu drugu nekretninu u kojoj bi mogao stanovati sa svojom porodicom. Nadalje, smatra da prvostepeni i drugostepeni sud u obrazloženjima osporenih odluka nisu dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, odnosno smatra da je miješanje u njegovo pravo na imovinu bilo proizvoljno, posebno imajući u vidu visinu njegovog duga. U pogledu zahtjeva za privremenu mjeru, apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje Rješenja o izvršenju broj 32 0 P 055216 20 I od 8. oktobra 2020. godine, do okončanja postupka koji se vodi u Ustavnom sudu.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava (vidi npr, Ustavni sud, Odluke o privremenoj mjeri br. AP-2794/20 od 24. septembra 2020. godine, tačka 11, AP-1762/18 od 10. aprila 2018. godine, tačka 10, i AP-3078/17 od 27. septembra 2017. godine, tačka 13, dostupne na www.ustavnisud.ba).
12. Apelant smatra da nije uspostavljena pravična ravnoteža između cilja i sredstva izvršenja imajući u vidu vrijednost duga i njegove nekretnine na kojoj je određeno izvršenje. Iako vrijednost apelantove nekretnine još nije službeno procijenjena (vidi tačku 7. ove odluke), apelant tvrdi da kuća vrijedi „više od 200.000,00 KM“. S druge strane, apelant navodi da duguje iznos od 8.394,18 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 22. oktobra 2012. godine. Prema navodima tražiteljice izvršenja ukupan dug sada iznosi preko 25.000,00 KM. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je ranije, u predmetu broj AP-630/20, razmatrao slična činjenična i pravna pitanja. U navedenom predmetu apelantov dug je iznosio 10.062,29 KM a vrijednost nekretnine je bila procijenjena na 117.419,56 KM. S tim u vezi, Ustavni sud je zaključio da je u takvoj situaciji odnos između procijenjene vrijednosti nekretnine i visine duga bio dovoljan za zaključak da su „ispunjeni uvjeti da se, do donošenja konačne odluke, privremeno obustavi provođenje izvršnih radnji“ (vidi, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-630/20 od 11. marta 2020. godine).
13. Međutim, u konkretnom slučaju vrijednost apelantove nekretnine još nije ni utvrđena, već će se ročište za procjenu vrijednosti te nekretnine održati tek 10. novembra 2022. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge, niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić