Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-336/21 (D. P.)

Odluka donesena 02. 11. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Kamata
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-336/21

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 11. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 336/21, rješavajući apelaciju Dojčina Pajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Dojčina Pajića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 I 005451 20 Gž 6 od 5. novembra 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dojčin Pajić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sonja V. Dujaković, advokat iz Banjaluke, podnio je 1. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 I 005451 20 Gž 6 od 5. novembra 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Odlukom Ustavnog suda broj AP 1404/16 utvrđeno je kršenje apelantovog prava na pravično suđenje zbog toga što izvršni postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Kotor- Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 73 0 I 005451 07 I nije okončan u razumnom roku, te je odlukom naloženo Osnovnom sudu hitno postupanje u predmetu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1404/16 od 17. februara 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

3. Odlukom Ustavnog suda broj AP 7475/18 od 9. septembra 2020. godine utvrđeno je kršenje apelantovog prava na pravično suđenje, ukinuto rješenje Okružnog suda od 28. septembra 2018. godine iz istog izvršnog postupka i predmet vraćen Okružnom sudu radi donošenja nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija; vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 7475/18 od 9. septembra 2020. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i izvršenika Miodraga Romića (u daljnjem tekstu: izvršenik) te učesnika u izvršnom postupku Univerziteta u Banjaluci (izvršenikov poslodavac, u daljnjem tekstu: Univerzitet) zatraženo je 20. i 24. maja 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju. Svi pozvani su dostavili odgovore, koji su zatim 10. juna 2022. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja, ali apelant nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

5. Osnovni sud je 10. februara 2021. godine dostavio dokumentaciju koju je od njega zatražio Ustavni sud.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

7. Pravomoćnom presudom Osnovnog suda od 5. maja 2005. godine izvršenik je obavezan da apelantu isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom.

8. Apelant je pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika. Osnovni sud je rješenjem od 8. aprila 2013. godine odredio izvršenje zapljenom 1/2 izvršenikove plate koju ostvaruje na Univerzitetu. Nakon što je izvršeniku prestao radni odnos na Univerzitetu zbog odlaska u penziju, pravomoćnim prvostepenim rješenjem je određeno da se izvršenje protiv izvršenika provede na 1/2 penzije koju izvršenik ostvaruje kod nadležnog fonda (detaljnije o toku izvršnog postupka vidi u tač. od 5. do 15. u Odluci broj AP 1404/16 i tač. od 8. do 13. u Odluci broj AP 7475/18).

9. U toku izvršnog postupka apelant je predložio sudu da prema Univerzitetu postupi u skladu sa članom 163. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Postupajući po navedenom apelantovom prijedlogu, Osnovni sud je Rješenjem broj 73 0 I 005451 17 I 3 od 2. augusta 2017. godine odredio predloženo izvršenje radi naplate izvršenikovih neobustavljenih plata koje je Univerzitet propustio da obustavi počev od 13. oktobra 2013. godine kao dana prijema rješenja o izvršenju, pa do 30. septembra 2016. godine kao dana izvršenikovog odlaska u starosnu penziju, u ukupnom iznosu od 25.740,42 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima izvršnog postupka u određenom iznosu. Određeno je da se izvršenje provede zapljenom novčanih sredstava sa bankovnog računa Univerziteta i isplatom na apelantov račun (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).

10. Odlučujući o prigovoru Univerziteta, Osnovni sud je Rješenjem broj 73 0 I 005451 17 I 3 od 7. februara 2018. godine djelomično uvažio prigovor i preinačio rješenje od 2. augusta 2017. godine tako da je određeno izvršenje radi naplate neobustavljenih rata na platama izvršenika koje je Univerzitet propustio da obustavi počev od aprila 2014. do aprila 2016. godine, na način preciziran u dispozitivu rješenja, zajedno s troškovima izvršnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom. U preostalom dijelu prigovor je odbijen i prvostepeno rješenje potvrđeno.

11. Odlučujući o žalbi Univerziteta, Okružni sud je Rješenjem broj 73 0 I 005451 18 Gž 3 od 28. septembra 2018. godine uvažio žalbu i preinačio rješenje od 7. februara 2018. godine tako što je uvažen prigovor Univerziteta izjavljen na rješenje o izvršenju od 2. augusta 2017. godine, izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene izvršne radnje.

12. Postupajući po apelantovoj apelaciji, Ustavni sud je Odlukom broj AP 7475/18 od 9. septembra 2020. godine ukinuo rješenje Okružnog suda od 28. septembra 2018. godine i predmet vratio Okružnom sudu, kojeg je obavezao da donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada iz osporenog rješenja proizlazi proizvoljno obrazloženje u odnosu na utvrđeno činjenično stanje pred prvostepenim sudom i apelantov prijedlog. Također je zaključeno da ništa iz st. 1, 2. i 3. člana 163. ZIP-a ne upućuje na zaključak da se odgovornost poslodavca prema stavu 1. citiranog člana utvrđuje u parničnom postupku jer se apelantov prijedlog nije odnosio na naknadu štete koju ima u vidu stav 4. člana 163. ZIP-a. Osporena odluka

13. Postupajući u ponovnom postupku, Okružni sud je donio Rješenje broj 73 0 I 005451 20 Gž 6 od 5. novembra 2020. godine, kojim je djelimično usvojio žalbu Univerziteta i preinačio rješenje Osnovnog suda od 7. februara 2018. godine tako što je usvojen prigovor Univerziteta i preinačeno rješenje Osnovnog suda od 2. augusta 2017. godine. Univerzitetu je naloženo da apelantu isplati iznos od 25.740,42 KM na ime rata koje je propustio obustaviti od izvršenikove plate u periodu od aprila 2014. godine do aprila 2016. godine. Rješenjem je odbijen apelantov prijedlog da se naloži Univerzitetu da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na rate koje je propustio obustaviti počev od 13. oktobra 2013. godine do 30. septembra 2016. godine. Univerzitet je obavezan da apelantu nadoknadi troškove postupka u određenom iznosu, a odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu. Također je određeno da rješenje ima dejstvo rješenja o izvršenju i da će se izvršenje provesti zapljenom novčanih sredstava Univerziteta i njihovom isplatom na apelantov račun.

14. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke u dijelu u kojem se vještak izjasnio da neobustavljeni dio plate za period od aprila 2014. godine do aprila 2016. godine iznosi 25.740,42 KM. Stoga je, u smislu odredbe člana 163. stav 1. ZIP-a, Univerzitetu naloženo da apelantu isplati sve rate što je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju od 8. aprila 2013. godine. Okružni sud je ukazao da odredba člana 163. stav 1. ZIP-a ne omogućava da se tražiocu izvršenja na teret sredstava poslodavca odredi isplata zakonske zatezne kamate u izvršnom postupku. Stoga je Okružni sud zaključio da je neosnovan apelantov prijedlog u dijelu kojim je tražena isplata zakonskih zateznih kamata.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

15. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom, u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je Okružni sud propustio da primijeni odredbu člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi s odredbom člana 21. stav 3. ZIP-a kada je odbio njegov zahtjev za zakonsku zateznu kamatu. Tvrdi da njegovo pravo na zakonsku zateznu kamatu nije zasnovano na odredbama ZIP-a, nego na odredbama ZOO-a, na čiju primjenu upućuje i član 21. stav 3. ZIP-a. Apelant ukazuje da se pravna priroda zakonskih zateznih kamata ogleda u tome da obaveza na njihovu naknadu nastaje ex lege, trenutkom dužnikovog padanja u docnju. Navedena obaveza nije uslovljena eventualnom građanskom odgovornošću dužnika za zakašnjenje u ispunjenju glavne obaveze. Ističe da je odredba člana 277. ZOO-a imperativne prirode i ne ostavlja prostor za isključenje svoje primjene ukoliko je dužnik pao u docnju s ispunjenjem novčane obaveze. U konkretnom slučaju, smatra da je Univerzitet pao u docnju nesavjesnim postupanjem, dozvoljavajući nova kreditna zaduženja nakon što je primio rješenje o izvršenju. Posebno ističe da pravo na zakonsku zateznu kamatu nije izričito isključeno odredbom člana 163. stav 1. ZIP-a. II.Odgovor na apelaciju

16. Okružni sud navodi da nije došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava prilikom donošenja osporenog rješenja. Ističe da je u obrazloženju rješenja dao pravilne, jasne i na zakonu zasnovane razloge. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

17. Izvršenik smatra apelaciju neosnovanom. Navodi da apelantu niti jednim postupkom suda nije prekršeno pravo na pravično suđenje, niti je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.

18. Univerzitet smatra da je u osporenom rješenju pravilno primijenjen član 163. stav 1. ZIP-a. Dalje navodi da je čitav izvršni postupak proveden u skladu sa odredbama ZIP-a, pa nema mjesta primjeni odredbi ZOO-a. Univerzitet smatra da je njegova obaveza kao dužnika nastala u momentu prijema osporenog rješenja Okružnog suda. Stoga tvrdi da njegova obaveza nije postojala do donošenja osporenog rješenja, pa nije bilo moguće padanje u docnju i obaveza obračuna i plaćanja zateznih kamata. Univerzitet posebno ističe da je uredno izmirio obaveze u skladu s rješenjem Okružnog suda, pa bi udovoljavanje apelantovom neosnovanom zahtjevu bilo na štetu Univerziteta. V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17, 60/17, 115/17, 58/18 i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Primjena odredaba drugih zakona Član 21. stav 3.

(3) Na materijalnopravne pretpostavke i posljedice sprovođenja izvršnog postupka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi i drugi propisi.

Odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih rata Član 163.

(1) Tražilac izvršenja može predložiti da sud u izvršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju.

(2) Prijedlog iz stava 1. ovog člana tražilac izvršenja može podnijeti do završetka izvršnog postupka.

(3) Rješenje kojim se usvaja prijedlog tražioca izvršenja ima dejstvo rješenja o izvršenju.

(4) Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o izvršenju ili je propustio postupiti po članu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za štetu koju je tražilac izvršenja zbog toga pretrpio.

20. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

III – ZATEZNA KAMATA

Kad se duguje Član 277. stav 1.

(1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 73 0 I 005451 20 Gž 6 od 5. novembra 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelant je osporeno rješenje primio 4. decembra 2020. godine, a apelacija je podnesena 1. februara 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom, u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

28. Ustavni sud, prije svega, konstatira da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u okviru kojeg je doneseno rješenje kojim je naloženo Univerzitetu da apelantu isplati rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Apelant, u suštini, smatra da je Okružni sud u osporenoj odluci, odlučujući o zahtjevu za zakonsku zateznu kamatu, proizvoljno primijenio materijalno pravo jer je propustio da primijeni odredbu člana 277. stav 1. ZOO-a u vezi s odredbom člana 21. stav 3. ZIP-a. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

30. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, koje obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr., Evropski sud, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34. i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

31. Dovodeći u vezu navedeno sa činjenicama konkretnog predmeta, suprotno apelacionim navodima, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da je Okružni sud proizvoljno odlučio da odbije apelantov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na rate koje je Univerzitet propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju. Naime, kako je to Okružni sud i obrazložio, ova posebna zakonska mogućnost tražioca izvršenja u potpunosti je regulisana članom 163. ZIP-a, koji nije eksplicitno propisao i pravo na zakonsku zateznu kamatu. Nasuprot apelantovim navodima, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u ponovnom postupku, koji je uslijedio nakon odluke Ustavnog suda, razmotrio sva ključna pitanja i o njima dao odgovarajuće obrazloženje, odnosno dovoljne i relevantne razloge kako u pogledu činjeničnih tako i u pogledu pravnih zaključaka. Zbog toga, Ustavni sud ne može zaključiti da su ova utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Ustavni sud ističe da apelant, s druge strane, niti jednim navodom nije doveo u pitanje pravičnost postupka u konkretnom slučaju, niti je dokazao da je postupak na bilo koji način u procesnom smislu proveden na njegovu štetu, već je samo nezadovoljan rezultatom postupka.

32. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom Okružnog suda, u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate, nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

33. Apelant smatra da mu je u postupku koji je okončan osporenom odlukom prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o kršenju tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Okružni sud u osporenoj odluci dao jasne i zadovoljavajuće razloge za svoje odlučenje u pogledu zakonske zatezne kamate, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

35. Ustavni sud zaključuje da nema ni kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant navode o kršenju tog prava zasniva na istim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje, a nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić